Piše: Behzad AKHLAGHI*

U posljednja tri desetljeća Iran nikada nije prvi poduzimao korake, već su njegovi potezi bili reakcija na poteze drugih zemalja. Najava iranske vlade o mogućem zatvaranju Hormuškog tjesnaca, kojim se odvija veliki dio svjetske trgovine naftom, uslijedila je nakon snažnog pritiska izvana. Iran je trenutačno u situaciji da mora reagirati, da mora nešto učiniti.

Američka se  vojska nalazi u Bahreinu, Saudijskoj Arabiji, Omanu, Afganistanu, Pakistanu i drugim područjima uz iransku granicu, što predstavlja prijetnju Iranu.

Nedavni pojačani pritisak na našu zemlju uslijedio je nakon odluke iranskog parlamenta o smanjenju veza s Velikom Britanijom, nakon čega se dogodio jedan od najdramatičnijih incidenata, odnosno napad prosvjednika na britansku ambasadu u glavnom gradu Teheranu.

Iranski ministar vanjskih poslova izrazio je žaljenje zbog “neprihvatljivog ponašanja nekolicine prosvjednika”.

Odnosi Velike Britanije i Irana nedavno su narušeni sporom zbog iranskog nuklearnog programa i novim financijskim sankcijama nametnutima od Britanije.

U posljednja tri desetljeća Britanci su pojačali kritiku i svoj negativan stav prema Iranu, koristeći pritom političke snage i masovne medije s ciljem manipuliranja.

Odluka iranskog parlamenta o smanjenju odnosa s Britanijom nastupila je nakon odluke iranskog predsjednika Ahmadinedžada o proširenju gospodarskih odnosa sa sjeverom Afrike i istočnom Azijom.

Britanski premijer David Cameron nije pokušao promijeniti odnos s Teheranom, štoviše, produbio je neslaganje uvođenjem dodatnih jednostranih sankcija uperenih protiv Islamske Republike Irana.

London je podržao Izrael u zahtjevima protiv iranskog nuklearnog programa te je glasao protiv Irana u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Iran, peti svjetski izvoznik nafte, u UN-u je uvijek inzistirao na mirnodopskoj primjeni nuklearnih aktivnosti, naglasivši kako mu je nuklearna tehnologija potrebna za proizvodnju struje.

Odluka iranskog parlamenta o labavljenju odnosa s Britanijom upućuje na buduće reakcije prema Zapadu. “To je tek početak”, izjavio je predsjednik parlamenta Ali Larijani tijekom govora kojim je kritizirao međunarodni pritisak na Teheran.

Iran je pozdravio strana ulaganja, no sankcije koje je nametnuo Zapad onemogućavaju zapadnim kompanijama investicije u iransko tržište, što prisiljava Iran na okretanje drugim zemljama iz kojih sada uvozi različite proizvode i sirovine.

Britansko je ministarstvo gospodarstva na svojoj internetskoj stranici istaknulo kako Britanija neće blagonaklono gledati na kompanije koje ulažu u Iran.

London tako postavlja nezdrave uvjete za poslovanje u Iranu, a istodobno korupcija u vladi Davida Camerona i njegova prethodnika Gordona Browna dodatno produbljuje krizu među građanima Britanije.

Iran se stoga već okrenuo zemljama poput Južne Koreje i Meksika koje su spremne ulagati u tu islamsku republiku. Trenutačni interes i ulaganja stranih kompanija pokazuju otvorenost Irana prema stranom kapitalu.

Britanija sada traži sankcije na izvoz nafte, što je ujedno politika koju je u prošlosti već primjenjivala. Odnosi dviju zemalja bili su nagriženi do 1999. godine kada su diplomatske veze nanovo uspostavljene.

Sada je podrška Londona nametanju političkih i gospodarskih sankcija opet promijenila odnose dviju zemalja.

Tenzije su se posebno pojačale tijekom predsjedničkih izbora u Iranu 2009. kada je Britanija optužila Teheran za namještanje izbora, što je rezultiralo odlaskom britanskog ambasadora iz zemlje te uvođenjem dodatnih sankcija iranskom stanovništvu, središnjoj banci i naftnoj industriji.

Zaključno, jedini način u otvaranju novog poglavlja u odnosima dviju zemalja jest da Britanija počne koristiti dijalog umjesto pritiska te pokaže više poštovanja prema pravima iranskog naroda.

* Autor je iranski stručnjak za energetiku

Business.hr