Autorka: Maja Isović

Jedan od dva nacionalna parka na teritoriji Republike Srpske, Nacionalni park Sutjeska, uskoro bi mogao biti uništen i to na svojim navrijednijim mjestima: kanjonima i neposrednoj blizini prašume Perućica zbog odluke Vlade RS kojom se daje suglasnost za izgradnju malih hidroelektrana na ovom području.

Nacionalni park „Sutjeska“ je najstariji i najveći nacionalni park u BiH koji se od svog osnivanja, 1962. godine bavi turizmom. „Sutjeska“ je po svojim prirodnim vrijednostima i ljepotama biser RS i BiH. Ovaj Nacionalni park obuhvata prostrano planinsko područje na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore, oivičeno rijekama Pivom, Drinom, izvorišnim tokom Neretve, te planinskim masivima Bioča, Vučeva, Maglića, Volujaka, Lebršnika i Zelengore.

Površina parka iznosi 17.250 ha, od čega je preko 66 odsto pokriveno šumama, a ostatak čine livade, pašnjaci i goleti iznad gornje granice šuma, a prašuma Perućica je jedna od posljednjih prašuma u Evropi. Pored toga, Nacionalni park “Sutjeska” upravlja lovištem “Zelengora, koje zahvata površinu od oko 53.240ha.

Prema mišljenju Društva za zaštitu prirodnog naslijeđa “Arbor Magna” i Centra za životnu sredinu, ovakva odluka Vlade RS je sramna i pokazuje nemoć nadležnih da sačuvaju i ono malo teritorije koju smo stavili pod zaštitu.

Iz ovih udruženja ističu da uprkos naučnim podacima o visokoj stopi endemizma, izuzetnoj vrijednosti geo i biodiverziteta kanjonskih ekosistema, trenutnoj i potencijalnoj mogućnosti iskorištavanja tih kanjona u svrhe avanturističkog turizma, nadležni rijeke Sutjeska, Hrčavka i Jabušnica vide samo kao hidropotencijal za stvaranje manje od 15 MW električne energije.

“Žubor legendarnih riječica usahnuće, i one će biti pretvorene u nizove vještačkih akumulacija, koje će nakon par decenija biti zatrpane sedimentima, ostajući kao spomenici bahatosti naše generacije. Činjenice su da Republika Srpska električnu energiju izvozi, da Nacionalni park Sutjeska ima skromne potrebe za električnom energijom, a da se u neposrednoj blizini, na rijeci Drini, već planira nekoliko velikih hidroelektrana. Postavlja se pitanje, čiji je ovdje interes u pitanju”, ističu iz ovih udruženja.

Objašnjavaju da se ovakav plan oštro kosi sa principima na kojima je osnovan sam Nacionalni park, te je u suprotnosti sa evropskim i međunarodnim praksama i legislativama koje regulišu zaštitu prirode, prije svega Emerald i Natura 2000 – panevropske mreže.

“Ako se ove koncesije realizuju, Nacionalni park Sutjeska će izgubiti smisao postojanja, a pripremljene osnove za evropske integracije u oblasti zaštite biodiverziteta biće revidirane i degradirane na niži nivo. Pozivamo Vladu Republike Srpske da odustane od ovakvog štetnog i sramotnog plana, te da se okrene jačanju Javnih ustanova koje upravljaju i štite zaštićena područja, da podstiču razvoj lokalnih zajednica, a na polju energetike da daju prednost obnovljivim izvorima energije i energetskoj efikasnosti”, kažu oni.

SRAMOTNA ODLUKA VLADE RS

Nataša Crnković, koordinatorica programa Biodiverzitet i zaštićena područja iz Centra za životnu sredinu rekla je da je ova odluka kojom se daje saglasnost za izgradnju malih hidroelektrana na području Nacionalnog parka Sutjeska samo jedna u nizu sramotnih odluka Vlade RS, koja ide na štetu prirodnog bogatstva.

“Nacionalni park Sutjeska je, na relativno malom području, sa svojim raznovrsnim staništima, dom većine endemskih, rijetkih i važnih vrsta Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. To je područje od izuzetnog značaja i jedinstveno je u Evropi, a i u svijetu. U budućnosti, Nacionalni park Sutjeska treba da se razvija, a ne degradira; treba da nam bude ponos, a ne sramota; te od njega trebamo da imamo korist svi, a ne samo koncesionar”, kazala je Crnkovićeva za BUKU.

Ona ističe da je u ovom trenutku teško komentarisati ko će imati materijalnu korist od ove odluke, ali u svakom slučaju to će biti koncesionar

“Činjenica je da su male hidroelektrane generalno teško isplative, pogotovo sa aspekta klimatskih promjena i u budućnosti sve slabijih protoka vode. Naravno, o tome se kod nas rijetko raspravlja, a biće evidentno tek kroz nekoliko godina, kad šteta na mnogim rijekama već bude pričinjena. Ovakvo ponašanje prema prirodi dovešće do ozbiljnog narušavanja kanjonskih ekosistema, koji predstavljaju centre biološke raznolikosti u Nacionalnom parku. Kanjon Vratara, gdje je planirana hidroelektrana ‘Sutjeska 2A’ je jedino stanište divokoze u NP Sutjeska, koja je zaštićena evropskim i međunarodnim direktivama, kao što su Bernska direktiva, Direktiva o staništima i Konvencija o biološkoj raznovrsnosti. To je samo jedan od primjera direktnog uticaja, a pored toga možemo pričati o mnogim drugim, kao što je vizualno narušavanje područja”, rekla je Crnkovićeva.

Objašnjava da je Zakonom o Nacionalnom parku ‘Sutjeska’, donesenom prošle godine, dozvoljena izgradnja hidroenergetskih objekata, a Crnkovićeva se pita da li su zaista hidroelektrane, instalisane snage manje od 15 MW, planirane u srcu Nacionalnog parka interes naše republike i ukoliko jesu, kakva je budućnost zaštite i očuvanja prirode i da li se uopšte možemo nadati da ćemo druge rijeke sačuvati, ukoliko ove ne možemo?

Kada je riječ o budućim koracima kada je ovo područje u pitanju iz Centra za životnu sredinu ističu da su aktivno uključeni u praćenje čitavog procesa, daju komentare na nacrt Prostornog plana područja posebne namjene NP Sutjeska, uključiće se takođe i kada Studija procjene uticaja na životnu sredinu za hidoelektrane bude na javnoj raspravi. Pored toga, kontaktiraju sve relevantne domaće i međunarodne institucije koje mogu i trebaju da se oglase po ovom pitanju.

Jugoslav Brujić iz Društva za zaštitu prirodnog naslijeđa “Arbor Magna” kaže da rječice Sutjeska, Hrčavka i Jabušnica nemaju mnogo protoka vode.

“Na stručnoj raspravi u Foči sam ironično rekao da ‘ako će tih 15 MW pratiti zahuktalu privredu RS onda treba žrtvovati Nacionalni park i omogućiti prijeko potreban razvoj’. Međutim, naši članovi – energetičari kažu da je vijek tih potočnih/protočnih akumulacija 20 do 30 godina, a brane, nasipi, putevi, cijevi i buldožerske tvorevine će tako ‘oplememeniti pejzažnu vrijednost parka’”, ironično kaže Brujić.

On ističe da je na primjer samo u Vrataru nalazište kanjonske zajednice Edraiantho-Daphneetum malyanae, a niko i ne pominje Govzu, gdje buldožeri i dinamit već oblikuju klisuru gdje je jedna od 13 populacije omorike koje postoje na planeti Zemlji.

“Bistrica je takođe van obuhvata Nacionalnog parka i tamo se već rade akumulacije, a da niko sručan nije odgovorio kakve su reperkusije na nalazišta Edraiantho-Daphneetum malyanae koje se mogu izgubiti”, objašnjava Brujić i dodaje da jedinu korist u cijelom ovom slučaju imaju samo koncesionari.

Područje koje je proglašeno nacionalnim parkom prije pedesetak godina želi se narušiti zbog izgradnje malih hidroelektrana. Nacionalni park “Sutjeska” još je jedno područje u Srpskoj koje se žrtvuje zbog kratkoročnih intersa pojedinaca, u ovom slučaju koncesionara, a o zaštiti prirode, biljnom i životinjskom svijetu se ne razmišlja.

Buka