Piše: Nermin Čengić

Što je lijep ovaj svijet,

gore palež, nered, jad

dole suša, šator, glad

                                                                                                                                                                                              ovdje šutnja, glupost,smrad

Divno jedno vrijeme živimo u kojem su nam dani ispunjeni svim mogućim ponudama koje ovaj i ovakav svijet može dati. Baš svi segmenti su prisutni i ne fali ama baš ništa. Dobro, možda malo mira i normalnosti, al’ ne treba pretjerivati kad ima svega… ostalog.

Afrikanci gladuju

U zemlji lavova, tigrova i robova je suša već godinama. Iako je poznat rezultat takvog razvoja događaja, društvo reaguje tek kad dođe pred svršen čin i kad valja rasprostirat’ šatore, pozivat’ na sve strane da se tu nešto napravi, pomogne, pošalje, uplati. Uvijek je to tako bilo i ne mijenja se bez obzira na brutalna iskustva iz, ne tako davne, prošlosti. K’o imalo poznaje ovu planetu, a bruka je ne poznavati je, svjestan je njenih meridijana i paralela, sušnih i kišnih zona, moći gravitacije, ali, na žalost, još uvijek se pokušavaju riješavati vještačke devijacije umjesto da ih se iskorijeni i preduprijedi.

Gladuju ljudi u Africi, kao što neko gladuje na deset koraka od nas, ali mi to ne primjećujemo jer smo se zabavili sobom i svojim često umišljenim problemima od koji se ne umire tako teško i svirepo kao od gladi. Čak i onima koji su osjetili glad u jednom periodu svog života, današnje salo i podbradak ne dozvoljavaju da se sjete kako i sami tada nisu mogli vjerovati da se neko tamo u blagostanju (a blagostanje je sve što nije glad) ne sjeti da možda negdje postoje i gladni i žedni i na druge načine životno ugroženi. Odmahivanje rukom na humanost je trend barem dok se Severina ne porodi.

Englezi luduju

Kolijevka fudbala nam šalje strah i nevjericu. Nova sezona Premiership-a bi mogla biti odložena! Ne, nije to vijest iz nekog naučno-fantastičnog romana, već je sasvim izvjesna mogućnost, zahvaljujući zaigranoj dječici iz Ujedinjenog Kraljevstva, koja su shvatila da nije bespametno izreći svoj stav. To što je iskazivanje stava nešto malo okrutnije i stvaranije od nošenja transparenata i drečanja kroz megafone nedjeljom ujutro, pa to je već stvar ukusa. Nije lijepo podmetnuti požar, biti nasilan i igrati slične dječije igrice ali prije osude ili pohvale treba uzeti u obzir uzorke i posljedice.

Kakvo društvo gradimo, ko koma odgovara i zašto, gdje je stepen laži i obmane najveći, a gdje su prava i slobode radikalno ugroženi, nerijetko i poništeni… Sva rasprava o tome počinje i završava na sjajnom, vrlo emotivnom, izlaganju pisca Darcusa Howea, koji je BBC-jevoj novinarki sasvim jasno i glasno pojasnio razloge na koje ona nije bila spremna.

Balkanci tihuju

Na Balkanu ništa novo. Vitalna pitanja nacije/a su i dalje ključna tema, budale se i dalje čude, političari se i dalje smiju i nastavljaju po svom, a većina, o, ta “gorda” većina, čeka petak da se bingo-listićem riješi bijede bezbojnog življenja.

Ovdje su bogati i dalje bogati s tendencijom ka daljem umnožavanju imetka; oni koji žele biti bogati se i dalje prodaju za 100 do 1000 eura za noć (zavisno od kvalitete ponude), dok fukara i dalje nasjeda na vječna lovišta gdje će, ako izdrže da se ne ubiju prije vremena (što je, kažu, ultimativni grijeh), živjeti k’o političari. Besplatno, raskošno i nabreklo. Dan za danom, šutnja za šutnjom, glupost za glupošću… Svakodnevnica je potpuno nadrealna da se ne da baš ni razlučiti šta jeste, a šta nije.

Nego, sve hoću da vas pitam: Kol’ko dionica imate na njujorškoj berzi?

Protest.ba