crnogorci, srbi, bošnjaci, muslimani i hrvati koji žive u crnoj gori drugačije nazivaju svoje maternje jezike, ali se, uprkos tome, sasvim dobro razumiju. Pa, ipak, jezički čvor je tako momentalno zavezan da izgledaju beznadežni pokušaji njegovog razvezivanja.
kako taj čvor razdriješiti, a da, pritom, ne bude srušena kula državnog i narodnog jedinstva, čime bi se ono sadašnje dobro razumijevanje vremenom preobratilo u potpuno otuđivanje i nerazumijevanje?
mi se siti ispričasmo :), ka vazda.
Prije svega to je lazan “cvor”. Sami kazete da se radi (u osnovi) o jednom jeziku (sa manjim razlikama). Ako je to tacno – a jeste – zasto se samo u CG taj jezik ne moze nazivati (po drzavi, ili, trenutno, najvecem narodu) – “‘crnogorski”? Zasto ovakvo glupo rjesnje/kompromis ne postiji nigdje drugdje?
Naravno da je taj vas “cvor” cisto politicke prirode – organizovan uglavnim spolja – i u cilju destabilizacije i usporavnja evropskog puta CG. A “cvor” je jednostavno (raz)rijesiti – samo treba da se drzimo Ustava. I borimo za gradjansko – a ne za nacionalisticki pocijepano – drustvo.
@danilo stojanovic
čvor nije, čini se, zavezan zbog naziva jezika, već zbog pokušaja njegove standardizacije oko koje ne postiji saglasje ni unutar crnogorske jezičke zajednice. ta standardizacija je radikalizovala jezičko pitanje u crnoj gori, a ta radikalizacija nije u funkciji jezičke i svake druge emancipacije crnogorskog građanina & građanke, nego u funkciji zadovoljavanja nacionalnog samoljublja crnogorske tranzicione političke elite, ali i u funkciji skretanja pozornosti sa ekonomskih i socijalnih pitanja.