Piše: CGO

Centar za građansko obrazovanje (CGO) pita Ministarstvo prosvjete i sporta zašto se za učenike osnovnih škola ne obezbjeđuju besplatni udžbenici, kako to Ustav jasno i definiše („osnovno školovanje je besplatno“), dok veliki broj roditelja u Crnoj Gori nema sredstava da obezbijedi školovanje djece, iako ih Ustav na to obavezuje.

CGO-u se poslednjih dana obraćaju roditelji sa molbom da se ispita zašto u Crnoj Gori, kao u pojedinim zemljama regiona udžbenici nijesu besplatni, napominjući pri tom da nijesu u mogućnosti da svojoj djeci kupe udžbenike, čija je cijena za osnovce od 50 do 90 €. Roditelji ukazuju da će ukoliko djecu ne budu poslali u školu po zakonu biti pozvani na odgovornost.

Naime, član 75. Ustava Crne Gore jasno  propisuje da je osnovno školovanje „obavezno i besplatno“.  Država Crna Gora je jedino obezbijedila poštovanje odredbe „obavezno“, jer i Porodični zakon nameće tu dužnost roditeljima. To znači da u slučaju neispunjavanja ove dužnosti roditelji mogu biti pozvani na odgovornost pred nadležnim organom, dok se ustavna odredba „besplatno“  praktično gubi u primjeni.

Za razliku od Crne Gore, države regiona su senzibilnije za svoje građane i poštovanje sopstvenih ustavnih odredbi po kojima je osnovno školovanje besplatno. Na primjer, u Srbiji đaci dobijaju besplatne udžbenike u prva tri razreda osnovne škole, dok pojedini gradovi namjeravaju da to čine tokom cjelokupnog osnovnog školovanja. U Bosni i Hercegovini su na stotine hiljada učenika osnovnih škola dobili udžbenike besplatno kroz akcije nadležnog ministarstva. A Slovenija besplatne udžbenike obezbjeđuje učenicima tokom cjelokupnog osnovnog obrazovanja.

U Beogradu se od 60.000 anketiranih roditelja čak 92% izjasnilo da želi besplatne udžbenike. Ko je pitao roditelje u Crnoj Gori da li žele besplatne udžbenike? Ko je odredio da oni mogu finansijski podnijeti taj trošak?

Nedjelju dana pred početak školske godine roditelji još razmišljaju kako da opreme đaka, ili više njih za školu. Nijednom ministar prosvjete nije javnosti objasnio što da rade oni koji nijesu u mogućnosti kupiti, po njemu „najjeftinije udžbenike u regionu“, iako je obaveza države da osnovcima obezbijedi „besplatno školovanje i pod jednakim uslovima.“

CGO napominje da nijesu rijetki slučajevi u kojima je samo jedan roditelj u porodici zapošljen, dok ista porodica školuje dvoje ili više đaka. Prosječna plata u Crnoj Gori za jul je iznosila 476 €. S obzirom da roditelji samo sa udžbenike moraju izdvojiti za jednog osnovca do 100 €, te jednog gimnazijalca do 123 €, računajući dodatne troškove opremanja jednog đaka (kupovina garderobe, školskog pribora itd) dolazi se do jasne računice da jedna plata nije dovoljna za podmirenje potreba na početku školske godine.

CGO smatra da se skupštinski Odbor za prosvjetu, nauku, kulturu i sport morao baviti i ovim pitanjem. Zanemarivanje ovakvih problema ostavlja utisak da su poslanici jedino saglasni kada je u pitanju određivanje procenta novca koji će se iz budžeta izdvajati za političke partije, ili primanja poslanika, sa kojima vjerovatno nemaju problema da svojoj djeci kupe knjige.

Vlada Crne Gore i njena ministarstva moraju poštovati Ustav. Umjesto zamajavanja javnosti sa identitetskim i sličnim pitanjima koja ne riješavaju egzistencijalne probleme građana, mnogo je za građane važnije sa kakvim standardom ulazimo u predstojeće obaveze, koje najčešće roditelji bez zaduživanja nijesu kadri ispuniti. U tom dijelu, CGO apeluje na Ministarstvo prosvjete i sporta da obezbijedi svim učenicima neophodne uslove za školovanje u okvirima sopstvenih obaveza i potreba naših građana.