Jutros je u Budimpešti, u 98. godini, preminuo Šandor Kepiro, jedan od poslednjih učesnika Drugog svjetskog rata koji je optužen za ratne zločine.

Kepiro je preminuo u jednoj budimpeštanskoj bolnici, o čemu su javnost obavijestili njegov advokat i članovi porodice.

Time je definitivno i okončan proces protiv nekadašnjeg oficira Hortijeve okupatorske vojske, kojeg je Budimpeštanski sud 18. jula ove godine, u prvostepenom postupku, oslobodio optužbe zbog nedostatka dokaza.

Na tu presudu žalili su se i Kepirov advokat i tužilac – koji je smatrao da je bilo dovoljno pisanog materijala da se donese drugačija odluka.

Advokat Žolt Zetenji je zatražio da se njegov sada već pokojni klijent ekplicitno proglasi nevinim, dok je tužilac Žolt Halvai tražio zatvorsku kaznu, uprkos godinama i zdravstvenom stanju optuženika.

Tužbu je podnio direktor jerusalimskog centra “Simon Vizental” Efraim Zurof, koji je prije pet godina otkrio da se Kepiro nalazi u Budimpešti.

Optužen je za aktivno učešće u novosadskoj raciji januara 1942. godine, kada je ubijeno na ulicama ili bačeno pod led Dunava najmanje 1.500 nedužnih civila, mahom Jevreja, Srba i Roma. Kepiro je tada bio komandant jedne vojno-policijske patrole, a smatra se da je neposredno odgovoran za smrt desetak ljudi.

Kepiro je 1943. godine bio unaprijeđen u poručnika, a godinu dana kasnije, kada je Mađarska pokušavala da “iskoči” iz rata i pređe na stranu saveznika, osuđen je zajedno sa još 13 oficira na 10 godina zatvora zbog toga što su doprinijeli lošem glasu Mađarske vojske na okupiranim područjima, podsjeća Tanjug.

Čim je Gestapo izvršio prevrat u Mađarskoj, dajući vlast domaćim fašistima s Ferencom Salašijem na čelu, pomenuta presuda je poništena. Kepiro je to iskoristio i pobjegao u Austriju, a 1948. je, uz pomoć Argentinske katoličke crkve, dospio u Buenos Aires.

U međuvremenu, Narodni sud Mađarske je 1946. osudio Kepira u odsustvu na 14 godina zatvora zbog ratnih zločina.

Vratio se u Budimpeštu 1996. godine pošto je dobio uvjeravanja tadašnjih mađarskih vlasti da mu se neće suditi i da će mirno moća da provede ostatak života u domovini.

Tu ga je, 2006. godine, pronašao Zurof i počeo da prikuplja dokaze kako bi Kepiro, makar i posle toliko vremena, izašao pred lice pravde – jer ratni zločini nikada ne zastarijevaju.