Piše: doza

Budući da portal dopušta, i da je meni stalo do toga da ponudim na kritiku pollitikašima, donosim jedan malo stariji svoj tekst. Neke su ideje objašnjene vrlo pojednostavljeno i premda se to može gledati kao nedostatak, cilj je bio čitkost. Tekst nije znanstven, pa nije ni zazirao od pristupačnosti.

Uz svu prividnu raznolikost shvaćanja koncepta slobode, ljudi su još uvijek svrstani u dva vrlo uska okvira razmišljanja. Čitavo dvadeseto stoljeće, koje je između ostaloga obilježeno usponom američkog ekonomskog carstva, moglo bi se okarakterizirati kao strah od jednog koncepta slobode i borba za prevlast drugoga. Riječ je zapravo o podjeli koju je ponudio engleski profesor filozofije, ruskoga porijekla, Isaiah Berlin.

Jedna od osnovnih podjela slobode je na negativnu slobodu i pozitivnu slobodu. Ovi nazivi ne sadrže kvalitativne prosudbe, oni ne znače loše i dobro. Naprotiv, negativna sloboda je apsolutni američki ideal od razdoblja prije Drugog svjetskog rata do danas i to što se naziva negativna nije kritika tog koncepta. Negativna sloboda se tako zove radi načina razmišljanja o slobodi koji kaže da je najvažnije da je pojedinac slobodan da radi što hoće (uz onaj neizostavni i vjerni dodatak: dok to ne interferira sa slobodom drugog čovjeka).

Ovdje se količina i kvaliteta slobode mjeri onim što se skraćeno opisuje kao „sloboda od…“. Dakle ako nemate obaveza prema bližnjima, državi, zajednici, školstvu, porezima, ideji dobroga, itd. vi ste slobodni. Slobodni od zakona, slobodni od sudjelovanja, od pomaganja itd. Ovdje završava svako daljnje definiranje ove slobode. Nitko se ne smije baviti time što vi s vašom osvojenom slobodom činite. Vi jedino treba da stremite ka što većoj slobodi da udovoljavate samo sebi i svojim željama. Naročito je važno da se svaki oblik horizontalne solidarnosti (što bi značilo udruživanje i pomaganje onima koji nisu ni u boljoj ni u lošijoj situaciji nego vi sami – otuda „horizontala“ jer ona označuje da ste na nekoj zamišljenoj hijerarhijskoj skali na istom nivou kao i onaj kome pomažete), dakle, da se svaki takav vid udruživanja prokaže kao vrlo opasan, nepoželjan, „komunistički“, „socijalistički“ itd.

Ovo je razlog zašto sve navedene etikete prate Baracka Obamu, premda je on zapravo status quo igrač, nikakav socijalist ili spasitelj.

Isaiah Berlin je kao dijete proživio turbulencije Oktobarske revolucije dok je sa svojim roditeljima bio u Petrogradu. Ono kako je on shvatio organiziranje mase u tim prosvjedima izuzetno je negativno. Vidio je u tome veliku razornu moć koja je dolazila iz slobode od poretka i organiziranju oko postizanja zajedničkih ciljeva. Upravo je ovaj oblik solidarnosti i okupljanja oko zajedničke ideje bolje budućnosti trebalo uništiti prema mišljenju prof. Berlina. Ta je vrsta slobode bila prijeteća i divlja. Nepredvidiva. Bila je to „sloboda za…“ – „oslobodili smo se poretka da možemo stvoriti bolji svijet za sebe“. No, da bi se masama prodala ideja demokracije kao oblika slobode, a ne kontrole, bilo je potrebno svim intelektualnim kapacitetima i snagama poduprijeti upravo onaj oblik „slobode od…“

Sloboda da se ljudi organiziraju i pokušaju izboriti za bolju i sretniju budućnost skraćeno se opisuje kao „sloboda za…“, ili pozitivna sloboda. Ona nije samo sloboda da radite što hoćete i da imate što manje obaveza prema drugima, to je sloboda koja je samo sredstvo, odnosno određena količina slobodnog vremena i načina razmišljanja koje koristite da pokušate poboljšati položaj šire zajednice. Dakle sloboda posredstvom koje postižete neki drugi cilj osim same slobode. Ovaj oblik slobode nije bio prihvatljiv za prof. Berlina radi nepovjerenja u ljudska bića i njihovu mogućnost da sami odaberu što je za njih najbolje. Ljude je trebalo voditi i u isto vrijeme pacificirati.

Da bi koncept negativne slobode funkcionirao i da bi se ljude navelo da dižu ruke jedni na druge i na one koji ih žele okupiti oko zajedničkog cilja, bilo je potrebno fokus ljudi usmjeriti na druge stvari. Bilo je potrebno stvoriti samoperpetuirajuću „mašinu“ koja će vječno proizvoditi ono „što vaše srce želi“, a vaša negativna sloboda koja u vrh vrijednosti stavlja vječno ugađanje samom sebi, osigurat će da sav višak zarađenog kapitala, ili sav višak slobodnog vremena provedete upravo u nekom obliku masturbacije i konzumiranja onoga što vaše srce želi. I ova ideja zapravo stoji u dubini svih suvremenih pojava kao što su šopingholičari, eksplozija pornografije, voajerstvo, fetiš robe i proizvoda, stalna potražnja novoga i novoga čak i po cijenu ozbiljnog zagađenja životnog prostora koje nastaje uslijed proizvodnje novoga i novoga, vječno skraćivanje roka trajanja proizvedenoga itd.

Da bi vječna proizvodnja mogla sebe opravdati i da bi, u isto vrijeme, demokratski poreci zadržali kontrolu nad masama, ljudski je intelekt trebalo potkopati i onemoćati. U protivnom dogodilo bi se da u jednom trenutku ljudi posjeduju dovoljno, da imaju sve što se proizvodi i sve što žele i da je time poredak izgubio kontrolu nad njihovim slobodnim vremenom i nad njihovom urođenom potrebom da si poboljšaju životne uvjete i izbore za bolju budućnost. (To je ono kada jednom kupite auto pa ste s time završili i idete se baviti važnim pitanjima: kulturom, pravima, idejama, ljubavlju itd.)

Početak 20. st. u Americi obilježen je, između ostaloga, i strahom od kraja proizvodnje. Proizvodite li prekvalitetan proizvod, logično je da će u jednom trenutku svi ljudi zadovoljiti potrebu za vašim proizvodom. Smatralo se da je odgovor američkom strahu od pretjerane proizvodnje i zadovoljenja svih potreba potrošača u tome da Amerika postane društvo želje umjesto društvo potrebe. Tu je misao skovao jedan od vodećih Wall Street bankara Paul Mazer (radio je za Lehman Bros. ‘30tih prema podatku iz dokumentarnog filma Adama Curtisa) koji je tvrdio da ljude treba istrenirati da žele nove stvari čak i prije nego potroše stare. Smatrao je da bi čovjekova želja morala zasjeniti čovjekov intelekt da bi se spasila kapitalistička proizvodnja.

Današnji je pojam demokracije utemeljen na „slobodi od…“, taj koncept promiče i cijeni samo vlastite interese, sebičnost, udovoljavanje svojim strastima, ne razmišljanje, prepuštanje oblicima masturbacije (ne doslovno, odnosi se npr. na šoping za stvarima koje ne trebamo, ali ih želimo jer takve još nemamo, odnosi se na trčanje za luksuzom, perverzijama u gastronomiji itd.), potpunu zaokupljenost željama, pa čak i ono poslovično „razmišljanje srcem“ koje želi, želi i želi. Premda bi ovo romanticima moglo zasmetati, emocije zaista nose i svoje čudovišno nezasitno i proždiruće zajedno sa svim onim što je pozitivno i humano.

Nešto drugačiji kraj dnevnika:

Zadovoljstvo tražite u otporu. Uživajte u ovladavanju svojim željama, to je osobina odraslih, zrelih ljudi. Recite ‘ne’ što većem broju svojih želja. Ne pristajte na cinizam današnjice koji kaže da je mudro ukrasti, prevariti, obogatiti se na tuđoj nevolji. Ne pristajte na cinizam koji kaže da je u redu okoristiti se budalom, svakoga se može učiniti budalom. Pomažite isključivo ljudima koji su u istom položaju kao i vi. Pomažite u širinu, lateralno, horizontalno. Nemojte ni nadređenima, niti se postavljati u nadređenu poziciju tako što ćete pomagati podređenima. Samilost vrijeđa. Ne ostajte duže na poslu radi šefa. Ne suosjećajte s bogatima i slavnima. Suosjećajte sa sebi ravnima, s anonimcima. Ne odustajte od sna o boljem sutra. Svi redom loši vlastodršci najviše profitiraju vašim odustajanjem od boljeg sutra. Idite u prosvjed kojim nećete izboriti ništa za sebe, od kojeg nemate koristi i kojim možete izboriti samo nešto za druge. Zabrinite se svaki puta kada vaša mišljenja idu u korist vlastima. Čak i kada vam se čini da imate iste ciljeve, vi nikada nemate iste ciljeve. Sumnjajte i u one stavove koji posredno odgovaraju poretku. Rad jest vrijednost, ali čovjek koji radi 14 sati dnevno, radi umjesto nekog drugog tko je ostao bez posla, jer jedan čovjek manje košta. I lijenost može biti otpor. Nikada, nikada nemojte pristati na ideju da može biti previše promišljanja. Promišljajte sve, analizirajte sve. Pristanite na udruživanje, uvijek više možete postići u grupi. Stanite i uz čovjeka koji je i drugačiji od vas i ne misli isto kao i vi, ali koji s vama dijeli neki zajednički cilj. Nije važno što deset lijenih studenata zlorabi besplatno školstvo. Više je dobroga u besplatnom školstvu kao takvom, nego što lošega proizvede deset besposličara. Ne dajte se zatvoriti u stan pred TV. Budite što više vani. Idite s laptopom i četajte iz omiljenog kafića. Družite se što više. Ne glumite apolitičnost i nezainteresiranost – neinformiran čovjek je izmanipuliran čovjek. Uvijek zahtijevajte jeftinu kvalitetu i dugotrajnost. To je ekološki i to spašava ideju čovjeka kao proizvođača vrijednosti umjesto proizvođača sutrašnjeg smeća. Kupujte polovno kada god možete.

Količina vaše sreće, i što je najvažnije vaše dugotrajnije sreće će se povećati. Ali zapamtite i tuga je važna i potrebna. Ako nikada niste tužni u ovakva loša vremena, nešto nije u redu s vama.

Pollitika