Na adresu portala PCNEN je stigla molba potpukovnika VCG Nenada Čobeljića da objavimo njegov protest zbog ponašanja dnevnika Pobjeda, koja nije objavila njegovo reagovanje na tekst u kome se neosnovano dovodi u vezu sa Sedmim bataljonom nekadašnje Vojske SRJ.

Objavljujemo protest potpukovnika Ćobeljića  i njegovo neobjavljeno reagovanje, sa linkom na tekst u Pobjedi zbog koga je napisano.

———————

Poštovani,

Obraćam Vam se u znak protesta zbog kršenja novinarske etike i Zakona o informisanju od strane dnevnog lista ’’Pobjeda’’. Stoga Vas molim da ovaj moj protest javno objavite.

Radi se o tome da je 20.12.2011. godine navedeni dnevni list u  članku pod nazivom ’’U vojsci Crne Gore 77 boraca nekadašnjeg  Miloševićevog Sedmog bataljona’’ objavio laž da sam bio pripadnik ’’zloglasnog Sedmog bataljona’’ čime sam krajnje zlonamjerno oklevetan i na taj način crnogorskoj javnosti predstavljen sa epitetom ’’zloglasan’’ a sve sa ciljem da se u konačnom predstavim kao neprijatelj Crne Gore.

Veoma me zabrinjava činjenica da dnevne novine ’’Pobjeda’’ nisu postupile u skladu sa novinarskom etikom i Zakonom o informisanju i objavile moje reagovanje na navedeni članak. Zabrinjava me posebno iz razloga što je ovaj dnevni list takvim odnosom zanemaruje moguće posledice koje mogu da pretrpim zbog iznijetih laži.

U prilogu Vam dostavljam moje reagovanje na navedeni tekst u dnevnom listu ’’Pobjeda’’ sa molbom da i njega u potpunosti ili bar suštinski objavite.

Unaprijed Hvala

Nenad Čobeljić, potpukovnik Vojske Crne Gore

Podgorica 20.12.2011. godine

 —————————————

Poštovana redakcijo,

Molim Vas da u skladu sa novinarskom etikom i mojim pravima, u potpunosti, objavite moje reagovanje na članak objavljen danas u vašem dnevnom listu.

Reagovanje na članak u listu ’’Pobjeda’’, pod nazivom ’’U vojsci Crne Gore 77 boraca nekadašnjeg  Miloševićevog Sedmog bataljona’’.

Prije svega želim da istaknem da autor navedenog teksta i njegovi mentori i sponzori nisu vrijedni odgovora niti reakcije na navedeni članak, ne zaslužuju ga ni moralno ni intelektualno.

Reagujem isključivo radi crnogorske javnosti, radi dešifrovanja poruka koje je autor uputio i radi alarmiranja nadležnih državnih institucija da preduzmu radnje iz svojih nadležnosti.

Autor ovim tekstom potcjenjuje i vrijeđa čitaoce, pokušavajući da im servira zaključke. On počinje priču o ’’lažnim izvodima iz telefonskih računa i otvaranje pitanja sigurnosi bezbjednosnog sistema Crne Gore’’, zatim pominje ’’ozloglašeni Sedmi bataljon kao instrument represije za pokoravanje Crne Gore’’ da bi se u konačnom svi ti epiteti stropoštali na Čobeljića, predsjednika Sindikalne organizacije VCG.

Jasno je crnogorskim građanima da je kompletna priča namijenjena diskreditaciji potpukovnika Nenada Čobeljića, a krajnji cilj je obilježiti Čobeljića kao neprijatelja i na taj način kao metu. Za sve ovo se koriste beskurpulozne laži i podmukli način navođenja čitaoca da zaključi upravo ono što autor želi.

Izjavljujem, građana i istine radi, da nikada ni jedan jedini sekund nisam bio pripadnik  Sedmog bataljona niti sam po bilo kom osnovu dolazio u dodir sa tom jedinicom.

Od prvih oficirskih dana do današnjeg dana, pune 22 godine, službovao sam i službujem jedino u Crnoj Gori, dakle moja biografija je potpuno poznata nadležnim u Vojsci, Ministarstvu odbrane i Državi Crnoj Gori. Obavljao sam komandne dužnosti od komandira voda do komandanta motorizovanog bataljona i štapske dužnosti uključujući dužnost Načelnika štaba brigade, i sve to pred očima crnogorske javnosti, profesionalno i odgovorno.

Ako je autor teksta zanemario moju dvadesetdvogodišnju karijeru, i našao za shodno da objavi krajnje zlonamjerne laži onda to govori o njemu samome ali i upozorava da se ne biraju sredstva kako bi se diskreditovali oni koji javno govore o kršenju zakona i propisa.

Neka se građani sami pitaju, da li bih kao neko ko je bio pripadnik ’’zloglasnog’’ bataljona, 2009.godine  bio postavljen na visok položaj u Generalštabu VCG.

Zbog indirektnog ali namjenskog stavljanja epiteta ’’ozloglašeni’’ ispred mog imena, ovom prilikom, tražim zaštitu od nadležnih institucija Crne Gore jer, na ovaj način, nisam samo ja određen kao meta već i moja porodica.

U cilju sprečavanja anatemisanja moje ličnosti, zaštite moje porodice i istinitog informisanja građana, pozivam Savjet za odbranu i bezbjednost Crne Gore da javno saopšti da li sam bio pripadnik Sedmog bataljona.

Komentarišući krivičnu prijavu pokrenutu protiv mene, autor, koristeći uličarski rječnik, tvrdi da je istu vojni tužilac ’’ladno odbacio’’. Kao što se vidi autor teksta je u ovoj prilici i tužilac i sudija i vrhovni sudija. Treba li komentar?

Istina glasi da je sve dokazano i dokazivo. Dakle smjestio sam jedan broj vojnika iz moje jedinice u kuću u izgradnji koja je imala samo zidove i krov i ništa više, to sam uradio da bih zaštitio vojnike od vremenskih nepogoda, to sam uradio u skladu sa svojim ovlašćenjima u uslovima ratnog stanja, to sam uradio javno o čemu sam prethodno upoznao vlasnika kuće. Ako sam tada prekoračio svoja ovlašćenja prihvatam da mi se danas sudi ponovo i da, ako se utvrdi krivica, snosim posledice.

Mogao je autor teksta da pita npr. Ministra odbrane da li u uslovima ratnog stanja komandant jedinice ima pravo i ovlašćenje da postupi na način kako sam ja postupio ili nema. Nije ga pitao jer autoru ne treba istina, on se ne bavi istinom nego dezinformacijama, blaćenjem, etiketiranjem.

Zaključujem da se iza navedenog članka krije motiv da se, prije svega, zaštite oni koji nezakonito rade i permanentno krše ljudske slobode i prava zaposlenih u Vojsci Crne Gore. Navedeni članak je samo pokazatelj njihove nemoći što će vrijeme pred nama i pokazati.

Podgorica 20.12.2011. godine