Piše: Dževad HODŽIĆ

U naredna tri dana Sarajevo će biti domaćin velikog, svjetskog događaja. Sarajevo će biti svjetski centar međureligijskog dijaloga. Naime, u naredna tri dana, od 9. do 11. septembra, u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, u organizaciji Zajednice Sant’Egidio iz Italije, a u suradnji s Islamskom zajednicom u BiH, Srpskom pravoslavnom crkvom, Vrhbosanskom nadbiskupijom i Jevrejskom zajednicom u BiH održat će se međunarodna konferencija pod nazivom “Zajednički život je budućnost”. Na ovoj konferenciji o urgentnim lokalnim, regionalnim i globalnim društvenim pitanjima, o pitanjima koegzistencije i mira raspravljat će stotine religijskih lidera i intelektualaca iz šezdeset zemalja svijeta. Bit će to zapravo najveća konferencija religijskog, ali i političkog dijaloga od završetka rata u Bosni i Hercegovini.

Uz patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja, reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH Mustafu Cerića, nadbiskupa vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predsjednika Jevrejske zajednice u BiH Jakoba Fincija, kao suorganizatore i domaćine ovog velikog događaja, konferenciji će prisustvovati i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, hrvatski predsjednik Ivo Josipović, crnogorski predsjednik Filip Vujanović, premijer Italije Mario Monti, premijer Republike Obale Slonovače Jeannot Ahoussou-Kouadio i predsjednik Vijeća Evrope Herman van Rompuy. O različitim pitanjima međureligijskog suživota, iskustvima i mogućnostima religijskog doprinosa razumijevanju i miru u današnjem svijetu govorit će predstavnici crkava i vjerskih zajednica iz cijelog regiona, iz Rusije, Francuske, Italije, Njemačke, Pakistana, Libanona, Egipta, Tunisa, Alžira, Turske, Irana, Sjedinjenih Američkih Država, Brazila, Španije, Belgije, Japana, Indije, Indonezije, Malezije i mnogih drugih zemalja, kao i mnogi značajni intelektualci kao što su Katherine Marshall sa Georgetown Universitya iz SAD-a, Ugo Vlaisavljević i Dževad Karahasan sa Sarajevskog univerziteta, Franjo Topić sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, Mahmoud Azab sa Al-Azhar univerziteta iz Kaira, Enver Ibrahim iz Malezije i mnogi drugi.

E, sada, koliko ljudi u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini uopće zna da će se u naredna tri dana u Sarajevu održati konferencija ovakvih razmjera? Siguran sam, nedopustivo malo. Za bolju i adekvatniju javnu promociju i medijsku najavu ove konferencije, čini mi se, mogli su više učiniti i sami organizatori ovog velikog međureligijskog, intelektualnog, mirovnog skupa. Pa, ipak, i u slučaju ovog za Sarajevo, za Bosnu i Hercegovinu, za regiju ali, usudio bih se kazati, i za cijeli svijet jedinstvenog i značajnog događaja ponovo se pokazuje kako naši mediji, naša politička javnost, pa i naše društvo u cjelini pokazuju kako nismo svjesni koliko se važnosti u svjetskim intelektualnim, kulturnim i političkim krugovima pridaje religijskom faktoru u oblikovanju društvenih tokova, savlađivanju socijalnih nevolja i rješavanju sukoba. Da se u naredna tri dana u Sarajevu susreće nekoliko stotina ljudi iz šezdesetak zemalja svijeta, bilo koje provenijencije, u ime bilo kojih organizacija, s bilo kojim sadržajem i ciljem ovih bi se dana pričalo o tome, mediji bi brujali o tom skupu, emitirali bi se posebni prilozi, najave, intervjui. Ovako, tek poneka reklamna najava, koju su, pretpostavljam po komercijalnoj cijeni, platili organizatori konferencije.

Doduše, međunarodna konferencija “Zajednički život je budućnost” održava se u u glavnom gradu naše zemlje u trenutku velike političke krize i gotovo potpune blokade rada većine političkih institucija u našoj zemlji. Konferencija je dogovorena i planirana mnogo ranije, negdje s početka godine, i ko je tada mogao znati da ćemo u septembru imati takvu političku situaciju kakvu imamo. Naime, ovih dana mnogi su se zabavili sobom, svi su protiv svih. Počinje predizborna kampanja za lokalne izbore koji, s obzirom na aktualnu političku konstelaciju u kojoj se nalazimo, i pat-poziciju u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, u stanovitoj mjeri imaju karakter vanrednih izbora. Možda paradoksalno, ali koincidencija je potpuna: s međunarodnom mirovnom konferencijom “Zajednički život je budućnost” započinje i predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini u kojoj će na velikoj kušnji biti slogan sarajevske međunarodne konferencije religijskih lidera iz cijeloga svijeta. Ali, upravo stoga, konferencija se možda, ipak, održava u pravi trenutak.

Mada, kada je riječ o međureligijskom dijalogu i suživotu u Bosni i Hercegovini, kada je riječ o multireligijskom bosanskohercegovačkom društvu, odgovornost predstavnika religijskog života jeste velika, ali nije ključna. Zašto to naglašavam? Zato što se tako često događa. Mnogim takvim situacijama na međunarodnim skupovima kod nas i u svijetu imao sam priliku često svjedočiti da se za Bosnu i Hercegovinu rješenje traži (a ono se u mnogim međunarodnim krugovima, znamo to, još traži) u međureligijskim odnosima koji su, kao eto sticajem ovih ili onih okolnosti, narušeni pa će se cijeli bosanskohercegovački čvor razriješiti kroz dijaloško ozdravljenje tih odnosa. Ključna odgovornost i ključni izlaz iz situacije u kojoj Bosna i Hercegovina niti može živjeti niti može mrijeti nalaze se na političkom planu. Kada se razriješi politička, ustavnopravna, državna budućnost Bosne i Hercegovine, tek tada će međureligijski dijalog imati smisla, jer će se tek tada, naprimjer, pouzdano (i bez dvoumljenja Evrope) znati gdje se tačno održava međunarodna konferencija “Zajednički život je budućnost”.

Oslobođenje