Korištenje izraza poput \'mutirana bakterija ubojica\’ je neodgovorno, poručuju Amerikanci pokušavaju poslati umirujuće poruke. No, nisu hladni i bezbrižni – europska bi Escherichija svakog trena mogla stići do njih
Piše: Đenada Kučković
U sveopćoj panici koja se proširila Europom nakon što je više od 1600 ljudi oboljelo, a 18 umrlo od infekcije bakterijom Escherichijom coli kojoj se još ne zna izvor, malo je umirujućih glasova.
S druge strane oceana, iz SAD-a pokušavaju poslati takve umirujuće poruke. Naime, tamošnji epidemiolozi i mikrobiolozi govore da bakterija koja kod nas sije strah, nije toliko strašna kako govore izvještaji.
– Korištenje izraza poput "mutirana bakterija ubojica" je neodgovorno – izjavio je za američke medije epidemiolog dr. Thimoty Jones – Bakterije stalno mutiraju, čak i one s kojima smo u nekom suživotu, a pojava tako zaraznog soja nije neuobičajena.
Amerikanci, dakako, nisu hladni i bezbrižni – europska bi Escherichija svakog trena mogla stići do njih. Najviše ih zabrinjavaju izvještaji kako je problem u Europi izazvala bakterija koja je otporna na antibiotike. Ali, navode, ne smatraju da se radi o izrazito opasnom mikroorganizmu, nego se boje da europski znanstvenici traže rješenje – na krivom mjestu.
Naime, epidemiolozi u SAD-u smatraju da se infekcije E. coli ne liječe antibioticima, čak i kada se radi o soju koji nije otporan na te lijekove.
– A ako bakterija pokaže znakove rezistencije, tada je terapija antibioticima iznimno loša ideja – rekao je u jednom intervjuu dr. Phillip Tarr, pedijatar sa Sveučilišta Washington.
– Ako date antibiotike, a soj bakterije je rezistentan, tada dajete bakteriji prednost pred drugim mikroorganizmima u svojim crijevima koji su osjetljivi na lijekove. Tako nastaje još bolje okruženje za infekciju.
Neodobravanje Amerikanaca zbog postupaka njihovih europskih kolega može čuditi laike. Obzirom na iskustva – godišnje imaju 73.000 slučajeva infekcije E. coli, a prema jednom istraživanju, samo od 1982 do 2002. godine bilo je 350 većih zaraza posebno opasnim sojevima poput zloglasne E. coli O157:H7 koja izaziva slične simptome kao ova koja sada hara Europom. U više od polovice slučajeva izvor zaraze je bila hrana, najčešće (41 posto) mljevena govedina, a u 21 posto slučajeva povrće).
Zbog svih tih iskustava tamošnji liječnici smatraju da je pogreška što se njihove europske kolege fokusiraju na pitanje antibiotika.
Ono oko čega se slažu i jedni i drugi jest da pacijente koji imaju simptome poput krvavog proljeva treba primiti u bolnicu i izolirati, jer mogu zaraziti druge oko sebe, što je iznimno čest način prenošenja infekcije. Toksična bakterija E. coli izaziva bolest tako da otpušta otrov u crijevima koji se odatle apsorbira u krvotok i oštećuje male krvne žile u tijelu. Tijelo reagira stvarajući ugruške koji trebaju začepiti žile. Bubrezi su posebno osjetljivi jer su protkani sićušnim žilama koje su posebno osjetljive na začepljenja i mogu djelomično ili potpuno prestati raditi tijekom toksičnog napadaja. Tada dolazi do po život opasnih komplikacija – hemolitičko uremijskog sindroma.
Tu američki liječnici ukazuju na studije da antibiotici povećavaju šansu u zatajenju bubrega, a ne pomožu bitno skratiti infekciju. Oni tvrde da je najbolja terapije intravenozno davanje tekućina koje pomažu bubrezima da funkcioniraju.
Amerikanci razumiju izazove s kojima se trenutno suočavaju europske zdravstvene vlasti, sad kad se pokazalo da španjolsko povrće nije krivac – potraga za izvorom je teška, duga i zbunjujuća.
Skeptični su i kada govore o soju bakterije koji je odgovoran za europsku zarazu, a to je navodno E. coli 0104:H4, nije jedinstvena ni nova.
– Već smo viđali tu bakteriju – rekao je u razgovoru za New York Times dr. Robert Tauxe, zamjenik direktora odjela koji se bavi zarazama iz hrane, u Centru za kontrolu bolesti u Atlanti. To što soj možda ima genetski materijal koji ga čini otpornim na antibiotike ipak je intrigantno.
– Gdje je ta bakterija bila izložena tolikim antibioticima da je postala otporna? – pita se dr. Tauxe.
Odgovor na ovo pitanje utjecat će na rastuću globalnu kontroverzu o proširenom i rutinskom korištenju antibiotika u prehrani životinja na farmama.
Još je jedna skupo plaćena lekcija iz ove infekcije, koju vide liječnici je vrlo jasna – obično mislimo da je rizična hrana koja stiže iz zemalja "trećeg svijeta", onih u razvoju. A problem sigurnosti hrane postoji, savršeno je jasno, posvuda.
Njemačka priča s E. coli natjerat će sve razvijene zemlje da se ozbiljnije zabrinu oko sigurnosti svježeg voća i povrća, a to znači nove, dodatne troškove, više cijene… Mnogo toga bit će drugačije nakon nemilosrdnog pohoda E. coli i smrti zabilježenih u nekima od najrazvijenijih zemalja svijeta.
0 Comments