Piše: Saša GAVRIĆ

Trinaestog maja Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donijela je odluku po kojoj će i Bosna i Hercegovina u budućnosti obilježavati 17. maj – Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHO, www.dayagainsthomophobia.org).

Zastupnici/e i delegati/kinje su jednoglasno usvojili ovu odluku te su pozvali/e sve institucije na državnom ali i na nižim nivoima da se još jače bore protiv diskriminacije prema LGBT (lezbijkama, gej-muškarcima, biseksualnim i transrodnim osobama) populaciji. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će u budućnosti ovaj dan obilježavati kroz svoje aktivnosti…

Ovako bi mogla glasiti vijest 2020. godine. Do danas, ni Parlamentarna skupština ni Predsjedništvo se nikad nisu ni oglasili kada su u pitanju LGBT prava. Naprotiv, sadašnji član Predsjedništva Bakir Izetbegović je u prošlosti znao izjavljivati kako “oni”, misleći na lezbijke i gejeve, imaju pravo na svoju seksualnu orijentaciju tj. dezorijentaciju i kako će se svim moralnim sredstvima boriti protiv utjecaja homoseksualaca na omladinu. Naravno, Izetbegović nije jedini političar koji je tako reagovao, imamo veliki broj drugih političara i političarki koji su u prošlosti direktno ili indirektno zagovarali predrasude, pa čak i mržnju. Vjerske zajednice su poznate po svojim radikalnim stavovima (“ukoliko se krenu javno okupljati, mi to nećemo mirno posmatrati”), a i mediji su znali širiti mržnju i predrasude.

Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije se obilježava 17. maja, na dan kada je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 1990. godine homoseksualnost skinula sa liste bolesti. IDAHO se obilježava od 2005. a do danas su ga zvanično, između ostalog, priznali parlamenti Evropske unije, Španije, Belgije, Ujedinjenog Kraljevstva, Meksika, Kostarike, Nizozemske, Francuske, Luksemburga i Brazila.

Homoseksualne, biseksualne i transrodne osobe su skoro pa u potpunosti nevidljive u Bosni i Hercegovini. Iako se nalaze svuda, od samih medijskih kuća, preko kulturnih institucija, političkih stranaka, preduzeća pa do obrazovnih ustanova i udruženja, društvena represija i strah ih čine u potpunosti nevidljivim. Javno deklarisanje (coming out, autovanje) vrlo često može da znači gubitak radnog mjesta, odbacivanje od porodice, maltretiranje i mobing od vršnjaka. Naše susjedne države Srbija i Hrvatska su pokazale da LGBT osobe skoro na svakodnevnoj osnovi trpe fizičko nasilje, a takvi incidenti nisu nepoznati ni u Bosni i Hercegovini.

No, upravo zbog toga, vrijeme je da se i u Bosni i Hercegovini i država i društvo krenu boriti protiv homofobije i transfobije. Gejevi, lezbijske, biseksualne i transrodne osobe su građani/ke kao i svi drugi, oni imaju svoje probleme i želje, uspjehe i poraze, porodice i prijatelje i samo zato što imaju drugačiju seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet ne smiju biti diskriminisani/e. Homofobija i transfobija su oznaka nezrelih društava, a za nadati se da će se Bosna i Hercegovina pokazati kao sve zrelija i zrelija. Postajući članica Vijeća Evrope i na putu ka Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina se obavezala da će poštovati ljudska prava svih građana/ki. I na tom putu nema kompromisa i hijerarhija. Država je dužna obezbijediti sigurnost i ravnopravnost svim građanima/kama, neovisno od njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spola, etničke pripadnosti ili drugih ličnih karakteristika.

Sarajevski otvoreni centar nam svima želi srećan Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije!

(Autor teksta je izvršni direktor Sarajevskog otvorenog centra, organizacije koja se zalaže za ljudska prava i političku participaciju građana Bosne i Hercegovine)

Oslobođenje