Piše: Biljana Vankovska
Da odmah kažem svima koji će ovu kolumnu dočekati na nož, da će ona „potvrditi“ njihove sumnje: ona je u „narandžasta“, tj. u boji vladajuće stranke! Bolje da ja kažem to, nego da se hvalite kako ste me razobličili. U ovoj grupi će se, nažalost, naći i borci za ljudska prava (ali prava samo određenih ljudi, jer kada se radi o „narandžastima“, onda sve to za njih ne važi), kojima je hajka postala metod u političkoj borbi, čak i ako se treba stigmatizirati i gaziti po leševima. Danima gledam bajne intelektualce i profesore kako jedva uspijevaju da sakriju zluradost povodom vijesti da je sin predsjednika parlamenta bio uhapšen na grčkoj granici zbog posjedovanja tableta ekstazija i nekoliko grama kokaina. Kriknuli su u glas: „Kakav otac, takav sin“, i još pitali: „Jesu li ovo normalne porodice? Da li su ovo ljudi koji treba da poštuju i brane ljudska prava?“ Kada sam ukazala da kada biramo političare ili odlučujemo o njihovoj političkoj odgovornosti, njihova funkcija roditelja je sasvim nebitna (bar dok se ne poamerikančimo, pa počnemo da kopamo po ličnom životu), počele su optužbe da sam advokat vlasti. Evo im kolumna, bar da imaju materijal za veće uvrede.
Ono što je važno, a što malo ko vidi je to da kao što djeca ne smiju imati posljedice zbog djela svojih roditelja, tako i roditelji ne mogu odgovarati pravno, politički i moralno zbog postupaka svoje punoljetne djece. Uostalom, droga je zlo, a mi smo imali i političara za koje se dobro znalo da uzimaju drogu, a bili su na čelu države. Ako ne vjerujete meni, pitajte Ljubča Georgievskog ili pogledajte još jednom onaj nezaboravni TV duel između njega i Branka Crvenkovskog. Za vođenje države je daleko opasnije da je vode ljudi koji su se navukli na narkotike, na medikamente ili na vlast, nego što može biti štete od njihovog potomstva, ma kakvo ono bilo.
Hapšenje Veljanovskog juniora je nešto što se, naravno, ne može i ne smije ignorisati od strane medijuma. Jasno je i da se radi o kažnjivom djelu u svakoj državi, i kod nas i u Grčkoj. I momak će odgovarati za to. Negoduju mnogi, i kažu da se angažovao cio državni vrh u ovom slučaju i to nije bilo fer. To kažu ljudi iz zemlje u kojoj se hvataju veze i za saobraćajne kazne i za ocjene u gimnaziji, a još se i kupuju sudije i advokati. Ne znam samo odakle „šok“ i priče o navodnoj intervenciji s najviših pozicija? Ne misle valjda da ovi s vrha imaju uticaj na grčku državu, s kojom smo u jako prijateljskim odnosima, zar ne? Posebno oni na vrhu. Ako i ne bude pravnog ishoda, onda je to problem za pravnu državu u Grčkoj, a ne za našu.
Tema ove kolumne se, ipak, odnosi na roditelje i decu u političkom životu. Kao da se sve zahuktalo nakon onog 24. decembra: počelo je s očevima i djecom ispred barikada u juriš na Parlament, pa je došla afera ćerke (s vlasti) u bikiniju, a nasuprot njoj sin (punoljetni) kako puše svjećice na torti u obliku partijskog loga njegovog oca-lidera, pa njegovo hapšenje u diskoteci, a sada ovaj događaj u kampu „vladajućih“. Ako mislite da ovdje završava sapunska serija „Dinastija“, grdno se varate!
Ne zagovaram amnestiranje od krivice za kažnjivo djelo, ali zaista imam problem kada se u političke svrhe involviraju članovi porodica i njihova stigmatizacija. Bivša predsjednica Helsinškog komiteta piše „onoga ko se nalazi na vlasti najprije cijenimo prema sveukupnim vrijednostima koje on manifestuje u toku svoj života i prema rezultatime njegovog vrijednosnog sistema“. Kamo sreće da je zaista tako, ali i to nema veze s njegovom porodicom! Da smo političare birali po takvim etičkim i vrijednosnim kriterijumima, jedva da bi se neko kvalifikovao, jer imali smo i imamo premijere i ministre stare po 30-tak godina, jedva s nekim profesionalnim iskustvom, a o poslanicima koji su ležali u zatvor, koji su polupismeni ili bivši komandantima, i da ne govorim. Teza da je Veljanovski nedostojan obavljanja svoje funkcije nakon ovog skandala je politički neubjedljiva, prozirna što se motiva tiče i nema veze s demokratskim načelima. Njihova priča ide ovako: otac se pokazao lošim „domaćinom“ (pa¬ter familias?), jer nije uspio ni vlastitu djecu da vaspita i kontroliše, pa kako će onda voditi državu, ili barem parlament? Dok narod gladuje, ovi sa vrha se glupiraju i troše novac na drogu? Koliko košta gram kokaina? A najveći „biser“ jе onaj da je trgovina u vezi puštanja da se brani iz slobode mladog Veljanovskog plaćena u vezi spora s imenom koji imamo s Grčkom.
Veljanovski je morao dati ostavku na funkcije nakon 24. decembra, a ja sam imala priliku da mu to kažem u oči. Kao prvi među jednakima, nije smio biti „evakuisan“ dok su njegove kolege poslanike, makar i bili iz opozicije, silom gurali izvan sale parlamenta, i to u prisustvu vicepremijera i ministarke za unutrašnje poslove. Interesantno, za ovo opozicija nije ni interprelaciju pokrenula, a sada su sve oči uperene na njegovu ćerku i sina. Principijelno pitanje glasi: kakva je krivica djece političara za to kako njihovi roditelji obavljaju političke funkcije? Nikakva! To što se zgodna cura slikala u bikiniju i postovala to na Fejsbuku, govori o njenoj nezrelosti, ali nije grijeh, ni njen, ni njenog oca – osim u očima puritanaca iz ljevice, koji su veći demohrišćani od demohrišćana. Ta djevojka ima pravo na svoj život, na greške i gluposti, kao i ostali u tim godinama, a ima pravo i da ne bude zainteresovana za politiku, pa čak i da razmišlja drugačije od svoga oca. Njen intimni život pripada samo njoj i nema nikakvog uticaja na vršenje državnih funkcija. Kome se ne dopada porodični portret, ne mora glasati za oca ili za njegovu stranku. Dušebrižnici, koji rijetko i gledaju svoju djecu, tu su otkrili glavni dokaz da su konzervativci (svi do jednog) licemjeri koji jedno propovijedaju, a ne uspijevju ni svoju djecu vaspitati kako valja.
Ovaj najnoviji skandal je naprije procurio na socijalnim mrežama, a bio distribuiran od čovjeka koji se pretstavlja kao novinar pod imenom Burevesnik, ma šta to značilo u danjašnjim uslovima. Svejedno, poznatiji je po tome kako ona sve sazna „iz prve ruke“, između ostalog i ko je ubio Tošeta Proevskog. Naslov je bio indikativan („Rodila si sina, kralja kokaina“), a identitet odmah otkriven, nije se čekalo ni na potvrdu, ni na istragu, a već je pala stigma o probisvijetu i zavisniku. Za sve one koji znaju kako se prolazi grčka granica, najinteresantniji detalj koji je iznio Božinovski (iz izvora u grčkoj policiji!?). Auto je bilo zaustavljeno od strane specijalaca koju su ga čekali nakon dojave s makedonske strane. Ostaje da se čudite, zašto baš grčkim vlastima, a ne makedonskim? Odgovor treba biti evidentan, zar ne? Dakle, ovdje čak i da su ga uhvatili, on bi bio odmah oslobođen, pa zato je dat na dar grčkim vlastima. Vjerovatno je dojava bila za dobro samog momka ili u funkciji borbe protiv upotrebe droge. Nedodirljivost djece iz elitnih krugova pred zakonom je, nažalost, legendarna i ne započinje niti u Makedoniji nitu sa VMRO-DPMNE. Ona je samo znak nepostojanja pravne države. Veljanovski je, kao što sam rekla, trebao dati ostavku, a i sada nije kasno za to, ali iz drugih razloga. Šteta je što njegova stranka nema kapaciteta da dobro promisli i napravi procjenu koje kadrove treba (za vlastito dobro) maknuti s pozicija. Teza ljevičara (!?) da je neki političar (dobar ili loš) „domaćin“ države (za političarke bi sigurno rekli „domaćica“?) je u najmanju ruku čudna, jer je u suštini patrijarhalna i autoritarna.
Kada je riječ o drogama, statistike ukazuju na povećanje broja mladih korisnika. A statistike sve više prestaju biti gole brojke, jer dobijaju lik i ime: poznajem mnogo ljudi koji nisu ni bogati ni političari, a čija se djeca drogiraju. Nije stvar u tome da li elita može sebi kupiti ekstazi i pola grama kokaina, jer nažalost droga nije skupa i jako je dostupna (kao i nelegalno oružje, uostalom), a stiže čak do osnovaca. Svako se od nas mora pitati: koliko dobro poznajemo svoju djecu? Znamo li šta rade kada izlaze od kuće? Ono što nas treba zaista uznemiriti su podaci iz World Drugs Report 2012, u kome se kaže da je najveći broj korisnika u zapadnim zemljama, ali da naš region prestaje biti tranzitan nego dijeo svjetskog tržišta.
Prevod je autorkin
0 Comments