Stigli američki helikopteri, javlja mi prijatelj, sav ozaren.

Moja reakcija nije usaglašena sa njegovom ozarenošću. Nijesam u toku.

Kakvi helikopteri i kakvi bakrači, brecnem se na njega.

Ma nijesu bakrači, nego apači, kaže on, nesvjestan da je moje brecanje imalo samo intonaciju pitanja.

Koji će nam k…., ote mi se iz grla bijela.

Ma kako jadan, ne bio. Vidiš li da  su nam 2/3 države zatrpani, da se ne može nikuđ bez zrakom. Sad tek shvatam da bez NATO-a ne bi mogli preživjet. Sad baš čuh ministra odbrane đe reče da je ova situacija pokazala koliko bi valjalo članstvo u NATO.

Zbog čega valjalo, pitam ga, oran za polemiku.

Pa zbog ovih helikoptera, pomoći, svega.

E tu mi presra… A što ne reče ministar koliko bi valjalo biti ruska gubernija onoga ljeta kad nas od vatre spašava onaj njihov veliki leteći vatrogasitelj.

Tu,tu…

Ne znam da li se veza prekinula ili je prekinuta. Dok čekam da prijatelj nazove ponovo, pribilježih ovo.