\'\'Käko je?\'\’, \'\'Krälju\’ ili \'\'Kad ćemo na käfu?\'\’, \'\'Aj\’, po gäsu!"

U našem, podgoričkom govoru, postoji mnogo govornih specifičnosti koje uopšte nisu uzete u razmatranje prilikom kodifikacije i standardizacije crnogorskog jezika. Smatram da su na račun nepotrebnog ugađanja i ovjenčavanja slavom populacijski minorne sredine u Crnoj Gori, svjesno žrtvovane mnoge druge specifičnosti govora u drugim regijama.

Postoji u podgoričkom jeziku glas koji je nešto između ”a” i ”e”, a što bi kodifikovali u vidu grafeme ”ä”. Taj glas je, naprimjer prisutan u onom svakodnevnom podgoričkom izrazu tipa:

”Käko je?”, ”Krälju’ ili ”Kad ćemo na käfu?”, ”Aj’, po gäsu!

Iako možda izabrani primjeri nisu baš najreprezentativniji, glas ”ä” je vrlo zastupljen u govoru Podgoričana, neuporedivo više nego što su neki glasovi koji su kodifikovani, a realno gledano su čista egzotika kojom se niko više niko ne koristi sem ako hoće da zasmije nekog sa strane kome se još uvijek dopadaju lokalni stereotipi.

Pogoričanina možete poznati ako je u stanju da pravilno izgovori glasove kao što su ”ä”. To je svojevrstan test za pripadnost ovom gradu, kao i sastavni dio našeg života i kulture i Podgoričani su sigurno ponosni na to.

Mi živimo ovdje, odrastali smo ovdje i poznajemo duh ovog jezika. Većina onih koji su vršili standardizaciju crnogorskog jezika su stranci, strani državljani koji nemaju prirodnu i jaku vezu sa ovim područjem. Otud i imamo ovu apsurdnu situaciju da su maltene na silu istaknute i kodifikovane neki egzotični oblici kojim ne govori ni 2% stanovništva Crne Gore, a u potpunosti je zanemarena njena trećina.

Facebook