Za vrijeme “dugog vikenda” (kako bi mozda zvucao prevod na nasem jeziku od italijanskog ”il weekend lungo”) ukazala mi se prilika da posjetim dio okruzenja planine Kenija.

Dobitnica Nobelove nagrade za mir Wangari Maathari, koja inace potice iz ovih krajeva, u svojoj knizi “Unbowed” kaze da je, kako planina, tako i drazava Kenija dobila ime na cudan nacin. Naime prica ide ovako :

…The story goes that the explorer Johan Ludwig Kraft and Johannes Rebmann, upon encountering the mountain in 1848 asked their guide a member of the Kamba community, who was carrying a gourd, “What do you call that? “Thinking that two Germans were referring to the gourd he replays “It is kii-nyaa, “pronounced Kenya by the British. This becomes the name of the mountain and later the country. ….

Iako ova planina lezi na ekvatoru, vrhovi su tokom citave godine pokriveni ledom/snijegom. Kad sam vec pomenula ekvator, rado bih sa vama podijelila cudan eksperimet koji sam vidjela ( nadam se da ce par fotografija pomici da se docara dozivljaj). Naime na mjestu gdje stoji oznaka za ekvator, domisljati stanovnici zaradjuju demonstrirajuci sledece: uzimaju bokal sa vodom, sipaju vodu u zdjelu koja ima malu rupicu na dnu i onda naslone zdjelu na bokal i ubace dvije sibice. Ovaj eksperiment pokazuju na tri razlicita mjesta: sjeverno od ekvatora, juzno i na samom ekvatoru, I sta se desava:

•             sjeverno od ekvatora, sibice se okrecu u smjeru kazaljke na satu i voda iz zdjele curi u istom pravcu

•             juzno od ekvatora, sibice plivaju tj okrecu se u vodi suprotno kazaljkama sata

•             dok na samom ekvatoru, sibice miriju i voda tece pravolinijski

Mozda ce neko reci: i nije ti nesto ovaj dogadjaj, ali za mene, iskreno, je bio jedan veoma neobican a i nisam studirala fiziku da bih bas sve znala 🙂 .

Na nasem putu ka Naro Moru River Lodge zastali smo u Fairmont Mount Kenya Safari Club, Nanyuki. Luksuzno, mondensko mjesto sa pogledom na vrhove Mnt. Kenije. Osnivac hotela/kluba je holivudska zvijezda, William Holden, a medju slavnim clanovima su Winston Churchill, Bing Crosby. Hotel pruza nekoliko rekreativnih aktivnosti: jahanje konja ( neko ce reci, da to i mi imamo cak i na Adi; da slazem se, i mi u Crnoj Gori jasemo konje…), golf ( ne znam dokle smo dosli u pregovorimai sa SEA), kriket ( e ovo vala nemamo ), bowling green ( ovo bi mozda i mogli da uvedemo posto smo Ekoloska drzava), stoni tenis, plivanje (nista novo) i sirotiste za zivotinje ( nazalost koliko cujem ni o djeci se bas ne brinemo kako treba, mada vidim da je jedan magarac ovih dana zaokupio paznju javnosti.)

Naravno, nije bas lako doci do ovog mjesta i nista nema za “’dz”, ulaz se placa, na rampi vam lijepo uzmu sve podatke, prilaz vodi kroz privatni zooloski vrt gdje zivotinje slobodno hodaju i onda stizete u oazu mira i ljepote. Pa kazu da i bogati znaju da uzivaju. Listu poznatih, koji su se uclanili nakon osnivanja kluba 1959. ”Who's Who”, cine Prince Berhard of the Netherlands, Lord Louis Mountbatten, author Robert Ruark, bivsi US President Lyndon Johnson, Conrad Hilton, Bob Hope, Bing Crosby, His Royal Highness (njegovo velicanstvo) the Aga Khan, Predsjednik El Haj Omar Bongo of Gabon, Predsjednik Gafaar Numeiri of the Sudan, Clanovi Saudi Arabian Royal family, KRH Prince Mohammad Bin Fahd Bin Abdul Aziz and Mrs. Anwar Sadat, Predsjednik Daniel Arap Moi's.

Na brzaka sam prelistala knjigu gostiju i nesto ne vidjeh naseg celjadeta, te sam se za svaki slucaj upisala, cisto da imaju i nekog Crnogorca (Crnogorku) tamo, jer mi smo ipak NEKO I NESTO!

Klub je dobio prestiznu World Star Award od strane SAD, sto ga stavlja u red ili na jednako mjesto kao i Hong Kong's Mandarin, Negresco u Nici, Gritti Palace u Venice i Zurich's stately Dolder Grand.( Nema Splendida? Cudo!)

I kao sto svi znamo da ljubav pokrece svijet, tako je i ovom slucaju ljubav pokrenula hotel. Da ne bi bila duga prica, savjetujem da oni koji zele da prodube ovaj dio istorije hotela, podju na Google i nadju dodatne informacije. Vrijedi procitati.

Nakon prijatne kafice nastavljamo put ka nasem hotelu. Moram napomenuti da je putovanje bilo prijatno, kako zbog vremenskih uslova, asfaltnog puta tako i zbog prijatnog drustva. Ovjde sam opet pronasla car razgovora. Cini mi se da kod nas vise ljudi ne vode kreativne razgovore, vise nema razmjene misljenja, osim dje je sto kupljeno, mada su i to postale “povjerljive i skrte informacije”. Ovje, nekako, ne znam dal`zbog klime (sala) il zbog nacina zivota ili posla kojim se bavim, covjek ima mogucnost da u jednom danu ‘obradi”nekoliko tema.

Moji saputnici su bili jedan od poznatijih italijanskih advokata, covjek sa iskustvom i divnim duhom i osoba koja vec dvadeset godina zivi u Africi.

Mozete samo da zamislite kvalitet i kvantitet informacija koje sam mogla da prikupim. Recimo, jedna tako jednostavna stvar mi nije pala na pamet. Nisam znala zasto engleski sudije nose bijelu periku. Kod aglosaksonaca bijela kosa predstavlja mudrost. Logicno!

Spavanje u River Lodge Naru Moru u sobi sa kaminom, pored rijeke u kucici od kamena i drveta sa divnom bastom i solarnom energijom.

Polazak ka nasoj dnevnoj ruti do 3800 m.n.v je bio u 8:00 h izjutra. Koristimo rutu koja se zove Naro Moru. Uzimamo sa nama vodica i odlazimo do Meteo stanice.

Vegetacija se tokom puta/uspona mijenja. Planina je okruzena sumom a vegetacija na samoj planini zavisi od kolicine padavina. Nazalost, i ovdje se vidi uticaj covjeka, nizi djelovi sume su u proslosti bili veoma eksploatisani ali je Vlada imali lijep i koristan projekat koji je imao za cilj da se rehabilituje suma ali i da se i lokalnom stanovnistvu da mogucnost da prezivi. Naima, porodicama su date parcele na koriscenje, koje su sluzile i kao poljorivredno zemljiste ali i na kojima su istovremeno rasla stabla sume. Nakon sume dolazi pojas bambusa i opet pojas nizeg drveca koje je relativno prekriveno mahovinom i lisajevima.

Nakon 3000 mnv vegetacija se mijenja. Drvece vise ne moze rasti, tako da imamo nize rastinje. (heathland and chaparral,) I ovdje je bio veliki pozar, a planina je poznata i po tome sto  se u poslednje vrijeme znatan broj aviona srusio na ledja ove ljepotice.

Slijedi Afro-alpine zone. Mnoge vrste su endemske, koje su prilagodjenje hladnom vremenu i temperaturnim promjenama. Tipicne biljke su giant groundsels (senecios) i giant lobelias.

Najveci dio zivotinja zivi u podnoznju planine, Vodic nam je rekao da slonovi dolaze do 3000 m.n.v. Zivotinjsko carstvo cine: majmuni, antilope, tree hyrax, od predatora se mogu vidjeti hijena, leopard i poneki lav.

Vrhovi Mnt. Kenije imaju razlicite nazive.

Na pocetku vrhovi su dobili imena po poglavicama Maasai plemena:  Batian, Nelion i  Lenana. kako bi ovjekovecili  Mbatian(  Maasai Laibon (Medicine Man)), Nelieng, njegov brat i  Lenana i Sendeyo, sinovi. ( iskreno se nadam da ce se ovi nazivi vise zadrzati od evropskih!)

”Evropski”nazivi Shipton, Sommerfelt, Tilman, Dutton i Arthur, zatim imamo grupu vrhova. Coryndon, Grigg, Delamere i McMillan.

Vrijeme se tokom penjanja mijenjalo. Izjutra nas je ogrijalo Sunce, sto je dobro jer smo se bojali kise. Sto smo se vise priblizavali “picnic site”- mjestu za rucak, postajalo je sve hladnije, magla,vjetar.

I stigli smo do naseg odredista! Kraci rucak i brz povratak nazad, s obzirom na to da je kisica vec polako pocela da pada.

Nakon 1:30 h hoda vracamo se na mjesto polaska, Sve je dobro proslo, imajuci u vidu da je staza bila blatnjava i veoma klizava. (U Africi jedan tip zemljista zovu : black soil cotton, – vrsta zemlista koja nakon padavina postaje toliko klizava da imate utisak da hodate ili vozite po ledu).

Ostalo nam je jos malo vremena prije mraka ( 6:00pm) i odlazimo u obilazak ranca, jednog od clanova ove male ekspedicije i nazad u tople hotelske sobe.

Sledeceg dana smo posjetili plantaze kafe i crkvu u kojoj je sahranjem duca d`Àosta poslednji guverner Etiopije ( u doba kada je bila pod Italijom).