Piše: Mr Aleksandar Saša ZEKOVIĆ*

Dnevnik “Vijesti“ je i dalje pod snažnim pritiskom koji, uz uništavanje imovine, ima za cilj i ekonomsko iscrpljivanje ovog nezavisnog medija. Opravdana je i na mjestu dilema o sposobnosti policije da razriješi napade na ovaj nezavisni medij. Nijesu otklonjene ni sumnje da postoji politički interes da i ovaj slučaj, poput niza ubistava i različitih prijetnji javnim ličnostima, ostane nerasvijetljen.

Dosta činjenica ukazuje da u policiji, protivno zakonu, i dalje radi jedan broj službenika i starješina koji se dovede u vezu sa izvršenjem veoma ozbiljnih krivičnih djela. Mediji i subjekti posvećeni zaštiti ljudskih prava i izgradnji profesionalne policije mjesecima ukazuju na konkretne primjere. Ćutanje policijskog vrha i kontrolnih struktura ukazuje da u policiji možda postoji jedan broj osoba koje su oslobođene poštovanja zakona zbog učešća u specijalnim zadacima realizovanim po nalogu dijela političke elite.

Zaboravili smo da je reforma izbornog zakonodavstva obavezna zbog obezbjeđenja autentičnog političkog predstavljanja nacionalnih manjina. Aktuelni dijalog o tome i dalje teče bez učešća manjina, čak i uz otvoreno protivljenje nekih od njih. Izostala je, ponovo, obaveza konsultovanja savjeta nacionalnih manjina što je i zakonska obaveza.

Vlada pokušava u par dana postići nacionalni konsenzus o nekoliko važnih društvenih pitanja. To realno nije moguće jer društvo u cjelini je bez tradicije i prakse konsultovanja i dijaloga. Konstruktivni i uvažavajući dijalog sa opozicijom i drugim strukturama društva nije uspostavljen od obnove višepartijskog sistema. Rezultat preduzetih napora i pritisaka možda će i biti usvojeni izborni zakon, ali uz desetine hiljada građana koji će sasvim opravdano tvrditi da su prevereni ili da je posrijedi politička trgovina na štetu crnogorskog državnog identiteta.

Dio opozicije je već postigao određeni uspjeh. Pitanje srpskog jezika vidljivo je postavljeno. Nije isključena mogućnost da se vlast i opozicija dogovore za rješenja koja su u domenu ustavnih i međunarodnih standarda neodrživa.  Ignoriše se činjenica da je, bar trenutno, isključivo crnogorski službeni jezik a zapostavlja mogućnost uvođenja srpskog kao jezika u službenoj upotrebi. Umjesto hitnog uvođenja novog, i za sve zainteresovane dodatnog, predmeta pod nazivom “Maternji jezik i identitet“, dio političara se dogovora o promjeni naziva postojećeg predmeta što je dugoročno na štetu svih.

Rasprava o identitetskim pitanjima gurnula je u drugi plan rad državnih tužilaca. O njihovim lošim rezultatima posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, zloupotrebe službenog položaja i nepreduzimanja službenih radnji do tolerisanja nasilja i diskriminacije različitih grupa gotovo se ne govori.

Zabrinjavajući je i odnos Vlade prema nevladinim organizacijama, posebno onim koje okupljaju osobe sa invaliditetom. Zabrinjavajuće je i što Vlada ne odustaje od konferencije i treninga o LGBT pravima i pored toga što nije dobila podršku i učešće domaćeg civilnog društva i LGBT zajednice. Teško je zamisliti da jedna Vlada organizuje skup o sudovima bez sudija, o vojsci bez učešća profesionalaca iz sistema bezbjednosti ili skup o pravima Albanaca bez učešća pripadnika te manjine.

Bilo bi jako dobro da predsjednik Crne Gore hitno u dijalog o izbornom zakonodavstvu uključi autentične političke predstavnike manjina, ali i savjete nacionalnih manjina s nespornim legitimitetom. Na taj način će se ispoštovati zakon i izbjeći kasnija moguća politička i druga šteta.

Vlada treba razmotriti mogućnosti, posebno dok policija, kojom ona upravlja, ne razriješi gotovo svakodnevne terorističke napade, pružanja snažne i konkretne podrške dnevniku “Vijesti“. Ohrabrujuća bi bila odluka Vlade i mladog premijera da na određeni način pomogne “Vijestima“. Prije svega stvaranjem volje i kapaciteta, u policiji i tužilaštvu, da identifikuju i procesuiraju počionice. Nabavka i poklanjanje novih vozila nije samo distanciranje od ranije prošlosti i prakse već i jasna poruka da aktuelna Vlada treba i štiti slobodne i nezavisne medije i novinare.

Povodom napada na imovinu dnevnika “Vijesti“ i saznanja, koji nikada nijesu demantovana, da u policiji rade osobe kojima tamo, po sili zakona, nije mjesto, zatražio sam hitan prijem kod direktora Uprave policije i inicirao odgovarajući postupak pred Savjetom za građansku kontrolu rada poliicije.

*Istraživač kršenja ljudskih prava