Venecija, jedna od najomiljenijih destinacija na svijetu, u opasnosti je da zbog prevelike popularnosti izgubi svoje starosjedioce i pretvori se u obične kulise, neku vrstu “tematskog parka” za turiste.

O tome svjedoči podatak da je broj stanovnika ovog grada, odnosno “pravih Venecijanca” sa 175.000, koliko ih je bilo na kraju Drugog svjetskog rata, opao na 59.000. Dok timovi stručnjaka već godinama razmišljaju kako da zaustave tonjenje Venecije i spase impresivne palate i crkve od vode, malo ko brine o tome da spriječi razgradnju socijalnog tkiva grada i sačuva njegovu “dušu”, žale se Venecijanci.

U vrijeme najvećih gužvi tokom ljeta, u Veneciju se iskrca gotovo 130.000 turista – više nego dvostruko više od broja stalnih stanovnika. Oni se žale da zbog širenja industrije turizma imaju nedovoljno “normalnih” radnji, bioskopa, studentskih domova i ostalih stvari koje čine jedno mjesto dobrim za život.

I zaista, zapanjuje podatak da u Veneciji, sjedištu istoimenog čuvenog filmskog festivala, zapravo postoje samo dva bioskopa. Lidija Feruš, direktorka organizacije “Naša Italija” koja se bavi očuvanjem nasljeđa dospjela je u naslove novina u julu, kada je u nastojanju da isprovocira javnost, pozvala Ujedinjene nacije da stave Veneciju na spisak ugroženih gradova.

“Masovni turizam, zanemarivanje čovjekove okoline i planovi o izgradnji su posmrtna zvona za Veneciju,” navela je ona.

Feruš se sjeća da su u njenom kraju, u zoni San Samuele nekada postojale dve kasapnice, nekoliko piljarnica, dvije pekare, krojačka radnja i obućar.

“Nažalost, svega toga više nema. Ovo više nije normalno mjesto za život, ljudi moraju da idu motornim brodićem da kupe svježe povrće, ali zauzvrat mogu da kupe sat od 2.000 dolara ili karnevalsku masku od 200 dolara odmah iza ugla,” rekla je ona, prenosi Rojters.

Među starosjedeocima kruži anegdota o turistkinji koja je pitala gdje može da kupi litar mlijeka za dijete i dobila sljedeći odgovor: “Prođite pored ‘Guči’ radnje, skrenite desno kod butika ‘Fendi’, idite pravo preko mosta do ‘Dolče i Gabane’ i mislim da tamo ima jedna prodavnica – ako vlasnik nije umro.”

Skupoća i gužve naročito pogađaju starije, koji su, ukoliko nijesu dovoljno bogati da imaju sopstveni brod i vozača, prinuđeni da pješaače ili da se guraju sa hordama turista u prenatrpanim brodićima. U Veneciji postoji i svojevrstan fenomen “odsutnih vlasnika,” često bogatih stranaca, koji su tu kupili nekretnine zbog prestiža ili ličnog zadovoljstva, ali zapravo nemaju vremena da borave u njima.

Posljedica je da neke od kuća u najljepšim zonama mjesecima zvrje prazne ili se izdaju – opet turistima. Venecijanci ne negiraju da je turizam ključni pokretač lokalne privrede, ali apeluju da se nađe prava mjera i spriječe štetni projekti. Pozivi organizacija kao što je “Naša Italija” da se broj turista ograniči recimo uvođenjem obaveznih rezervacija za posjete velikih grupa poput onih koji dolaze na ogromnim brodovima za krstarenje nijesu, međutim, naišli na odziv.

Udruženja građana su se usprotivila i predlogu da se na kopnu izgradi satelitsko naselje koje bi bilo povezano sa istorijskim centrom sistemom podvodnog metroa, smatrajući da bi to rezultiralo još većom najezdom turista.

“Niko ne negira da je turizam potreban, čak i neophodan, ali uloga političara je da zaštite grad,” kaže spisateljica Katerina Falomo, autorka knjige “Jednom kada su postojali Venecijanci,” prenosi Rojters.

Venecijanci smatraju da je svaka od vlada godinama unazad propuštala prilike da popravi situaciju. Kad je sa ostrva San Klemente izmještena psihijatrijska klinika, a mjesto počelo da se gradi, pretvoreno je u luksuzan hotelski kompleks, umjesto da se iskoristi za neki projekat koji bi koristio lokalnom stanovništvu, recimo za studentski dom, navela je ona.

“Sa svakim novim luksuznim hotelom, sa svakim novim pansionom, jedan dio našeg grada umire,” smatra Falomo. Nije zato čudo što se posjetilac koji skrene sa utabanih turističkih staza i krivudavim uličicama stigne do jednog od prelepih, ali sablasno pustih trgova u srcu Venecije nerijetko zapita: “A gdje su Venecijanci?”. (Tanjug)