Dnevnik zaphod

Sve je počelo davno – osnivanjem Sindikata biciklista u Zagrebu, nevladine udruge koja se bori za sigurnu vožnju biciklom. Počelo je s “kritičnim masama”, događajima gdje se biciklisti okupe i najavljenom trasom naprave “đir po gradu”, ukazujući time na svoju brojnost i skrećući pažnju javnosti na svoje probleme. Nastavljeno je i s uspješnim prosvjedom pred Gradskim poglavarstvom, prosvjedom pred MUP-om, “oslobađanjem Masarykove” i sličnim inicijativama. Ono što je postao zaštitni znak tih manifestacija je odlično komuniciranje preko društvenih mreža, totalna miroljubivost i odlična redarska služba. Koga zanima više:

Naslovnica

facebook – “sindikatbiciklista”

Budući udruge ne mogu politički djelovati došlo je do ideje osnivanja političke stranke – ZA GRAD koja će nastupiti na lokalnim izborima za Gradsku skupštinu.

Za sada su pokrenuli nekoliko projekata:

– Društveni dućan – kvartovski događaj gdje građani donose stvari koje im ne trebaju, a uzimaju one koje im trebaju… zapravo povratak robnoj razmjeni (ne znam što će Linić reći na ovu inicijativu).

– Društveni vrtovi – uređivanje neiskorištenih gradskih površina.

– Volontersko čišćenje nezakupljenih gradskih prostora – ovo mi je jedna od najčudnijih akcija koje sam ikada vidio: zamislite ljude koji besplatno i dobrovoljno čiste izloge zapuštenih gradskih prostora – pokušavajući time objasniti koliko je besmisleno da Grad posjeduje prostore koji nikome ne koriste.

– Zet za pet – inicijativa smanjenja cijena u javnom gradskom prometu, uz dobru studiju usporedivosti sa cijenama europskih gradova.

U političkom smislu Stranka se najviše zanima za građansku participaciju, tj. mogućnost da građani dobiju mogućnost direktnog sudjelovanja u politici – dakle uvođenje participativne demokracije, te transparentnost tog procesa. Koga zanima više:

http://za-grad.com/novosti/

facebook – “StrankaZaGrad”

Zbog čega sve ovo pišem? Najviše stoga što je ovo način rada koji mi se sviđa – kada od dobre provedbe neke ideje u praksi (promicanje sigurne vožnje biciklom) dođe do osnivanja stranke, a ne obrnuto. Dakle, riječ je o ljudima koji su u “normalnom životu” vrlo uspješno organizirali neke stvari, lobirali za svoje ciljeve, a osnivanju stranke su pristupili samo zbog “širenja područja borbe”. Dakle, riječ je o kretanju “od repa”, prvo terenski rad, suočavanje sa stvarnim problemima – a ne, već uobičajeno, prvo osnivanje stranke pa tek onda čuđenje i traženje samoga sebe i osmišljavanje stranačkog rada.

Mislim da će imati moj glas na predstojećim izborima, a nadam se da sam dao neke korisne informacije o jednoj novoj stranci koja stvarno odiše drukčijim stilom od uobičajenoga. Ako “probiju” uži krug onih građana koji već znaju za njih kroz navedene aktivnosti i dopru do šireg kruga građana, pogotovo mlađih – predviđam im dobre rezultate na izborima; naime riječ je o ciljanoj skupini građana koji imaju “aktivističku crtu” u sebi i rado je prepoznaju i podržavaju u drugima.

p.s. Autor dnevnika nije član stranke, samo simpatizer.

Pollitika