Šta danas znači ‘biti dama’? ‘Ingliš mener’ jedinstvena kompanija koja pruža obuku iz savremene etikecije, protokola, umjetnosti, društvenih vještina, domaćinstva i pripremanja raznih događaja, sa sjedištem u Velikoj Britanji, može vas naučiti i pravim damskim manirima, koji mogu pomoći da steknete samopouzdanje i budete spremni za svaku situaciju.

Kada je novinarka Rejčel Džonson došla da upozna direktorku koledža, Dajanu Mader, dobila je prvu lekciju: – Jedna od prvih stvari koje treba da naučite jeste pravilno rukovanje- rekla je Maderova, izvlačeći svoju ruku iz Dajaninog stiska.

– Amerikanci se rukuju sedam sekundi- nastavila je Dajana- ali ovdje, dovoljno je tri sekunde za rukovanje. Odmah zatim Rejčel je naučila i da postoji pravilan i pogrešan način otvaranja i zatvaranja vrata, kao i ulaska i izlaska iz prostorije. Po njenim riječima, mnogo je komplikovanije nego što izgleda. Kao prvo, dama nikad neće okrenuti zadnjicu osobi koju napušta, nego će postarati da to bude mnogo “nježnije”.

Kad je riječ o ponašanju za stolom, na prvom času je naučila da razlikuje nož za ribu od noža za voće.

U vrijeme prije 20. vijeka riječ “dama” je, po mišljenju Rejčel, bila samo verbalna burka, čiji je cilj da žene drži u pokornosti i smjernosti, baš kao što su steznici i korseti imali zadatak da sputavaju ženske kretnje.

Dama uvijek

– umije lijepo da zahvali, ali ne pretjeruje u izlivu osjećanja

– zna kada se nosi, a kada se ne nosi šešir

– ljubazno razgovara sa poslugom i konobarima

– pravi društvo najstarijima i najdosadnijima na zabavama

– daje prednost drugima

Dama nikad

– ne vodi duge razgovore preko telefona i ne provjerava poruke dok je u društvu

– nije gruba prema posluzi

– ne stavlja šminku u metrou

– ne govori drugima iza leđa ono što ne može da im kaže u lice

– ne omalovažava svog supruga kad su u društvu

Čitav život žene – od toga kakvu odjeću je nosila, šta je čitala, gdje je sjedjela u crkvi, šta je kome govorila – bio je tačno određen i imao svoja pravila.

Džejn Ostin je ustalasala javost govoreći da ne mora da znači da se dama rađa, već da svaka žena može biti i pokazati da je dama, jedostavno uz pomoć vrlina kao što su dobrota, ljepota i karakter, jednom riječju, svojim ponašanjem. I tako je bilo sve do šezdesetih prošlog vijeka, kada žena prestaje da postoji samo u sjenci muškarca.

Žene su poželjele oslobađanje, i vlastite karijere. Vrhunac se dogodio u vrijeme dok je na mjestu premijera Velike Britanije bila Margaret Tačer.

Tokom 80-tih i 90-tih termin “dama” prestao je da bude u opticaju. Žene su stavile naramenice i krenule da se probijaju kroz život. Globalna recesija, kraljevsko vjenčanje i pojačani osjećaj da žene treba da trguju svojim društvenim i seksualnim kapitalom kako bi maksimalno iskoristile svoju vrijednost, obnovili su potrebu da ponovo postoje dame, a kao glavni “krivac” javlja se vojvotkinja od Kembridža, Kejt Midlton, koja je postala uzor mladim djevojkama koje sanjaju da takođe pronađu svog princa.

Blic.rs