Kako je bilo koračati u splitskoj Povorci ponosa

by | jun 13, 2011 | Drugi pišu | 0 comments

"Ulazimo na Rivu. Osjećaj je krajnje mučan…"

Piše: Damir Pilić

Stojim kod kioska na vrhu Hrvojeve ulice, čekam prijatelje pa da zajedno uđemo u Đardin. Već smo se davno dogovorili da svi odemo na Gay Pride, kako bismo pružili podršku našim LGBT sugrađanima i pokazali da Split nije zatucana selendra.

Prvobitni plan je bio da u kolonu povedemo i djecu, ali smo od toga, srećom, odustali. Kažem „srećom", jer ono što se kasnije događalo na Rivi nadmašilo je naša najpesimističnija očekivanja.

Već prije 14 sati Đardin je okružen s više stotina građana Splita, od kojih neki samo znatiželjno gledaju ljude koji su se ušli u Đardin, a neki ih vulgarno vrijeđaju. Gomila policije razdvaja dva svijeta.

– Pederu izopačeni! – zajapurio se građanin nedaleko od mene, zagledavši se u nekog momka u Đardinu.

– Nabijem ti ga materi u guzicu, majmune pederski!

Nakon što smo se svi okupili, pitamo najbližeg policajca gdje možemo ući u Đardin, jer cijeli je park okružen policijskim ogradama.

– Ma di će ovi? – čujem glas neke gospođe iza sebe.

– To su pederi – šapće joj prijateljica, dovoljno glasno da je čujem.

– A di su oni gologuzi? – pita gospođa. – Di su oni s lancima?

Ulazimo unutra, tamo je već stotinjak ljudi, od kojih dobar dio poznajem: novinari, profesori, ljudi s nevladine scene. Gradska ekipa. Imam osjećaj da je više heteroseksualaca koji su došli dati podršku LGBT braći i sestrama, nego samih homoseksualaca.

Nešto iza 14 sati povorka kreće Tomislavovom ulicom. Prvi kafić na ruti je „Semafor": gosti sa štekata ovacijama pozdravljaju šarenu kolonu. Idući kafić, preko puta Glavne pošte, već je podijeljen: neki plješću i mašu, a drugi psuju i urlaju na kolonu. Tu već vidim prve privedene građane, uglavnom mlade ljude koji se pokušavaju obračunati s nama u koloni, valjda misleći da tako štite svoj grad.

Ulazak u Marmontovu donosi prva masovna skandiranja tipa „Ubij, ubij, ubij pedera" i „Cigani, Cigani". Netko do mene govori kako nas na Rivi čeka bijesna masa od nekoliko tisuća ljudi. Ipak, u koloni još uvijek prevladava uvjerenje da se policija ozbiljno pripremila za Pride.

Prolazimo pored peškarije, a iz prolaza prema Prokurativama dolijeće suzavac i pada otprilike metar od mene – jedan sudionik parade ga pribrano šutira prema zidu peškarije. Kolona nastavlja, ali na dnu Marmontove odjekuju topovski udari, a preko glava policajaca zasipa nas prava kanonada kamenica s Rive, tako da se sudionici parade privremeno povlače: u jednom trenutku na čelu kolone ostaje samo profesor emeritus Splitskog sveučilišta, dr. Nikola Visković.

Pokazuje mi kamen koji je pao kraj njega i veli da je policija taktički pogriješila što je koridor za kolonu ostavila po sredini Rive, umjesto uz zid: ovako smo s obje strane okruženi bijesnom gomilom koja urla „ubij pedera".

Nekoliko minuta vlada potpuni kaos, neki sudionici parade bježe natrag u Marmontovu, dok pojedini gay aktivisti pokušavaju ohrabriti ljude u koloni povicima „ne bojte se" i „idemo, nećemo odustati".

Kamerman RTL-a nekoliko metara od mene pada kao pokošen: dobio je kamen ravno u glavu.

Ulazimo na Rivu. Osjećaj je krajnje mučan. Nisam ni očekivao da će Split biti kao Berlin ili Amsterdam, ali ovo je izvan pameti. U tim trenucima potpuno osjećam težinu života LGBT populacije na ovim prostorima.

Dok prolazimo Rivom prema pozornici ispred Zagrebačke banke, na nas i dalje padaju kamenice, boce, pepeljare, rajčice i iščupani komadi zemlje, od kojih jedan pogađa profesora Viskovića u sljepoočnicu.

– Da je bio kamen, sad bih morao u bolnicu – kaže profesor mirno.

U koloni nas je možda dvjesto, a oko nas nekoliko tisuća ljudi: istina, neki od tih ljudi plješću i na licima im se vidi da podržavaju kolonu, ali dobrom dijelu te mase mržnja je izobličila lica.

Kolona dolazi do pozornice ispred Zagrebačke banke, na licima sudionika parade vidim olakšanje: ljudi misle da smo sad sigurni. Ali ponovo nekoliko većih kamenica dolijeće iz mase, a jedan kamen pogađa u glavu profesora splitskog Filozofskog fakulteta, našeg uglednog filozofa dr. Mislava Kukoča: okrvavljenog profesora odvodi Hitna pomoć.

Gledam kako ga odvode i ne mogu vjerovati: ljudi koji su bacali kamenje vjerojatno su u životu pročitali manje knjiga nego su ih dr. Visković i dr. Kukoč napisali.

Jedna od organizatorica Pridea penje se na pozornicu i govori da je Pride otkazan, jer policija i država nisu odradili svoj posao.

„Umjesto pravne države, imamo fašiste i huligane", veli žena i dodaje kako je Split gori od Beograda: iz rulje se prolamaju uzvici odobravanja. Njima je to kompliment.

Slobodna Dalmacija

0 Comments

Submit a Comment