Potrebna departizacija UCG i preispitivanje pravnih akata koji omogućavaju ostvarenje partikularnih interesa

Piše: Snežana Kaluđerović*

Centar za građansko obrazovanje (CGO) analizom podataka, u koje je imao uvid, skreće pažnju javnosti da postoje osnovi sumnje da predsjednik Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore prof. dr Zoran Rašović tokom uspostavljanja nove procedure za izbor rektora, u periodu od novembra 2010. godine do danas nije imao javni interes kao vodeći u kreiranju ove odluke.

Ø      CGO je utvrdio da je Rašović u svojstvu presjednika UO prvo izmijenio Pravilnik o izboru rektora, po kojem je pojednostavljeno kandidovanje osoba za funkciju rektora, čime se izgubila dimenzija demokratičnosti ovog procesa.

Ø      Zatim je Rašović u svojstvu profesora, zajedno sa dekanom Pravnog fakulteta Rankom Mujovićem, predložio rektora Miranovića za još jedan mandat.

Ø      Dodatno, Rašović će ponovo u svojstvu predsjednika UO odlučivati o sopstvenom prijedlogu.  

Ø      Posebno je indikativna činjenica da je predlog podnio u svojstvu profesora zajedno sa dekanom Mujovićem, a o smjeni Mujovića treba da odlučuje isti Rašović u svojstvu predsjednika UO po Inicijativi za njegovu smjenu koju su podnijeli profesori Pravnog fakulteta.

Postupci po vremenskom redoslijedu:

Kao predsjednik Upravnog odbora zajedno sa ostalim članovima donio je 26.novembra 2010.godine izmijenjeni Pravilnik o proceduri i rokovima izbora, postupku prestanka funkcije i razrješenja rektora Univerziteta Crne Gore, po kojem se vrši centralizacija izbora rektora, te je tako dovoljno za kandidovanje da ga predloži 20% članova Vijeća bilo kojeg fakulteta UCG, a prilikom odlučivanja izuzima se, suprotno ranijim pravilima akademsko osoblje svih fakulteta, koje broji nekoliko stotina članova dok sada samo odlučuje  Senat i Upravni odbor, na čijem je čelu gospodin Rašović.

Zatim je u svojstvu člana Vijeća Pravnog fakulteta na sjednici Vijeća održanoj 7.februara 2011.godine, po Pravilniku koji je usvojio kao predsjednik UO, sa dekanom Rankom Mujovićem predložio za jos jedan mandat, dosadašnjeg rektora, Predraga Miranovića.

Nakon što je kao predsjednik UO promijenio Pravilnik o izboru rektora, te kao profesor predložio Miranovića za rektora, sada ponovo preuzima funkciju predsjednika UO gdje će odlučivati o sopstvenom predlogu koji je podnio kao profesor.

Predlog za izbor sadašnjeg rektora Miranovića, podnio je zajedno sa dekanom Mujovicem. Obojica su članovi Vijeća Pravnog fakulteta i tu ne bi bilo nista neobično, da:

Zajedno sa dekanom Mujovićem, prof. Rašović je predložio Miranovića za rektora, a upravo u svojstvu predsjednika UO Rašović će odlučivati o Inicijativi profesora Pravnog fakulteta za smjenu Mujovića podnijetoj 28. decembra 2010.godine.

Naizgled sasvim ispoštovana procedura u skladu sa aktima UCG, zapravo potvrđuje da jedne te iste akte donosi uski krug interesno povezanih ljudi, a zatim po tim aktima podnose prijedloge i inicijative u različitim svojstvima o kojima dalje sami odlučuju.

Univerzitet Crne Gore broji više stotina članova akademskog osoblja i više od 25 000 studenata. A na toj instituciji se krucijalno važna pitanja pokreću i rješavaju na relaciji predsjednik UO Rašović – rektor Miranović – dekan Mujović, što vodi privatizaciji najstarije visokoškolske obrazovne ustanove u Crnoj Gori.

CGO postavlja pitanja:

Za koje uspjehe treba dekanu Mujoviću i rektoru Miranoviću povjeriti još po jedan mandat: za urušavanje Pravnog fakulteta ili za nepreduzimanje nikakvih radnji u vezi sa tim pitanjem?

Da li dekan Mujović kandiduje rektora Miranovića iz razloga što rektor prema njemu nije preduzeo nikakve mjere da ga spriječi u svim djelima do sada koja su bila predmet i krivičnih prijava i javnosti poznatih skandala?

Da li predsjednik UO UCG Zoran Rašović odbija da zakaže sjednicu i donese odluku po inicijativi profesora za smjenu Mujovića jer time UO namjerava da Mujoviću omogući da završi svoj mandat do kraja, bez obzira na učinjeno?

Ovakvi postupci kojima se centralizuje UCG radi ostvarenja nečijih partikularnih interesa, nanose štetu razvoju visokoškolskog obrazovanja, te vode gušenju slobodnog akademskog duha.

Među članovima UO UCG su članovi vladajuće koalicije tj. funkcionerka Demokratske partije socijalista, te poslanik Socijaldemokratske partije, što je u suprotnosti sa najboljim evropskim praksama i drugim zalaganjima za departizaciju univerziteta. Vrijeme je da UCG prestane da bude jedan od uloga u koalicionim dogovorima što ga je i dovelo u sadašnje stanje.

*Pravna savjetnica

Napomena: Naslov je dao PCNEN