Zabilježeno na virtuelnoj igranci neđe iznad Ostroga
Piše: Ovlašćeno lice
Mala moja iz Rovaca, fejsbučiš li kraj ovaca,
mala moja s Krnje Jele, čatuješ do zore bijele,
mala moja sa Boana, skajpuješ li ovih dana,
mala moja došla s'puta, internetom opsjednuta,
moja mala iz Šavnika po fejsbuku vazdan klika,
moja mala s’ Glave Zete internetsku mrežu plete,
mala moja s’ Njegovuđe pred lap-topom dan ti prodje
…
Našla si me na fejsbuku, addovala istog trena
sad lajkuješ moje fotke, naslonjena na plast sijena
sa ju tjuba pjesme skidaš i na profil kačiš vješto
frendovi ti šalju srca, smajlije i svašta nešto.
…
u vezi smo elektronskoj, da te vidim to je teže,
ponekad me samo cimneš da te zovem s’ 3-G mreže
esemesom ti barataš, mult'medija i te fore
ja te zovem sa smart fona da ćaskamo mi do zore.
…
profil ti je vrlo fensi, ti izgledaš premoderno,
al’ jebi ga mala moja sve je samo virtuelno,
ništa nije kao nekad, odlećeše lijepi dani
družimo se – ljubavimo internetom začarani.
…
Nisam ni ja vesla siso jer softverskog dara imam
na te fotke s fotošopom nije da se lako primam
daunloaduješ tuđe slike, uljepšavaš svoje stanje
al’ ne možeš da me zezneš jer hakersko imam znanje.
…
Okani se ti od mene, pa izgugluj nekog tamo
dilitni me iz frendova, zaboravi da se znamo
nadji nekog amatera pa se zezaj sa tom blesom
ako krenem da te jurim naći ću te GPS-om.
OJ HA!







He, he, he…
На овај “електронски удар” аутора тешко је ишта рећи.
Могуће је да би одговор требао бити у истом стилу као што су то некад наједном форуму размјењивали мишљења. :))
Dragance:
Ђе је ђедо браве истјераво,
сад се нама конекција пружа,
брз интернет боље дајал апа!
Вируси нам и тројанци прјете
фајловима, кукала нам мајка!
Кад би Милош сада салетио,
ништа више не би разумио,
Сви у екран једнако гледамо,
ко што баба у ћикару гледа;
Како оба изгубисмо свјета,
ради овог, свјета дигитална!
……………………….
Ilija:
Evo i ja da koju prozborim
sve na ovo moćno sokoćalo,
što nam nikad počinuti neda
ni po danu ni po noći tamnoj.
Mene isto muka spopanula
pa nikako mira da pronađem
a i neznam čija je krivica,
il je moja il ovih drugijeh,
ja ću pisat a vi prosudite.
Ima braćo nekoliko dana
kako sjedoh u meku fotelju
i navrnuh muziku do panja,
moje pjesme što najviše volim
popa Mila i serdar Šćepana.
Meni milo al drugima nije,
“Tiše tata mi naše slušamo
šta si navro ko da ti je zadnje”
ja sve ćutim ko da ih nečujem
oni znaju da popuštit neću
no ću slušat dok je meni milo.
I bi dobro do nekoga vakta
dok me guja iz potaje strefi,
poče naka nagrdna serija
svi kukaju a i ova moja
ko da smo joj na Kosovu pali
pa joj više niđe spasa nema.
Tu ja braćo nizdržah više
pa potegoh teška buđelara
i dadoh im sve na ravne časti.
Idi ženo da obiđeš majku,
naka bolest na staru navali,
pa joj budi od kakve pomoći
nevrći se barem petnajs dana
da nebude sumnje na carinu.
I đecu sam na put ispratio
da udahnu svežega vazduha
na Markovoj kuli u Prilepu
a otolen neka vide đe će
da odmore još neđelju dana.
Sad smo braćo u tri republike
nit ih gledam niti se čujemo,
slušam gusle duša mi na mjestu
a srce mi srećno poskakuje
Dokle dođe vrijeme obedu,
crn mi obrok i crna trpeza
puna kuća, niđe nikog nema,
da ko lane a ja da podviknem.
Eto tako moja braćo mila
ja sam vama sve potanko reko
vi kazujte šta me ovo snađe,
jel krivica moja ili njina,
ili ovo zlo vrijeme tako
udešava da čoek poludi.
……………….
Zeljko:
О Илија Громов имењаче
што би рекли енглески бећари
по имену Монтипајтоновци:
“Зло је време, ухапсите друштво.”
Кривица је и твоја и њина.
Њина јесте што те не слушају
а твоја је што их не наћераш.
…………………
Ilija:
Brate Željko, čestiti delijo,
hvala tebi što me u post turi.
Mudra riječ vazda srcu godi
da rašćera maglu na očima
i u dušu otvori sva vrata.