Da bi građani mogli valjano odlučivati o vlastitoj i sudbini društva, oni moraju, pored ostalog, znati koga zvaničnici jebu i da li su, zbog toga, možda ucijenjeni. Prethodni glagol se ne mora bukvalno shvatiti, jer ima raznih vrsta jebanja.
Čaršija voli tuđu bruku i prirodno je da to nju zanima, ali zašto bi javnost, kao emancipovanu čaršiju, zanimao vanbračni seksualni život bivšeg potpredsjednika vlade i ministra, a aktuelnog predsjednika Senata državne revizorske institucije?
Ko? S kim?, Đe? Kada? Kako? Zašto?
Odgovori na ova pitanja čaršiju zanimaju nezavisno od toga o kome je riječ. Naravno, znatiželja se pojačava ili slabi u zavisnosti od rejtinga aktera lascivnih dogodovština? Odgovori na ista pitanja zanimaju, naravno, i javnost demokratskih društava, ali to samo ukoliko se vanbračni seksualni život može na bilo koji način ticati javnog interesa i uticati na njega.
Ko se s kim i tome slično ostaje u sferi privatnosti i ličnih i porodičnih drama ukoliko se posljedice činjenja tiču isključivo toga uskoga kruga. Nije, međutim, privatna stvar ako neko ko svoju životnu i profesionalnu egzistenciju temelji na služenju javnom ineteresu čini nešto što baca sjenku na njegovu lojalnost tome interesu.
Ako visoki državni zvaničnik, kakav je u konkretnom slučaju aktuelni predsjednika Senata državne revizorske institucije Crne Gore, zavede neku ženu u službenim prostorijama, nezavisno od toga da li to čini jednom ili više puta, da li to radi u toku radnog vremena ili van njega, to ga ne dovodi u oštar sukob sa javnim interesom, ali, u najmanju ruku, predstavlja ruganje onima koji iz svoga džepa plaćaju da bi zvaničnik imao veliki i udoban kabinet, koji treba da ga inspiriše na rad i posvećenost dužnosti, a ne seksualnim nagonima.
Čak i da je samo to u pitanju, javnost treba da zna i dužnost je medija da je o tome obavijeste na blagovremen i ozbiljan način.
Kada, pak, zvaničnik prizna da je samo na prvi pogled seksualni subjekt, a u stvari je objekat – predmet reketiranja i ucjene, onda javnost tek mora u to biti upućena.
Zamislite kako funkcioniše zvaničnik pod ucjenom. On bi, siromah, htio da uradi nešto valjano i u javnom interesu, ali se to ne uklapa u nečije privatne interese i taj neko priprijeti zvaničniku kompromitacijom. Javnost ne zna o čemu se radi i ostaje joj da trune u zapitanosti zašto neko radi to i to, a trebao bi da radi ono i ono.
Da bi građani mogli valjano odlučivati o vlastitoj i sudbini društva, oni moraju, pored ostalog, znati koga zvaničnici jebu i da li su, zbog toga, možda ucijenjeni. Prethodni glagol se ne mora bukvalno shvatiti, jer ima raznih vrsta jebanja.
Ово ме подсјећа на детаљ из романа “Горила- Загрљај Париза” од Душана Савковића.
Наиме, на једној јавној сексуалној представи за изабране Парижане, док је у гледалишту владала гробна тишина- на сцени су се, како пише Савковић: “…чули само уздаси и покоји прдеж”!? 🙂
“Duznost je medija da je o tome obavijeste na blagovremen i ozbiljan nacin”, kaze gospodin Dusko Vukovic. Dragi Boze kakva vremena dodjose? Novinari da bi ‘razveselili’ svoje citaoce, poceli su da ulaze u spavace sobe i da istrazuju ko se sa kim ‘seksa” nocu i danju? Nema vise privatnosti! Nova tehnologija ce upropastiti ovu civiliizaciju. Nista vise ne moze da bude tajna. “Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve odaju”, tako su nekada govorili dok nije bilo ovih ‘prokletih’ kompjutera i cudnih aparata na kojima se sve moze snimiti. I na kraju, saljem poruku citaocima: “Ko se jebe, nek se jebe, a vi ostali cuvajte sebe.” PS: Kad ucitelj novinarstva moze da slobodno upotrebljava onaj ‘famozni’ glagol jebati, i ja obicni smrtnik mogu postidjen to napisati. Oprostite postovani citaoci.
Gospodine Iliću,
u konkretnom slučaju novinari nijesu zavirivali u spavaću sobu gospodina Ivaniševića, već u njegov radni kabinet, i uradili su to tek nakon što je osoba, koju on optužuje za reket i ucjenjivanje, postavila kompromitujuće video i audio snimke na You tube.
Kodeks novinara Crne Gore u jednom od načela kaže: “Novinar je dužan da se krajnje pažljivo odnosi prema privatnom životu ljudi. Pravo na privatnost obrnuto je srazmjerno značaju javne funkcije koju pojedinac obavlja, ali je i u tim slučajevima nužno poštovati ljudsko dostojanstvo.” Dotični gospodin je obnašao i još uvijek obnaša značajne javne funkcije i to one koje imaju velikog upliva na javni interes.
Zašto bi glagol jebati trebao da bude proskribovan, gospodine Iliću. Šta to u njemu kod vas izaziva nelagodu? Meni je nelagodno kada se taj glagol zamjenjuje raznim eufemizmima.
Имају и метафоре. На примјер, сеоска попеука….
Мала моја на ливади, дрма колац да извади.
Дрмала га, не дрмала, нећемо га вадит мала. 🙂
Ja ovako gledam na pomenutu stvar:
Većina ljudi ima ovakvih ili onakvih sexualnih avantura, maštanja, “nepriličnih misli”, a mnogi i djela. Ništa sporno. Nije sporno da ja, npr., kao običan građanin: varam suprugu, učestvujem u nekim sexualnim orgijama, vodim ovakav ili onakav sexualni život. Ja sam običan građanin, niko nema pravo da mi to iznosi u javnost, proziva me zbog toga – ma koliko nekima to izgledalo izopačeno. Svakako, nemam pravo da u svojoj kancelariji dovodim ljubavnice i žene, jer to nije prostor za takve stvari. Ako bih kao običan radnik bio uhvaćen da upražnjavam sex u kancelariji, logično bi bilo da od strane poslovodstva budem oštro kažnjen, možda i izbačen sa posla. Opet, ja kao običan radnik povodom takvog incidenta treba da trpim manje poslijedice nego ako to radi moj direktor, jer je njegova odgovornost veća. Tako ja gledam na stvari.
Sad, uzmimo da ja više nijesam običan radnik, već ministar tj. državni rukovodilac. Prihvaćajući se takvog položaja automatski sam stavio dio svoje privatnost na kontrolu javnosti. Svjestan sam da sam pod stalnom i kritičkom pažnjom javnosti, da moram biti primjer u svemu zbog svog položaja. Više mi ne može biti ono što mi je moglo biti kada sam bio “običan građanin”. Nemam pravo da varam suprugu, nemam pravo da se napijem u kafani i budem bučan i prost zato jer sam pripit, nemam pravo da pljujem po ulici, nemam pravo da prelazim na crveno svijetlo…, jer, prihvaćajući se odgovorne funkcije moram služiti za primjer građanima. Pogotovu nemam pravo, bilo to u radno ili neradno vrijeme, koristiti kabinet za upražnjavanje sexa, jer taj kabinet su mi građani dali da ga koristim služeći njihovim interesima, a ne da ga koristim za sex, u privatne svrhe.
Za “ucjenu” sam saglasan.
Smatram da bi u pravnoj državi trebalo ispitati kojim sredstvima je direktor DRI kupio automobil svojoj ljubavnici(što se valjda čuje na snimku, nijesam ga odgledao). Znam da ot toga nema ništa, samo iznosim kako bi po meni trebalo biti, i kako ja gledam na uređenu državu i odgovornost državnih funkcionera.
Gospoodin Vukovic mi je postavio vrlo nezgodno pitanje: “Zasto glagol jebati treba da bude proskribovan, i sta to u njemu izaziva nelagodu?” Da pokusam dati neki odgovor onako kako ja to danas mislim. Rodjen sam u ona brda izmedju planine Njegosa, Crnog Vrha, Kurozeba i Somine. Tamo sam zivio do 1969-e godine. Psovalo se mnogo u ona nasa sela. Cudio sam se kako taj glagol jebati neki upotrebljavaju i manipulisu. Najvise me iznenadilo ono kad ga povezu sa Ocem i Ocinskim Ocem. Pa ne ostave na miru ni Majku i majcinu majku.
Napustih moja brda prije 44 godine. Nestadose psovke na nasem jeziku. U Australiji primijetih da i oni puno upotrebljavaju onaj glagol jebati koji oni nazivaju To Fuck. Nikada nece taj njihov fuck toliko zloupotrebiti kao mi porijeklom sa Balkana. Istina, Australci upotrbljavaju taj fuck mnogo u svakodnevnom govoru. Tako, ako im se nesto ne svidja na poslu, kazu ono ‘fucken’, sto bi mi preveli na nas jezik kao, jeben posao, a ako im se ne svidja sef na poslu, mogu da mu kazu Fuck off, sto bi mi rekli-odjebi-gubi se.
Istina je i to, da muski Australci vise psuju, ali rijetko ce upotrebiti ovaj njihov ‘famozni fuck’ u prisustvu zenskog roda. Eto, gospodine Vukoovicu, zasto mi se cini da je taj nas glagol jebati mnogo vulgarniji jer ga zloupotrebljavaju neki. Mozda je vrijeme ucinilo svoje,, pa posto ga ne upotrebljavam ima ta zeman, izgleda mi mnogo vulgaran. Zivjeli vi koji ga upotrbljavate svakodnevno, kao i oni sto ga ne uporebljavaju nikako!
Nije lako sa nekim glagolima, gospodine Iliću , mada je, donekle, lakše nama koji smo odrasli na nekom od brojnih crnogorskih ‘kurozeba’.
Priznajem da je ovaj glagol u neku ruku tabu, znam i da ga svrstavaju u vulgarizme, da odražava nasilnu mačo kulturu, ali milim da ga ne treba izbjegavati u opisivanju seksualne aktivnosti.
Guglajući na brzinu, otkrio sam da je neko primijetio da je glagol ‘jebati’ “jedna od najzanimljivijih riječi u Hrvatskom jeziku… To je čarobna riječ, jer svojim izgovorom može iskazati bol, užitak, mržnju i ljubav”. Ovo se, naravno, može odnositi i na ostale južnoslovenske jezike. Možete pogledati:
http://blog.dnevnik.hr/rakijajezakon/2007/03/1622271226/pravilno-koristenje-rijeci-jebati.html
Na web site Vukajlija imaju, takođe, zanimljiv post s ovim glagolom u vezi: “Dinamican glagol. Opste rasiren u govoru srpskog i ostalih naroda na prostoru bivse jugoslavije. Koristi se mnogo vise nego sto se zaista praktikuje. Kad bismo ga iskljucivo upotrebljavali u izvornom (telesnom) obliku, ne bismo brinuli oko bele kuge. Ali, posto ga koristimo uglavnom u lingvistickom obliku, on je zacetnik mnogih nesuglasica i velikih nesreca koje nas pogadjaju…”
Stručnjak Danko Šipka primjećuje, recimo, da kod nekih riječi opscenost nestaje kad se udaljimo od ljudskog tijela. Jer, riječ govno je opscena, a recimo balega ili brabonjak (životinjski izmet) nije. Slično je i sa glagolima ‘jebati’ i ‘pariti’, veli on. Šipka napominje da je upravo glagol ‘jebati’ dominantan u psovkama, a da je njegov kombinatorički potencijal direktan pokazatelj društvenih odnosa. Po njegovim riječima, isključivo ’on jebe nju’, ne postoji obrnuto, što odražava duboko neravnopravan položaj žena na Balkanu, za razliku od drugih jezika koji dozvoljavaju ženu u položaju aktanta (aktivni položaj), kakav je npr. engleski (She is fucking him).
Kako je g.Vukoviću tek Vaš kolega Blažo Davidović bezobrazan.
Gospodine Iliću, ne krivite mene, ja sam samo kopirao tekst:
Tucanje u mozak : Svakom impotentnom vladaru narod se digne kad – tad
Podnošenje ostavke Miroslava Ivaniševića na rukovodeće mjesto državne revizorske institucije, a kao posljedica afere proistekle iz objavljivanja erotskog odnosa sa damom, na radnom mjestu, učinilo je već sada potpuni obrat u crnogorskoj javnosti. Ivanišević je, kaže se po forumima, blogovima i raznoraznim postovima, ” častan i pošten čovjek “. Zaspravo, on je žrtva kriminalaca i zlobnika. Takva maestralna marketinška pirueta kauzalna je posljedica etički unakaženog i nepovratno ojađenog crnogorskog društva, te blatnjave, smrdljive žabokrečine u kojoj dominiraju politički mediokriteti i partijski pajaci. Ivanišević će se, po nalogu Sina Sunca Miločera Prvog Đukanovića, predstavnika Armanija za Crnu Goru i Pink Pantera balkanske krvave krčme, najboljeg košarkaša južno od Morače, skloniti neko vrijeme, tek toliko da prođu predsjednički izbori i đavolji advokat Filip Vujanović ne odnese lagodnu pobjedu u koruptivnom biračkom tijelu, a onda će se taj potentni financijski stručnjak, časno i pošteno, vratiti na svoje partijsko mjesto, opet na visoku državnu funkciju.
Jer, on je častan i pošten. Cijela priča tako sjajno ide na marketinški mlin eurokrem bande ( one koja pljačka i zagovara ulazak u EU, jer im upravo EU dozvoljava pljačku ), i sto hiljada nekakvih beogradskih Beba taj salto mortale nije moglo smisliti.
Sve što se dogodi vladaru svih boja, ljudi, ptica i životinja u Crnoj Gori, sve što mu se opasno ili negativno dogodi, on to vješto, u sekundi, okrene u svoju korist.
Časno i pošteno, svi oni nas jebu u mozak, i sad mi još aplaudiramo Ivaniševiću jer je on, častan i pošten, a dame mu po forumima klicaju jer je erektivno nadaren.
To je Crna Gora.
Septička jama.
Nije, dakle, važno što Ivanišević ne snosi nikakvu odgovornost, on i dalje nije na birou rada, nije isključen iz partije, njega sudovi ne gone zbog trošenja poreskog novca na kancelarijske penetracije, opozicija se ne ujedinjuje jer nju sto milijardi aferaških snimaka ne može ujediniti, oni su homogeni samo u vlastitoj sujeti, frustraciji, gluposti i neznanju.
Ivanišević jebe časno i pošteno.
A mi njega i njemu slične plaćamo časno i pošteno.
Ivaniševiću se brzo diže. Razumljivo, ne živimo u istoj zemlji, njemu je 500 eura dobar-dan-sitnica, njemu se diže jer ima impresivnu kancelariju, dnevnice i aerodrome, funkcije i policijsko – partijsku zaštitu, on je ona vrsta političkog jebača, ona kategorija partijskih pizdeka koji svoje ubačaje obavljaju u ime nacionalno-državnih interesa i sa novcima politički nepismene mase klaustrofobičnih birača svojih jebača.
Ivanišević nas je, zapravo, svih jebao. U mozak.
Razvrat je postala društvena obaveza, a naš oportunizam orgazam doživljava u patološki dugom strpljenju, kakvim se mogu pohvaliti još samo Jehovini svjedoci, oni koju vam Kulu stražara utrape čak i onda kad ste sigurni da vam taj časopis nije u rukama.Ova i ovakva vlast može sve, to je aksiom.
Koliko se to anulira časnom i poštenom ostavkom, prosudite sami.
Svakom impotentnom vladaru narod se digne kad – tad.
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=22325&Itemid=267
“To je Crna Gora. Septicka jama,” kaze nas ZIPP! Svi su izgledi da bi gospodin Zipp zabranio da se u Crnoj Gori nesmije da musko i zensko imaju ikakve seksualne odnose. Cudi se nas Zipp iz Crne Gore, kako to Ivanisevic da napravi takvu ‘kardilnalnu’ gresku i da u drzavnim prostorijama radi onakve ‘gluposti’, kakve nijedan normalan covjek nebi uradio pri cistoj svijesti? Puni ste gospodine Zippe negativnosti i pesimizma. Ako budete stalno negativni na sve sto se dogadja u Crnu nasu, ako budete se stalno plasili necega, kad cete zivjeti Zippe? “Pustite brigu na veselje”, tako se nekad govorilo u nasem narodu.
“Lakse je nama koji smo odrasli na jednom od brojnih crnogorskih ‘kurozeba’, javlja nam gospodin Vukovic. Posto sam ja prvi na PCNEN-u objavio naziv brda u Crnoj Gori-Kurozeb, ja mislim da na to imam ‘autorsko pravo’, i da citaocima objasnim detaljnije kako je doslo do naziva tog crnogorskog brda. Poznato je da u Crnoj Gori ima puno cudnih naziva brda i planina. Imamo u Crnoj Gori samo dva kurozeba: Kurozeb Veliki, i Kurozeb Mali. Oba Kurozeba se nalaze na 25 kilometara udaljenih od grada Niksica. U Crnoj Gori nema vise brda koji se nazivaju tim imenom. Posto sam 2008-me godine zaveo moje imanje u katastar grada Niksica, naveo sam granice moga imanja da idu, do brda Malog Kurozeba, onda granica ide preko brda Velikog Kurozeba gdje se tu granici sa vlasnistvom drzave Crne Gore, itd,itd. Kad sam to zaveo u katastar, jedna sredovjecna zena me zapitala za znacenje imena tih brda? Zacudila se, kad sam joj rekao da taj naziv postoji odkada su Turci bili na tim prostorima prije 1878 godine. Moje imanje se tada nazivalo Podi Bucovica. Godine 1986 bio sam dva dana u Instanbulu. Interesovao sam se za Bucovice, kao i za nazive nasih brda. Obecali su mi da ce me obavijestiti. Vrijeme prolazi. Nijesam dobio odgovor. Sada to nije vazno. Vazno je da su Kurozeb Mali i Kurozeb Veliki zavedeni u katastarske knijige opstine Niksic. Ubrzo cu to morati prevesti i na engleski. PS: Izvinjavam se sto vam potpuno ne objasnih znacenje tog imena-famoznog Kurozeba. Vjerujem, vi muskog roda cete lakse rastumaciti taj naziv.
@U Crnoj Gori nema vise brda koji se nazivaju tim imenom.
Ima, gospodine Iliću 🙂 Postoji vrh Kurozeb (1886m) na planini Sinjajevini, u čijem podnožju sam ja rođen.
http://www.skihotelzabljak.com/sajt/voznja_sankama.html
http://peakery.com/veliki-kurozeb/
Veliki Kurozeb is a 5,108 ft / 1,557 m mountain peak near Bosansko Grahovo, Federation of Bosnia and Herzegovina, Bosnia and Herzegovina.
Ево има Велики Курозеб и код Босанског Грахова!
А гдје је курозеб ту мора бити накурњак. 🙂
http://www.pcnen.com/portal/2009/10/29/nakurnjak-zbunio-jadranku-kosor/
Zahvaljujem se gospodi Vukovicu i Grubacu sto su pronasli jos poneki Kurozeb kojih jos ima u Crnoj Gori i susjednoj Bosni i Hercegovini. Ja sam mislio da tog cudnog naziva brda i planina nema nidje u svijetu. Sada mi je laknulo, pa sad planiram da promijenim imena ‘mojim’ kurozebima. Ja mislim da na to imam pravo. Na mom imanju ima Jelovi Do u kojem ne pamtim da je ikada bilo jela. Postoje i Bukova Katunista bez ijedne bukve. Tu je blizu i Zabran kralja Nikole, a kralja vise nema. Sve te nazive bi trebalo promijeniti. ( Durmitoru i Lovcenu zasad nebi mijenjali imena).
Za Kurozeb, zbog onoga ‘kuro’ u pocetku imena, kazu mi da bi trebalo postaviti novo ime Zebokur, tako da bi ime imalo istu svrhu znacenja. Da li vi imate gospodo neki pristojniji naziv? Izvinjavam se citaocima i Zipp-u sto sam malo skrenuo sa teme. Trebali smo pisati o seksualnom zivotu zvanicnika. Ja sa ovim zavrsavam moju diskusiju o kurozebima, i to ime vise necu spominjati. Amin!
Мало нагађања о Дурмитору…
“Durmitor je, najverovatnije, ime dobio od keltske reči dru-mi-tor što u prevodu znači “voda sa planine”.
Елем, постоји и турска ријеч “durma” што значи “зауставити”.
Сексуални живот званичника је недурма. 🙂