Padanje blizanaca i ubistvo imaju isti potpis
Piše: Ervina Dabižinović
Kada se metodologije terorista i zvaničnih politika država i administracija približe, najezda skakavaca/analitičara, trućajući iz različitih motiva, zamagli suštinu. Osami Binladenu nije sudio sud i zakon, pravni poredak, već puška i vojničine. Svi mediji su juče prenosili preispoljenu nadmoć i aroganciju muške politike- beatifikacija Pape JovanaPavla II, ubistvo sina Libijskog tiranina i danas o ubistvu Osame Binalden. Već se govori o novom političkokoj eri. Prije bih rekla da se nastavlja nato strategijski, ujedinjeno/evropsko/zajednički. Govore o tome kako se danas žrtvama i njihovim porodicama, od 11 septembra, pravednost ukazala kroz njegovu smrt. Da li je to baš tako. I da li ljudi koji su izgubili nekog 11 septembra u rušenju blizanaca imaju takav poriv- da se ubije onaj za kojeg vjeruju da je odgovran za smrti njihovih najbližih?
I svi saučestvuju. Gledala sam danas sve jednog za drugim evrospki demokratski klub kako pozdravljaju. I naš Uroš Nejaki je to uradio. Kakva je to politika. Ona iz balkanskih devedesetih, koja je presudila i osudila, kojoj nije ni danas strano da kopa po rupama svih bjelosvjetskih ćoškova za pacovima koji su u ime političkih viših ciljeva, ubijali gradove, rušili i palili uvodeći demokartije….
Srebrenica- da Srebrenica. Majke Srebrenice ne traže ubistva dželata i krvnika- traže pravdu u pravnom poretku- traže da se radovanima, mladićima, gotovinama, norcima sudi. Da se sudi. I da se zatvore.
Hoće li večeras mnogi koji su slavili ovo ubistvo moći leći u svoje postolje sa idejom da su čisti ili i sami ubice podržavajući ruku koja je potpisala i upucala svakog od tih pasa- rata, pacova- terorista.
Iako su ubili Binladena neće biti manje svlačenja na aerodromima. Dželati su jedva dočekali 11 septembar da nam stave ular i uz ular sve što ide- pa i video nadzor između ostalih instrumenata. Inkvizicija i danas jaše. Znam da će nas male ljude sa balkana i dalje tretirati ti isti današnji slavljenici kao nezaobilaznu anahronu priču o bratoubistvima i građanskim ratovima- ali ….Da li je zaista glavni terorista- politika prekookenskok diva otišla u topotarnicu istorije. Da li je zaista Obama trebao stati pred mikrofon i reći – ubio sam čovjeka? Da li je Obamina odluka da ubije prvolice sa potjernice ispravna?
Sjećam se nečega što je u njegovom govoru kod prisezanja na američki ustav meni bilo važno i danima odjekivalo u ušima- Amerika nema neprijatelja. Jutros sam čula da je čovjek rekao- Amerika je ubila svog neprijatelja- Obama se u mojoj verziji promijenio. Mislim da je svijet danas mnogo više u opasnosti nego ikada. Ne zbog prijetnji pakistanski talibana- već zbog metodologije koja je ista- Amerika politika poništila je svoj pravosudni sistem na koji je isticala da je ponosna.
Mislim na ljude kojima je pravo profesija i ideja vodilja. Kako se danas mogu osjećati svi svršeni i nesvršeni ljudi koji se bave pravom? Ne bih im bila u koži.
Svijet je Onom koji je ovo odlučio skliznuo iz ruku. A i sloboda. Mada je ona, ta sloboda, nestala onog trena kada je isti čovjek ušao u strukturu vlasti na njenu najvisočiju poziciju u zemlji koja se godinama igra gospodara Planete. Nije jedini-oni koji su se danas oglasili njemu u prilog stoje mu uz rame.







Odlican tekst.
Ubio zlocinca da bi i sam postao zlocinac! I to Nobelovac, koji je ‘ni kriv ni duzan’ dobio nagradu za mir!
Sa ovim cinom su pokazali da im je vaznije ubistvo od sudske pravde, koja je konacno pokopana u prikrajku Bijele kuce. Sta ce im najzad sudtsvo?!