Prema najnovijoj studiji, objavljenoj online (31. januar, Geophysical Research Letters) Malo ledeno doba počelo je naglo krajem 13-tog vijeka. Čestice dima i prašine iz vulkanskih erupcija reflektovale su sunčevu svjetlost natrag u svemir i na Arktičkom moru led se proširio do epskih razmjera, prenosi portal astronomija.co.rs.

“Hlađenje nije išlo postepeno, bio je to nagli prelaz”, tvrdi jedan od autora studije Gifford Miller, paleoklimatolog i geolog sa Kolorado univerziteta Boulder.

On i tim stručnjaka tvrde da sada sa izvjesnošću mogu da identifikuju početak Malog ledenog doba, što je u prošlosti bilo teško izvodljivo.

Poznato je da je u vrijeme Renesanse na sjevernoj hemisferi bilo hladnije nego u Srednjem vijeku. Ljeta su bila hladnija čitavih nekoliko vjekova, i ne samo u Evropi. Do 17. vijeka temperature su pale za pola stepena Celzijusa a klizanje na zamrznutoj Temzi u Londonu baš je bilo popularno.

Zahlađenja su počela u vrijeme naročito učestalih vulkanskih erupcija.

“U drugoj polovini trinaestog vijeka vulkanskih erupcija je bilo više nego u bilo kom periodu za posljednjih 1500 godina”, kaže Alan Robock, naučnik za atmosferu sa Rutgers University in New Brunswick, N.J.

Da su vulkani ‘krivi’ za Malo ledeno doba i nije neka novost. Ali, zahlađenje do kojeg dolazi nakon erupcije vulkana uglavnom je kratkog vijeka. Atmosfera se oporavi od materijala izbačenog u nebo za nekoliko godina. Ovdje je zapravo izazov objasniti šta je to doprinijelo da se Malo ledeno doba održi toliko vjekova.

“Teško je objasniti kako vulkanizam može da dovede do tako dugoročnog zahlađenja”, kaže Stephen Vavrus, klimatolog sa Univerziteta of Wisconsin–Madison.

Odgovor se možda krije u samom ledu. U simulacijama globalne klime sa Zemljom okovanom ledom koju je sproveo Milerov tim, vulkianske erupcije doprinijele su povećanju obima Arktičkog leda. U normalnim okolnostima ovaj led bi se topio u ljetnjim mjesecima. Ali serija od četiri vulkanske eksplozije, svaka oko deceniju nakon prethodne, mogle su da doprinesu da uvećan led ostane stabilan, kaže Miler.

Da li su ove erupcije doista doprinijele nastanku Malog ledenog doba još uvijek nije sasvim jasno. Dvije erupcije su se desile na južnoj hemisferi, što je možda ublažilo njihov uticaj na sjeveru. A neke od simulacija Milerovog tima i nijesu dovele do super velikog ledenog pokrivača na moru, čak i sa četiri erupcije.

Ipak, nova studija nudi održiv lanac događaja, kaže Robock, spreman da se njegovi rezultati stave na probu u drugim klimatskim simulacijama.