Piše: Jakub SALKIĆ

Priča se da negdje, iza sedam spaljenih gora i malo sjevernije od mora, u zapuštenoj i zarasloj zemlji Bosni ima jedna tajna. Ko je otkrije, od šoka će mu iste sekunde srce pući. A zovu je još i državna tajna. Jednom vam je tako, ima tome i pet godina, iscurilo nešto, a nije tajna nego ulje pa se saznalo da je, suprotno prirodnim zakonima, ulje proizvedeno u budućnosti u zemlji koja je nestala u prošlosti. Usudio se zbog toga glavni Čuvar državne tajne da malkice proviri i samo krajičkom oka, na trenutak, pogleda tajnu.

Mnogo toga nije vidio, pa nije bilo dovoljno da mu srce pukne, ali je bilo taman za optužnicu. Kažu da je danas oronuo, skrhan. Sve zbog tajne, državne tajne. Ali ništa zato, dok je para biće zdravlja. Koliko je to opasna tajna, on će sad dobiti odštetu od 200.000 KM, jer ko jednom vidi državnu tajnu, država se zauvijek pobrine za njega.

A ovaj Drugi čuvar tajne, poučen iskustvom ovoga Prvoga, ne približava se državnoj tajni. A znate, mudar je on čovjek. Kako je vidio da ulje može da iscuri i da ugrozi tajnu, on vam više uopće nije htio nabaviti ulje. Jer šta će mu, samo probleme pravi. Inče sve je on tako reducirao da nešto slučajno ne izađe i ne napravi belaj pa valja otkriti tajnu i hercika. Neka, fala.

Ma ovo uopće ne liči na bajku ili neku priču iz davnina o mudrim čuvarima tajni. Naime, državna tajna je, u Direkciji robnih rezervi FBiH tako kažu, čega i koliko ima u robnim rezervama. O tome niko ni riječ.

Međutim, meni nikako nije jasno kako nešto može biti državna tajna ako je tajna samo u dvije trećine države, a u preostaloj jednoj trećini otvoreno kažu kojim količinama osnovnih namirnica raspolažu robne rezerve, istina, raspoložive količine ne bi bile dovoljne ni za dva dana, ali barem svako zna na koga se ne može osloniti.

Nekako mi je prirodnije da se to zove entitetska tajna, ali kako god je zvali, ona više nije tajna, svima je jasno da u robnim rezervama nema ništa, ili barem nema ništa što bi moglo pomoći da ovaj narod ne ogladni. A ne piše nam se dobro nikako, treba se pripremiti za dugu, tešku i mučnu zimu. Evo zašto. Susjedne zemlje razmišljaju o zabrani izvoza žitarica, a pošto je, kako bi to Safet Isović opisao, Bosna moja neorana i nezasijana, sve što nam bude trebalo, moramo uvoziti. Prvo pitanje je hoćemo li imati od koga kupiti? Drugo, po kojoj cijeni? Treće, koliko će sve to koštati potrošače u BiH.

Suša je ove godine smanjila prinose žitarica u SAD-u za polovinu, slično je u Rusiji i Ukrajini te ostalim zemljama Evrope. Nama je najveći problem što je tako i u susjednim zemljama i samo se nadamo da neće zabraniti izvoz žitarica. Svejedno, cijene će nastaviti rasti, Bog dragi samo zna kad će se zaustaviti. Nabavne cijene hrane će biti veće, a samim tim i maloprodajne.

Zvanična statistika kaže da su prosječne plate u BiH na kraju prvog polugodišta ove godine bile preko 820 KM, a sindikalci kažu da je potrošačka korpa oko 1.800 KM, od toga se za hranu izdvaja oko 700 KM. To znači da potrošači u BiH skoro 90 posto svoga dohotka troše na hranu, možete samo zamisliti šta će se desiti kad još porastu cijene hrane. Prije pet godina kad je hrana poskupjela, izbili su nemiri u 28 zemalja svijeta, isto se predviđa i za 2013. Formula glasi: Preskupa hrana, ljudi na ulicama. Ali ne bojte se, BiH je izuzetak od pravila.

Oslobođenje