Piše: Jovan Lončar

Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio,
jer nisam bio komunista.
Zatim su došli po bolesne, takozvane neizlečive, a ja se nisam pobunio,
jer nisam bio mentalno bolestan.
Zatim su došli po Jevreje, a ja se nisam pobunio,
jer nisam bio Jevrejin.
Onda su došli po mene, ali tada više nije bilo nikoga
da se zauzme za mene.

Martin Nimeler (1892-1984)

Berane, 31. 03. 2011- Prije nekoliko dana, pred zoru, na ulicama mog grada i prigradskih naselja NN lice ili vise njih pocinilo je masakr. Hicima iz lovackog oruzja na najsvirepiji nacin ubijene su desetine pasa lutalica. Razulareni bojovnici su jurili neduzne zivotinje ulazeci u dvorista kuca, pucajuci i u kucne ljubimce.

Uvijek agilni komunalci su bili odmah tu da leseve odnesu u nepoznatom pravcu1)*, uvijek agilna policija nije bila tu da masakr sprijeci, ili da bar identifikuje pocinioce. Uvijek brizna i odovorna lokalna uprava naravno nije naredila ovo nepocinstvo, a to sto je to ranije bila praksa je samo cudan splet okolnosti. Uvijek azurne i na svako dobro spremne inspekcije nijesu reagovale, zaleci sto to nije u njihovoj nadleznosti.

A moji sugradjani?

Sa izuzetkom jednog (1), koji je podnio prijavu protiv NN lica, ostali su cutali. I nijesu se pobunili. Jer nijesu lutalice. Jer su lutalice dosadne, i vasljive, i prenose bolesti, i napadaju djecu i stare. Djecu i stare i slabe i nemocne, na koje su moji sugradjani jako slabi, i kojima posvecuju mnogo paznje, i sa kojima su inace jako solidarni, i neprestano se i samopregorno trude da im zivot ucine ljepsim, ili laksim, ili podnosljivijim. Gledali su kroz prozor, a onda kad su pucnji utihnuli, vratili se u krevet. Poneki je, zapanjen sopstvenom hrabroscu, napravio i poneku fotografiju. Nije je ujutru poslao medijima, niti odnio u policiju. Nije lud, ni ludo hrabar. A nije to ni njegova stvar. To su samo pascad. A moze se neko naljutit. Neko NN lice. Neki NN direktor. Neki NN starjesina organa. Neki NN nizi partijski cinovnik.

Dva su moguca scenarija kako je do ovog masakra moglo da dodje, podjednako uzasna:

Scenario prvi: Organizovani kriminal- Napravljen je precutan dogovor nadleznog sekretarijata i policije, i usmenim nalogom angazovani lovci 2)*da sa ulica uklone pse lutalice, tako sto ce ih pobiti, jer zakon zabranjuje da se to radi, a za sve ove godine nijesu stvoreni uslovi za human tretman ovih zivotinja. Niko nista ne zna, niko nista nije vidio, niko nista nije cuo. Problem rijesen. Sjajan model, primjenjiv za resavanje nagomilanih problema…

Ko je sledeci? Ptice? Macke? Prosjaci? Radnici propalih i pokradenih preduzeca?-nepotrebno precrtati

Scenario drugi: U mom gradu, u drugoj deceniji XXI vijeka, u zemlji koja nije zahvacena ratnim vihorom, vec je u procesu sticanja statusa zemlje kandidata za pridruzenje EU, postoje naoruzana lica van kontrole drzavnih organa, koja mogu nesmetano satima da masakriraju svoje mete, za koje su neku noc odabrali pse lutalice.

Ko li ce biti njihova sledeca meta, ili mete? Ptice? Macke? Prosjaci? Plavooki? Mrsavi? Politicki neistomisljenici?-nepotrebno/e precrtati.

Da nikada vise ne bi doslo vrijeme da dolaze po nas, u ime humanosti i savjesti, najponiznije molim:

• Policiju da pronadje, i sudove da primjereno kazne NN pocinioce i nalogodavce ovog uzasnog zlocina, pocinjenog nad bespomocnim zivotinjama;
• Nadlezne inspekcije da definisu svoje nadleznosti i da se umijesaju u svoj posao;
• Moje sugradjane da progovore, da kazu svoje misljenje i da stoje za njega, i da se ne plase sopstvenih sjenki, i nekih mnogo gorih od njih;
• Drzavne organe da ucine isto sto i nadlezne inspekcije.

Lokalnu upravu nemam sta da molim, mogao bih jedino-da sam vjernik-da se za njih molim, ali avaj nijesam. A i sumnjam da bi to nekog boljitka donijelo. Kaze se dje Bog ubije, sveci (i molitve) ne pomazu…

1)*- drugo ime za lokaciju za odlaganje svih vrsta otrova, zaraznih i opasnih materija i leseva, smetliste Vasova voda

2)*- ime od miloste za naoruzane kolekcionare mnogih fobija i frustracija, spremnih da povuku obarac kad im se nesto nadje ispred nisana, jedino u slucajevima kad to nesto ne moze da uzvrati