Smjestaj tokom puta

Kao sto sam rekla, nekolicina od nas je na put krenula dosta naivno. Mozda je tako i  najbolje. Nema puno brige, pa sto Boga da, a nama je ovoga puta bas dosta dao!

Kad samo pomislim da smo 7 noci spavali pod satorima, na dzadi, u savani u bushu (zbunju ), pod krusku ( naravno salim se nije bilo kruske)

Kada covjek ide na putovanje, odmor, vjerovatno ima neke kriterijume odabira smjestaja, tj mjesta gdje ce nociti.  Nasi kriterijumi su bili slijedeci: (E pa i u ovom slucaju vazi teorija relativiteta)

• Daleko od civilizacije
• Daleko od ceste ili bolje rec dzade
• Ne blizu sela
• Ne na put zivotinja
• Mjesto odakle se moze brzo pobjec
• Da je ravno , ali ne bas u korito rijeke

I tako smo prvu noc odabrali mjesto u bushu. Osluskivali smo ima li dje zive duse  I cusmo neke duse ali pomislismo da su daleko.  Krenusmo u montiranje tendi.  Noc mirana ali topla, mjesec skoro pun. I uputismo se nakon vecere ka nasim lijepim sobicama.  Velika je vrucina u satoru. Nema klime :)) . Obrni, okreni zaspasmo nekako. Ali negdje posle pola noci cusmo korake. Moj me cimer probudio, nepomicni smo, ne disemo, osluskujemo.  Jasno se cuju koraci oko satora.

Ostajemo tako neko vrjeme nepomicni dok nas san nije savladao. Ujutro razgovaramo sa ostatkom ekipe, koji tvrde da nisu nista culi, Mislim da je ti bio “politicki”odgovor  jer nisu hteli da nas prepanu bas prvog dana.

Nas kuvar nam je reko da misli da su to bile hijene, ja i dalje mislim da su to bili neki mladi ratnici, jer kako rece nas kuvar prije vecere ”moramo biti oprezni jer nismo bas daleko od sela i tamo ima mladih ratnika, koji kao i svi mladici mogu imati neke cudne ideje… nije da zele da nam naude, ali to su “tinejdzeri”tako da se nikad ne zna”

Jutro. Skupljanje satora.

E drugu noc smo odabrali mjesto pored  korita rijeke. Napomijenjem da smo u dijeli Kenije dje kisa pada jednom u deset godina. I tako, postavlja se tenda. Kupanje prije vecere ( jesam li vec rekla – imali smo ½ vode za nas dvoje :)))

Vecera. Pun mjesec. Ne koristimo lampu. Malo pomalo dolaze oblaci. Pitanje: Ma nece valjda da padne kisa.. NE!

Odlazimo na pocinak sa mjerom predostoznosti. Nas” Capo” – Vodja… nam je reko “state pronti” budite pripravni da napustite tendu ako pocne kisa. I tako odosmo na pocinak pod punom ratnom opremom, gojzerice na dohvat ruke, cerada, kisobran odjeca……

Noc svjeza i zaspasmo brzo ali poce kisa. Prvo polako. Ostajemo u tendi i osluskujemo. Ostatak ekipe je vec napolju, preparkiraju kola na mjesto koje ne moze poplaviti. Jer kada pada kisa u Africi u roku od pola sata se stvaraju jezera. Jedan dio Juznog Sudana se zove “Lake State” i o tom mjestu cu, nadam se, pisati u nekom od sledecih blogova.

Cujemo povik: Ragazze, svegliate  vi ! si va a dormire nella macchina “- djevojke, budjenje.. idemo da spavamo u kola… I tako se napusta nasa luksuzna tenda i ide se da se spava u kola. Che lussoo… Nas sestoro u kolima, vicini, vicini .. ;)) che ridere…

Izjutra nas je docekala duga ali i nase tende!

Umalo da zaboravim . Prije postavljanja tende, morali smo da zamolimo jednu zvecarku ( zmija) da se udalji i da nam oslobodi prostor. Izgleda da smo bili jako korektni. Nije nas uznemiravala.

Treca noc – dolazak na jezero Turkana i opet postavljanje tendi. Ovdje se nismo toliko bojali kise koliko krokodila, tako da smo odabrali razumnu distance od jezera.

 Na jezeru je duvao malo jaci vjetar. Odlucujemo da ne stavljamo gornji sloj tende, koji nas stiti od kise, vec da spavamo samo pod mrezicom. Ostavljamo otvorena oba ulaza kako bi vazduh strujao.

 

 I prodje vecera i opet pocinje druzenje uz gitaru. Zaboravila sam da kazem da nas je pjesma pratila svih ovih veceri.

 Vjetar se pojacava i krece se u skupljanje kamenja. Nas komsija ima problem sa tendom. Izgleda da je napravio par propusta kada ju je postavljao tako da je i pored toga sto je stavio desetak krsa sa svake strane i dalje nestabilna.

Ovaj dio je bio jako komican. Svi smo u tendama, koje smo pojacali sa par kamena na kriticnim mjestima a nas komsija  i dalje donosi kamenje i stavlja na rubovima tende. Salimo se i pitamo ga – da li to gradi Kineski zid izmedju nas ?

(Nastavak slijedi)