Traje i traje „saga“ sa KAP-om. „Strateški partner“ je prekršio sve moguće i nemoguće stavke Ugovora o privatizaciji – onog javnosti poznatog dijela: ulaganje u ekologiju, kolektivni ugovor sa sindikatom, ulaganja u modernizaciju proizvodnje, cijena struje, plaćanja struje, plaćanje poreza i dporinosa državi…
Na kraju, KAP otvoreno krade struju. Sve to plaćaju ojađeni i ekonomskom bijedom uništeni građani Crne Gore. „Strateški partner“ se sprda i sa njima i sa državom Crnom Gorom. Onom državom koja je retorički stalno brani od unutrašnjih i spoljnih neprijatelja koji se samo množe u propagandi aktuelnog, nepromijenjenog i nesmjenjivog režima, koji je državu doveo do bankrota i na stub srama. Afera za aferom, porez za porezom, taksa za taksom su postale svakodnevnica.
Država Crna Gora i njeni građani su postali taoci Rusa(?) – „strateških partnera“ koji su privatizovali KAP na sličan način kako su braća, sestre, kumovi, prijatelji i ostala mnogobrojna rodbina privatizovali cijelu Crnu Goru. Stim, što se Rusi(?), već otvoreno sprdaju sa Crnom Gorom, pokazujuči javno svu njenu državnu nemoć – nemoć institucija.
I laiku je jasno da Rusi(?) rade to što rade jer im može bit – narodski rečeno. Nekog drže u šaci(koga?), a taj neko je sve u Crnoj Gori: i vlada, i parlament, i državni tužioc, i sudstvo, i policija.
Da nije tako, poslije ovako otvorenog blamiranja Crne Gore kakva je poslednja krađa struje zbog koje je intervenisao čak i Brisel, red poteza bi bio sledeći:
-Državni tužilac bi izdao nalog za pritvaranje Borda direktora KAP-a sprovodeći istragu o tome, ko je izdao nalog za višemjesečnu krađu struje.
-Vlada bi bila u stalnom zasijedanju dok se problem sa KAP-om ne riješi.
-Skupština Crne Gore bi zakazala hitnu, vanrednu sjednicu sa jedinom tačkom dnevnog reda: sutuacija u KAP-u i predlog načina za hitno rješenje te situacije.
Kako državni tužilac nije godinama preduzimao ništa povodom gore navedenih dešavanja u KAP-u, posebno povodom ovog poslednjeg – otvorene i neprikrivene krađe struje, on bi bio smjenjen i procesuiran zbog neobavljanja zakonom utvrđene funkcije – uporedo sa Rusima(?) iz KAP-a.
Kako se ništa od toga ne dešava – i neće se desiti, ostaje mi kao pjedincu jedino građanski stid zbog ličnog poniženja i poniženja države čiji sam stanovnik.
Ekonomski kolaps je blizu, svi smo toga svjesni ili bi bar trebali biti. Čvor treba presjeći, bolje danas nego sjutra – pa što košta nek košta. Svakim danom odlaganja cijena koštanja će biti skuplja.
Ima li političke, te građanske pameti i hrabrosti u Crnoj Gori da se najzad taj čvor prekine, krikne ako treba, kaže jasno i glasno: “Car je go”?
Istina je gospodine Zipp-e, ekonomski kolaps Crne nase je blizu, a drzava nista ne preduzima da se ‘spasi sto se spasiti moze’. O KAP-u je napisano mnogo, i jos niko nezna, ili nece da zna sta se to tamo desava ‘iza brda (KAP-a) onih’! Drzava nema snage, drzava nece da resava bar ono sto obeca, a uvijek obecavaju ‘zlatna brda i doline’. Oni (vlada), i samo oni, uvijek nadju neko opravdanje za svoje neuspjehe, itd, itd. Budite mi pozdravljeni i nadajte se najboljem. Ne zaboravite da je nada zenskog roda, pa je varljiva.
Gospodine Iliću,
u vrijeme “buma”, kada je Cane “gradio” pasarelu između Budve i Havaja, kada se “gradio” most na Verige, Zavala i ostali mega-giga projekti, kada smo bili “svjetsko čudo” od napredka u biznisu, ekonomiji…., napisao sam svoj najduži tekst na blogu. Ja, polupismeni, ekonomski laik, osrednjeg znanja u svim oblastima sam jasno vidio kuda idemo uprkos sveopštoj pomami tadašnjoj: “jer je bilo novca koliko hoćeš, samo ga treba uzeti, uložiti, oploditi”.
Evo izvoda iz tog teksta koga ste Vi žestoko kritikovali a na koji sam ja ponosan, iako mi je žao što su se moja “proročanstva” ostvarila:
“Kralj bi nemilosrdan. Od nekadašnjeg priprostog podanika, slučajnog princa, postade bič Božji u okvirima svoje male kraljevine. Najvećim i najboljim imanjima nagradjivao je koga je htjeo, obično one podanike koje nikad nijesu obradjivali imanja, koji su rasipali, prodavali, kockali ono što su tako iznenada i bez ikavih zasluga i znanja stekli. Dvorski špijuni, lična kraljeva garda, dvorske lude, komandanti, planeri i dželati izgubljenih ratova, drugovi i šljam iz doba kada je kralj bio običan podanik, postadoše vlasnici svega u toj maloj, lijepoj zemlji. Niko nije obradjivao poklonjena imanja, niti je to znao, a kralj i njegova svita su živjeli na visokoj nozi. Suoćen sa izvjesnom nemaštinom koja je prijetila da još više zahvati njegovo malo kraljevstvo, kralj poče prodavati najljepše posjede svoje kraljevine veleposjednicima drugih kraljevstava. Napravi malu vojsku da štiti samo njega i njegovu kraljevsku vlast. Susjedne kraljevstva više nije napadao, a Car nad Carevima mu je jemčio da ni ona neće napadati njegovo. Podanaci koji su ga nekad obožavali i uz pomoć pogubljenog kralja susjednog kraljevstva doveli na presto bili su nesrećni, podjeljeni, preplašeni, gladni a pohlepni, utučeni, prebijani i zastrašivani od kraljeve garde, kupovani za mrvice sa kraljevog stola. Tukli su se i izmedju sebe zbog malih, nevažnih stvari koje su im kralj i dvorjani poturali, kako bi skrenuli pažnju sa svoje sve okrutnije vladavine i njihove sve veće nemaštine. Svi glasnici su bili kraljevi glasnici. Ako bi neko pokušao da prenese glas sa dvora koji nije odgovarao kralju, pojeo bi ga zli vuk ili bi mu umijesili dvorski kolač. Kad nekog pojede zli vuk, kraljeva garda bi organizovala lažnu hajku i vuk nikad ne bi bio uhvaćen.
Car nad Carevima je nezainteresovano posmatrao bijedu i poniženja ovih podanika, javno hvaleći njihovog kralja.
Odlazeći u rijetke posjete, drugim, stabilnim i utemeljenim kraljevstvima, svaki kralj je tražio, uzimao, zahtjevao po nešto od kralja ove male, lijepe zemlje. Kralj im je morao udovoljavati, znajući da samo jednim njihovim migom može biti svrgnut. Znao je i da može očekivati podršku Cara nad Carevima samo do onda, dok mu bude potreban. Činjenica da uvijek može biti svrgnut, sjećanje na prosječnost u kojoj je nekad živio, nepočinstva nad podanicama i susjednim kraljevstvima koje je počinio, činila su ga sve nesigurnijim a okrutnijim prema podanicima. Medju njima je izlazio okružen svom svojom ogromnom gardom, plašeći se njihovog slučajnog i nekontolisanog bijesa. Kočije kojima se vozio bile su optočene suvim zlatom a vukli su ih bezbroj najboljih konja, sve kupljenih kod kraljeva drugih, stabilnih i utemeljenih kraljevstava. Podanici njegove male kraljevine nijesu skoro ništa radili i znali napraviti, čak ni najmanji djelić za kraljevu kočiju. Vojska i kraljeva pratnja su zabranjivala prolaz podanicama ulicama dok prolazi kralj. Nastala bi vika, dreka, komešanje, pištanje, udaranje u čegrtaljke, opšta trka-znak da ide on. Ako se neko na vrijeme ne skloni, mogao bi biti zgažen kočijom prebrzom za loše drumove, ili utamničen zbog nepoštovanja kralja.
Mala, lijepa kraljevina je postajala sve nesnosnija za život. Radni i pametni podanici, majstori svojih zanata su napuštali svoju zemlju i odlazili da služe kraljevima i carevima stabilnijih, bogatijih i humnijih kraljevina i carevina. Lopovi, prestupnici, špijuni, propali ratnici, siledžije, zelenaši, ološ i šljam su uglavnom bili na i oko kraljevog dvora. Oni su mogli ubiti bilo kog podanika a da za to ne odgovaraju, uzeti bilo čije imanje a da podanik nije imao kome da se žali osim kraljevim sudovima. A oni su, normalno, sudili u interesu kralja i njegovih objesnih dvorjana. Mala, lijepa kraljevina je tonula sve dublje i dublje…
Svaka bajka ima svoj srećan kraj. I ova bi trebalo. Samo pisac nema ideju kako će on izgledati, stoga vas moli da mu pomognete, smislite srećan kraj.
http://www.pcnen.com/portal/2008/11/06/nedovrsena-bajka-za-odraslu-djecu/
Javlja nam gospodin Zipp da je nasao ‘prelistavajuci’ arhivu kako sam ja, sada daleke 2008 godine, zestoko kritikovao neki njegov teks “Bajka za odraslu djecu”. Davno je to bilo Zipp–e. Moja draga Crna Gora je samo dvije godine imala svoju i samo svoju drzavnost. Plasio sam se da je razni kriticarii ne urnisu. Procitah juce Vas komentar gospodine Zipp-e, pisan 19/6/20113 u 11.27 sati pm! Kazete: “Seselja da pustite iz Haga podrzao bih samo da se najzad smijene ove nase “patriote”. Alal ti vjera Zipp-e! PS: Zaboravih reci da je Vas komentar pulikovan na “Javni servis”.
Izvinjavam se, pogrijesih godinu u kojoj je Zipp publikovao svoj komentar. Nije 20113 nego 2013. Pogrijesih samo za 18100 godina! Vjerujem da ce do tada se ispuniti Zipp-ova zelja, bice smjena ovih danasnjih patriota. Zivi bili, pa i to docekali.
Ovo je prvi put da podrzavam vas tekst g. Zipp-e u potpunosti. I bez ikakve rezerve!
Ali, istovremeno, ne odricem se svojih stavova iznesenih prije 5 godina. Ne zato sto su moji, vec zato sto sam napisao nesto sto je tada, u tom trenutku, za mene, – bilo tacno. A mogao bih isto da kazem i danas. Uprkos svih promjena i ociglednih promasaja i gresaka ove vlasti. A to je da je je “velejsrpstvo”, cini mi se, i dalje, najveci problem CG. Veci i od ekonomskih, i drugih, problema – jer je to pitanje koje dijeli ovaj narod i drzavu. A bez jednistva nema pomaka naprijed. Jer g. Zipp, koliko god vi (i ja) zeljeli stvarni demokratski, politicki i ekonomski napredak CG, toliko ovi nasi “prijatelji” zele da vide kraj nezavisne CG. Nasi ciljevi, jednostavno, nijesu – i, plasim se, nikada nece biti – istovjetni. Inace sam po prirodi optimista – ali tesko mi je da povjerujem da ce se “pravoslavizam” (hvala g. Perisicu) ikada promijeniti? Zato su pred nama teske godine.
Ipak, cini mi se da je ruzno je to sto ste pokusali da uradite sa g. Ilicem ( i ostalim vasim kriticarima)? Da li se radi o samoljublju? Ili ste zaboravili da sve zavisi od konteksta – i vremena.
Dakle – ovog puta – ste u pravu. Sutra mozda necete biti? Kao sto nijeste bili u pravu – prije per godina.