Piše: Biljana Vankovska

Da mi je neko rekao da će na Dan makedonske revolucionarne borbe premijer govoriti o natalitetu i „recesiji nacije“, mislila bih da se šali. Ali, ne samo da je govor bio o „nestandardnim temama“ za praznični povod, kao što je i sam premijer rekao, nego se revolucionerni zadataк dаnašnjih sljedbenika (istorijskog) VMRO-a ispunjava ispod “jorgan-planine”, na drugom “frontu” – u krevetu, ispunjavanjem bračnih dužnosti, po mogućnosti u plodnim danima, da ne bude trud uzaludan.

Na tren, neki od nas su već pomislili da će premijer obradovati naciju i saopštiti da mu je supruga po treći put u blagoslovenom stanju, a da će ministri neženje biti uskoro kolektivno vjenčani u stilu vojnika Aleksandra Makedonskog, a oni koji su u braku a još nisu ispunili „patriotsku dužnost“ stvaranjem djece da će dobiti žuti karton.

Tačno je da je ovaj VMRO (DPMNE) konzervativan, ali ono istorisko VMRO se slavi zbog toga što je bilo ispred svog vremena, zar ne? Kada u 21. veku praviš apoteozu „svetosti braka“ i šalješ poruke u bibliskom stilu (oplodite se, množite se, napunite zemlju i zavladajte njome), tu već nešto ozbiljno nije u redu. Оvdje se već ne zna ko je sveštenik, a ko politički lider, kad već isto propovijedaju. Govor premijera nije jedini simptom, tu je i onaj bizaran savez sindikalista, penzionara i ministara, ali ipak poruke poslate sa govornice zaslužuju temeljnu vivisekciju, koja je nužno puno duža od onoga što se može uraditi u kolumni.

Ne samo da je pad nataliteta prikazan kao prijetnja za nacionalnu bezbjednost, nego je i gej-populacija prikazana kao arhetipski neprijatelj društvenih vrijednosti i same nacije. Teme rodne jednakosti i ženske emancipacije, kao i njene participacije u javnoj sferi bile su definisane kao trivijalne, pa i štetne.

Selo gori, a baba se češlja! U zemlji sve manje makedonske djece, a žene su se uhvatile za ženska prava, bavljenjem politikom ili karijerom! Какva neodgovornost! А ti strašni gejovi, tako netipični i za Makedonce i za Albance, oni žele osktnaviti „prirodnu zajednicu“ nazvanu brak! Mada u instituciji braka nema ama baš ništa prirodno. Ako se s nje skine vel romanse, ostaje samo komad papira koje nikada nije ni bila garancija za kvalitet zajedničkog života i njegove dugotrajnosti. Osim toga, zakon je odavno izjednačio bračne i vanbračne zajednice.

Pošto sam čula premijerov govor uzburkale su se misli koje su još davno tražile da budu objelodenjene, a kojima nikako da dođe red u kolumni. Ovu sam kolumnu, ustvari, odavno dugovala prijateljima koji su me zamolili da javno prenesem njihovu frustraciju i bol zbog vladine reklame o rađanju djece, koja završava porukom da smo sa svakim novim djetetom bliže Bogu. Bol ovog divnog bračnog para je zbog dugih neuspjelih pokušaja i razočarenja, sve dok na kraju nisu shvatili da imaju samo jedno drugo i da neće imati poroda. Osim toga, ljudi su i vjernici, pa ih vrijeđa i sama pomisao da im neko poručuje da neće biti blizu Boga samo zato što ne mogu imati djece. Dok pišem na umu imam i dragu prijateljicu: nježna, pametna i blagorodna, kao stvorena za majku, ali kojoj surovost života nije dopustila da živi s voljenim muškarcem i da postane majka. Tu su, naravno, i mnogi drugi, slični njima… Pošto je moj ateizam nedavno postao javna stvar, baš me interesuje gdje će to smjestiti mene – i majka troje dece i nalik Virdžiniji Vulf!

Govor premijera je izazvao burne reakcije, ali je, možda, još veće razočarenje bila reakcija predsjednice Ženskog lobija koja nije vidjela zlo, nije čula zlo, neće da govori o zlu. Umjesto da traže krivicu tamo gdje je nema, neko u vrhu treba da čuje onaj stari vic o Todoru Živkovu i otvaranju granica. Mnogi mi govore da će uraditi sve da njihova djeca ne ostanu ovdje i budu taoci majke Makedonije, ako stvari produže da se odvijaju u ovakvoj klimi siromaštva, nezaposlenosti i beznađa, upravo zato što ih vole više od sebe. Ustvari, najpatetičnije u čitavoj priči je što o više djece i spasu nacije govori premijer koji je već zaboravio da mu je prije tačno godinu dana propao popis stanovništva! Pa mi nemamo ni podatke koliko nas je, kakvi smo (po starosnom ili obrazovnom kriterijumu)! Neke međunarodne organizacije spekuliraju sa cifrom od pola miliona stanovnika koji su napustili zemlju u posljednjih 11 godina. Od ljepote, garant! Opasnost, dakako, nije u gej-populaciji (која, opet, traži pravo da živi u bračnoj zajednici), niti u brakorazvodnim parnicama.

Кad sam već kod razvoda, da i o njima kažem koju riječ – nakon pokušaja da se zabrani abortus, sada je na red i anatema na razvod, kao premodernu instituciju. Slušala sam ovih dana totalno idiotske i namjenske TV debate gdje se siju „biseri“: pored onog da je dužnost građana da rađaju djecu za potrebe države, tu je bila i visokoučena dijagnoza da je egoizam razlog za razvode. Zamislite, žene više nisu imale smisla za toleranciju, pa su zato preko noći donosile odluku da se razvedu. Ah, da! Tu su i oni „fejsbuci“ koji doprinose tome. Tako, dok su trpjele i ćutale ispred svog domaćeg tiranina, onog koji je obezbjeđivao egzistenciju, sve je bilo u redu. Ona je znala svoje mjesto u porodici: bila je (navodno) stub porodice, brinula o djeci i suprugu. I nije se glupirala na fejsbuku! Idila! Da, od vremena prije 119 godina kada je stvoren VMRO. Ženska emancipacija nije egoizam nego pravo i znak samopoštovanja i odbijanja tiranije, čak i od voljenog supruga.

Kada nacionalizam postaje jedina državna ideologija, on uspostavlja državnu i patrijarhalnu kontrolu nad produktivnim i reproduktivnim moćima i pravima žena. Ova tendencija traje već izvjesno vrijeme, ali nije nikada bila tako eksplicitno plasirana od strane premijera, ministara i parlamentarne većine, i medija, u sinhroniziranu kampanju. Ona se svodi na metaforičko jedinstvo „Мајка-Zemlja-Nacija-Domovina“. Elementi ove politike uključuju: redukciju prava na abortus (pro-life оrientacija), majka dobija „državni posao“ i najuzvišeniji položaj njegovateljice (bar deklarativno ženama se daje mogućnost da budu plaćene od države da rađaju više djece). Uz to ide i suzbijanje neženjstva, koje je skoro izdaja domovine. Drugim riječima, država ne samo da upada u intimu i privatnost, u slobodu da se traga za vlastitom srećom, nego sebe postavlja kao vlasnika ženske materice.

Panika zbog navodnog isčezavanja nacije je samo izgovor (zamislite što bi trebale uraditi zemlje kao Crna Gora ili Island). Razlozi su levijatanski i opasni. U Makedoniji patrijarhalnost je još uvijek duboko ukorijenjena, a žena se i dalje bori za svoju slobodu. Ali sada se treba posjeći i ta mlada stabljika slobode. Pitaju me neki zabrinuti patrioti da li će moje tri kćeri željeti da Makedoniji podare svoju djecu, kao što sam uradila ja. Моja su djeca, srećom, bila rođena u vrijeme kada niko nije vršio pritisak na mene, a bogami nije mi ni plaćao dodatak za treće dijete. Dok sam se previjala od porođajnih bolova ili kada sam ih s neizmernom ljubavlju uzimala u ruke po prvi put, na kraj pameti mi nije bila domovina. Danas su odrasle i sa svojim obrazovanjem mogu Makedoniji eventualno dati znanje i um, ali ne i matericu. Plašim se da se um i znanje ne cijene u ovoj zemlji u kojoj na zavodu za zapošljavanje ima i doktora nauka, pa će i tu ostati nezavisne.

Uvijek sam bila protiv lefternog dijeljenja etiketa vlastima da su fašističke i nacističke. I dalje mislim da su to pretjerane i neosnovane političke optužbe. Ali sada već moram upozoriti na zmiskojaje kroz koje se vidi kontura ideje slavljenja „prirodne“ uloge žene. Hitleru pripadaju ove riječi: „Jеdnaka prava žena znače da one dobijaju poštovanje koje zaslužuju na način na koji im je to priroda odredila“. Žene su bile u središtu poriva o povećanju nataliteta. Grujevski je izjavio: „Živimo u vrijeme kada je prava rjetkost ne samo drugo dijete u porodici, a da ne govorimo o trećem ili četvrtom, nego nasuprot tome mi vodimo debate o iskrivljenim vrijednostima, o jednopolnim brakovima, pa još i usvajanju djece u tim brakovima; govorimo o nekakvim pravima žena, pa i muškaraca – ko je od njih više zastupljen u politici ili u biznisu, а dok se trošimo na takve teme nama kao države nestaje narod… Svaka žena i svaka majka zaslužuje bezrezervnu podršku supruga i porodice. Supružnici treba da se vole i poštuju. To su porodične vrijednosti koje ne smijemo napustiti. Da ohrabrimo mlade da stupaju u brak.“

Sličnost je evidentna i brine. JAKO!

Nova Makedonija

Prevod je autorkin