Jednom sam uradila jedan test, znate jedan od onih koji kruze zemaljskom kuglom ali srecom  ovaj  nije imao klauzulu ”ne prekidajte lanac” pa  sam ga mozda  zato i odradila.

Odgovorom  na  pitanja  trebao se dobiti rezultat –  koja smo boja, i ja ispadoh “sarenis” i kad vec to i jesam odlucih da napisemi ovaj tekst o sarenisu africkom.

Sjedim u “fancy”mjestu u Najrobiju. Artcaffe. Mjesto je divno jer ima bastu, sunce, divnu muziku i svjeze sokove. Sjedim i pisem. Prija mi ova klima.

Koliko je klima bitna u zivotu ljudskog bica. U mom, jako! Sunce me hrani, miris svjezeg vazuda odmara.

Gledam oko sebe. Miks svih kultura, od bijelaca (muzungu), crnaca, Indijaca, Japanaca, Somalijaca….

E ovo je ljepota velikih gradova.

Sjedim na stolici sa bosim nogama naslonjenim na drugu stolicu. Ko me dobro poznaje vec se smije i crveni za mene 🙂 . Da li bi ovaj polozaj bio normalan za Podgoricu?. Par puta sami to iskusila i… (Ostavljam vasoj masti na volju da dovrsi recenicu)

Ovdje je “sve”dozvoljenoi normalno. I stvarno je sve normalno, ali bas mislim normalno, ne u negativnom smislu. Sve se nekako uklapa. Ljudi su obuceni na razlicite nacine, ali ono sto je interesantno je da bas taj nacin im i odgovara. Odusevim se kad vidim Afrikanke obucene u njihova platna. To je fascinacija, toliko boja a toliko sklada. Cesto mislim da su stvoreni za sve i da im sve pristaje. Zene su veoma elegantne i zenstvene. Negdje sam prije shvatila da njihovo pravo drzanje tijela potice, kao i dosta stvari u zivotu, iz potrebe.

One, te Zene, Djevojke, Majke, Djevojcice, su na svojim glavama nosile “zivot”- vodu. Morale su biti jako mirne, pokreti su morali biti tako skladni da se ni kap vode ne bi prosula iz zdjele koja se nalazi na njihovj glavi. Sad sam se sjetila i nasih Crnogorki koje su isto tako imale tezak zivot, noseci na svojim ledjima bacve sa vodom.

Malo odstupanje od teme – upravo sam ubila komarca- nadam se da je bio malarican :), jedan manje.

I da se vratim temi.

Posmatram africke zene. Nacin na koji jedu, polako, svaki zalogak se dobro prezvace. Ali i ovo je nastalo iz potrebe.  Imali su toliko hrane da su sigurno culi dosta puta od roditelja: to je sve sto imamo ili mozda i nisu nego su jednostavno znale. Tako da gledam ove mlade i manje mlade dame kako konzumiraju hranu. Uzivam!

Na drugoj strani su i ”kenijski kauboji” tako zovu bijelce, vecinom Egleze koji su godinama ovje, koji su ovdje i rodjeni. Oni su mi manje ”sareni”, interesantni. Svi mi nesto izgledaju isto, ili barem ovi ovdje sto ih sada gledam. Vidi se da su Evropljani, ali imaju neki “tuch” Kenije. To moze biti rucno radjen kozni kais sa poznatim Masaji perlama, oglice od recikliranog materijala, torbe  od africkih boja…

Treca  strana: Indijci. Indijke su veoma elegantne, sredjene, odmjerene u njihim lijepim sarijima sa dugim crnim kosama. One su vecinom u porodicnom okruzenju i veoma su diskretne.

Na tren mi paznju odvlaci grupa tinejdzera koji sjedaju pored mene.

Ma kakva je ovo moda, da su ti gace do pola dupeta? Svi su sa super modernim telefonima, jako su vazni i bitni! I ja se pitam: kuda plovi ovaj brod ( svijet)?

Nadala sam se i jos uvijek se nadam da ce ovaj kontinent zadrzati svoju posebnost koja ga cini lijepim, ali ta “Evropa” taj “Zapad” ta “Amerika” nemaju tako veliku dusu da dozvole nekom ko je dugaciji da ostane drugaciji, sareniji… Ipak nadam se da ce sarenis ovog grada jos koji dan opstati.