Kad naučimo da krpimo rupe, onda možemo biti sigurni da smo na dobrom putu

Piše: Ovlašćeno lice

Kad naučimo da krpimo rupe, onda možemo biti sigurni da smo na dobrom putu, pa makar taj put i ne bio ‘put euro-atlantskih integracija’.

Ova misao, koja će ‘morebit’ sablazniti nabrzinu nabildane patriote, koji se groze bilo kakvih banalnosti, pala mi je na um dok sam danas prolazio podgoričkom ulicom koja nosi ime nikoga drugog no Kralja Nikole I Petrovića Njegoša, a koja se proteže od centra glavnoga nam grada u državi, pa sve do saobraćajnice koja vodi put prijestonog Cetinja.

U gorepomenutoj ulici, u dijelu koji prolazi kroz čuveno Zabjelo, nedavno su krpljene rupe na kolovozu. Prašilo je nekoliko dana, isijecao se dio asfaltne trake oko rupa, postavljao novi asfalt. I umjesto da potraje makar godinicu, vidim danas da se novi asfalt već kruni na granici dodira sa svojim starijim bratom.

Očigledno je da novopostavljeni asfalt nije od neke drugotrajuće sorte, ali je očigledno i da pripremanje krpeži nije obavljeno kako treba.

Od stručnjaka za ovu vrstu rabote sam čuo da se rupa priprema tako što se oštećeni asfalt isijeca podalje od rupe i pod oštrim uglom ispod površine asfalta koji ostaje, a ne vertikalno ili, ne dao Svevišnji, pod tupim uglom prema vani, kako je, sve su prilike, činjeno kada je o kolovozu u ulici ‘Cara junaka’ riječ.

Neću da vjerujem u to da Crnogorcima, koji su svakom đavolu vješti, ne basta da shvate kako se krpe rupe po evropskim standardima. Mora da je, ođe, nešto drugo po srijedi.

Đa'oli ga znali, ka što su!