"Ulazimo na Rivu. Osjećaj je krajnje mučan…"
Piše: Damir Pilić
Stojim kod kioska na vrhu Hrvojeve ulice, čekam prijatelje pa da zajedno uđemo u Đardin. Već smo se davno dogovorili da svi odemo na Gay Pride, kako bismo pružili podršku našim LGBT sugrađanima i pokazali da Split nije zatucana selendra.
Prvobitni plan je bio da u kolonu povedemo i djecu, ali smo od toga, srećom, odustali. Kažem „srećom", jer ono što se kasnije događalo na Rivi nadmašilo je naša najpesimističnija očekivanja.
Već prije 14 sati Đardin je okružen s više stotina građana Splita, od kojih neki samo znatiželjno gledaju ljude koji su se ušli u Đardin, a neki ih vulgarno vrijeđaju. Gomila policije razdvaja dva svijeta.
– Pederu izopačeni! – zajapurio se građanin nedaleko od mene, zagledavši se u nekog momka u Đardinu.
– Nabijem ti ga materi u guzicu, majmune pederski!
Nakon što smo se svi okupili, pitamo najbližeg policajca gdje možemo ući u Đardin, jer cijeli je park okružen policijskim ogradama.
– Ma di će ovi? – čujem glas neke gospođe iza sebe.
– To su pederi – šapće joj prijateljica, dovoljno glasno da je čujem.
– A di su oni gologuzi? – pita gospođa. – Di su oni s lancima?
Ulazimo unutra, tamo je već stotinjak ljudi, od kojih dobar dio poznajem: novinari, profesori, ljudi s nevladine scene. Gradska ekipa. Imam osjećaj da je više heteroseksualaca koji su došli dati podršku LGBT braći i sestrama, nego samih homoseksualaca.
Nešto iza 14 sati povorka kreće Tomislavovom ulicom. Prvi kafić na ruti je „Semafor": gosti sa štekata ovacijama pozdravljaju šarenu kolonu. Idući kafić, preko puta Glavne pošte, već je podijeljen: neki plješću i mašu, a drugi psuju i urlaju na kolonu. Tu već vidim prve privedene građane, uglavnom mlade ljude koji se pokušavaju obračunati s nama u koloni, valjda misleći da tako štite svoj grad.
Ulazak u Marmontovu donosi prva masovna skandiranja tipa „Ubij, ubij, ubij pedera" i „Cigani, Cigani". Netko do mene govori kako nas na Rivi čeka bijesna masa od nekoliko tisuća ljudi. Ipak, u koloni još uvijek prevladava uvjerenje da se policija ozbiljno pripremila za Pride.
Prolazimo pored peškarije, a iz prolaza prema Prokurativama dolijeće suzavac i pada otprilike metar od mene – jedan sudionik parade ga pribrano šutira prema zidu peškarije. Kolona nastavlja, ali na dnu Marmontove odjekuju topovski udari, a preko glava policajaca zasipa nas prava kanonada kamenica s Rive, tako da se sudionici parade privremeno povlače: u jednom trenutku na čelu kolone ostaje samo profesor emeritus Splitskog sveučilišta, dr. Nikola Visković.
Pokazuje mi kamen koji je pao kraj njega i veli da je policija taktički pogriješila što je koridor za kolonu ostavila po sredini Rive, umjesto uz zid: ovako smo s obje strane okruženi bijesnom gomilom koja urla „ubij pedera".
Nekoliko minuta vlada potpuni kaos, neki sudionici parade bježe natrag u Marmontovu, dok pojedini gay aktivisti pokušavaju ohrabriti ljude u koloni povicima „ne bojte se" i „idemo, nećemo odustati".
Kamerman RTL-a nekoliko metara od mene pada kao pokošen: dobio je kamen ravno u glavu.
Ulazimo na Rivu. Osjećaj je krajnje mučan. Nisam ni očekivao da će Split biti kao Berlin ili Amsterdam, ali ovo je izvan pameti. U tim trenucima potpuno osjećam težinu života LGBT populacije na ovim prostorima.
Dok prolazimo Rivom prema pozornici ispred Zagrebačke banke, na nas i dalje padaju kamenice, boce, pepeljare, rajčice i iščupani komadi zemlje, od kojih jedan pogađa profesora Viskovića u sljepoočnicu.
– Da je bio kamen, sad bih morao u bolnicu – kaže profesor mirno.
U koloni nas je možda dvjesto, a oko nas nekoliko tisuća ljudi: istina, neki od tih ljudi plješću i na licima im se vidi da podržavaju kolonu, ali dobrom dijelu te mase mržnja je izobličila lica.
Kolona dolazi do pozornice ispred Zagrebačke banke, na licima sudionika parade vidim olakšanje: ljudi misle da smo sad sigurni. Ali ponovo nekoliko većih kamenica dolijeće iz mase, a jedan kamen pogađa u glavu profesora splitskog Filozofskog fakulteta, našeg uglednog filozofa dr. Mislava Kukoča: okrvavljenog profesora odvodi Hitna pomoć.
Gledam kako ga odvode i ne mogu vjerovati: ljudi koji su bacali kamenje vjerojatno su u životu pročitali manje knjiga nego su ih dr. Visković i dr. Kukoč napisali.
Jedna od organizatorica Pridea penje se na pozornicu i govori da je Pride otkazan, jer policija i država nisu odradili svoj posao.
„Umjesto pravne države, imamo fašiste i huligane", veli žena i dodaje kako je Split gori od Beograda: iz rulje se prolamaju uzvici odobravanja. Njima je to kompliment.







0 Comments