Poznato je da u prirodi mužjaci koji imaju svoju ženku katkad odlaze i pare se s drugima ženkama te se vraćaju natrag svojoj ženki. Oni se sa svojom ženkom pare i asistiraju pri othranjivanju potomstva, dok se s drugim ženkama samo pare. No nisu oni jedini krivci, jer ženke mnogih ptica i nekih sisavaca katkad rade u potpunosti istu stvar. Ovakav oblik reprodukcije nalazi se u literaturi pod nazivom Extra-pair Copulations (EPC's) i odnosi se na primjere životinja koje imaju partnera, ali se upuštaju i u parenja s drugim ženkama ili mužjacima. No kada su ženke te koje se uz svoga partnera pare i s drugim mužjacima, njihov mužjak uz svoje potomstvo othranjuje i tuđe, a da toga nije niti svjestan.

Jedan od takvih primjer je ptica čvorak (Sturnus vulgaris, fotografija desno). Čvorci žive u parovima i zajedno podižu mlade. Poznato je da se mužjaci pare s više ženki, ali se i ženke pare s više mužjaka. Genetičkom analizom utvrđeno je da od 62 analizirana ptića u 14 gnijezda, njih 6 nije bilo od mužjaka koji ih je othranjivao. U jednom gnijezdu nađena su mladunčad od tri različita mužjaka. Jedno gnijezdo je čak sadržavalo ptiće koji nisu u rodu s niti jednim od roditelja, što upućuje i na moguće parazitiranje legla koje sam opisala u jednom od svojih prethodnih članaka.

Jasno je da mužjaci profitiraju od EPC-a. Oni kroz dodatna parenja povećavaju broj svojih potomaka uz male energetske troškove, jer se na kraju brinu samo za potomstvo svoje ženke. No zašto se ženke upuštaju u takva dodatna parenja? Pretpostavlja se da na taj način ženke prikupljaju gene i od drugih, boljih mužjaka. Kod više različitih vrsta životinja pronađeno je da ženke profitiraju od takvih dodatnih parenja i na druge načine. Ženke glodavaca mogu odmah nakon poroda zatrudnjeti i kada steknu spolnu zrelost, skoro su cijeli život trudne. Kod jednog glodavca, točnije prerijskog psa (Cynomys gunnisoni) istraživanja su pokazala da su ženke koje se upuštaju u parenja s više mužjaka 100% vremena trudne. S druge strane, ženke koje se pare s jednim mužjakom u prosjeku su trudne oko 90% vremena. Ženke crvenokrilog kosa (Agelaius phoeniceus, naslovna fotografija) koje se pare s više mužjaka imaju veću stopu izlegnutih ptića. Slično je i kod jedne vrste divljih zamoraca, Galea musteloides, gdje promiskuitetnije ženke imaju manju stopu mrtvorođenčadi za razliku od monogamnih ženki. Svi ti podaci idu u korist osiguranja fertilnosti kod ženki, što je u prirodi od iznimne važnosti za preživljavanje vrste.

Socijalna monogamija pojavljuje se u otprilike 90% ptica i 3% sisavaca. Znanstvenici procjenjuju da se u 90% socijalno monogamnih vrsta pojavljuje promiskuitet u obliku EPC-a. Kod ljudi se također javlja ovakav oblik kopulacije, a istraživanja pokazuju da su od 1 do 30% djece ustvari djeca drugog muškarca, a ne djeca muškarca koji ih odgaja.

Linda Bjedov

Biologija.com.hr