Očito se u crnogorskom društvu crne ubradače nisu razvezale.
Piše: Božena Jelušić
Dvije vijesti objavljene krajem januara na prvi pogled nisu imale uzročno posljedičnu vezu, ali su ipak bile svojevrsna dijagnoza i simptom jedne naše poznate društvene „bolesti". Naime, u Pljevljima je već duže vrijeme natalitet u opadanju, pa je činjenica da se u jednom danu rodilo čak pet beba bila odista dobra vijest, koju su objavile sve tri dnevne novine u Crnoj Gori. Ni jedan novinar nije propustio da pomene da su sva novorođenčad dječaci, a dva naslova svakako zavređuju da se o njima pažljivije razmisli. Tim prije što je nepunih nedjelju dana nakon vijesti iz pljevaljskog porodilišta stigla vijest da će Parlamentarna skupština Savjeta Evrope od aprila zabraniti glasanje crnogorskoj delegaciji zbog toga što u svom sastavu nema ni jednu ženu.
Naravno, Crna Gora to neće dozvoliti i neće biti nikakav problem da se izmijeni sastav delegacije prema zahtjevima SE. Ono, naime, što još dugo nećemo biti u mogućnosti da otklonimo, otkrivaju naslovi o bebama iz Pljevalja: „Na Krstovdan rođeno pet muških glava" i „Pet dječaka u jednom danu su najveći motiv".
Jednostavni pitanje da li bi naslovi glasili isto da su rođene djevojčice ima nedvosmislen odgovor u iskustvenim činjenicama. Djevojčice niko ne bi pominjao, posebno ne sa oduševljenjem. Iako roditelji često ističu da im je najvažnije da je dijete zdravo, žensko dijete se u Crnoj Gori još uvijek doživljava kao utješna nagrada, a na iskrenu radost roditelja zbog rođenja djevojčice se i dalje gleda krajnje sumnjičavo.
Nije na odmet zapitati se kakvu poruku majkama, kćerkama, sestrama, zapravo ukupnoj ženskoj populaciji, šalju novinski naslovi u dva najčitanija dnevna lista. Očito je da novorođeni dječak predstavlja ultimativnu želju, krunu roditeljstva i porodice. Djevojčice su iz te priče isključene, njihova „glava" nije toliko vrijedna, niti su one „najveći motiv".
Slavodobitan naslov „Na Krstovdan rođeno pet muških glava" u sebi krije čitav patrijarhalni pandemonijum: od stereotipa koji žilavo opstojavaju u narodu do tvrdih postavki patrijarhalnog monoteizma. Posebno opasna činjenica je da ovaj naslov otkriva još uvijek snažnu psihologiju ratnika: sinegdoha „muška glava" jasno asocira na sakaćenje tijela, na obezglavljivanje, na nabijanje glave na kolac i slično. Kada se „muška glava" nađe pored riječi Krstovdan, onda je aluzija proširena time što se glava „polaže" na oltar vjere. Koliko god na prvi pogled djelovao nevino, iz ovog naslova naprosto izrastaju „kandže" ratnički surovih asocijacija. Kao da ni za milimetar nismo odmakli od vremena u kojem su se dječaci izjednačavali sa puškama, a kćerke i supruge predstavljale sa obaveznim „da izvineš".
Iako manje „ratnički", i drugi naslov otkriva konotacije koje svakako ne bi trebalo promovisati u jednom građanskom društvu. „Pet dječaka u jednom danu su najveći motiv" je naslov koji nedvosmisleno favorizuje jednu polovinu društva – onu mušku. Od najvećeg nema većeg, zbog toga za žene ostaje samo – manje. Zato majke koje su rodile djevojčice treba da se postide i povuku, dok ne ostvare „najveći motiv" – rođenje dječaka.
U svim društvima je odnos polova uglavnom izjednačen. Tvrdi patrijarhalni uzusi su po pravilu jednoj polovini ljudi nudili samo ograničena prava. Tvrdnje da je tradicionalno društvo bilo oaza porodičnog mira naprosto zanemaruju činjenicu da se jedna polovina o tom miru uopšte nije pitala. Poznati crnogorski reditelj Živko Nikolić često je isticao kako su se ispod crnih crnogorskih ubradača krili ponori frustracija i nesreće. To što su bili čvrsto „zavezani" samo ih je pojačavalo.
Očito se u crnogorskom društvu "crne ubradače" još nisu razvezale. Ne treba mnogo pogađati. Svakom savjetu u Evropi je dovoljno da prelista našu dnevnu štampu. Iz nje će jasno vidjeti gdje je u modernoj Crnoj Gori ženska polovina njenih građana.
draga Božena, vidjeli smo koliko naša politička elita razumije pitanje politika rodne ravnopravnosti i koliko se uopšte razumije mizoginija u Crnoj Gori, koliko se govori o patrijarhatu ( koji nije mrtav), kada delegacija ode odavde, koliko kada su u samoj Crnoj Gori ženska ljudska prava u pitanju. A evo i detalja kako ta naša patrijarhalna stvar izgleda:
Crnogorski košarkaš, igrač Univerziteta Južna Kalifornija Nikola Vučević izvinio se američkoj javnosti zbog za njih neumjesnog komentara o ženama nakon poraza njegovog tima od Arizone.
On je izazvao skandal kada je razočarano izjavio da su njegovi saigrači i on “igrali kao žene”.
Tako naš junoša “zbori” “lijepo li nas ragovori” jer je to ovdje naučio, a ne razmije što se to vrijeđaju zbog toga u nekoj drugoj zajednici.
Ono što ostaje nedodirljivo je obrazovanje i mediji koje pominješ koji su u ovih dvadeset godina zalaganja za poboljšavanje položaja žena i postizanja rodne ravnopravnsoto pokazali koliko je to za njih tema. I koliko je to važna tema.
I danas se događa da se patrijarhat izdiže na najveći nivo u bilo kom komentaru, prilogu, emiji i sl… novinara/ke, da se on podmeće sa svake strane. A neznanja i niskog nivoa svijesti je kao pljeve. I još teže- stvar se kotrlja dalje….
Slucajno sam naletela na tekst “Oni i one” (Monitor 1057) Ferida Muhica. Procitavsi ga, iako zavrsava sa sve recenicom
“- Kad je stvorio muškarca i ženu, Bog je znao šta radi! Kao svaki umjetnik, Bog je najprije napravio grubu skicu, znači muškarca a tek onda sazdao svoje istinsko remek djelo – ženu!”
pala mi je donja vilica.
Sta sam ja to procitala? Sta je svrha ovakavog teksta?
Dopustam , da je to i poseban smisao za humor koji ja ne razumemem ili ,mozda, poseban nacin promocije rodne ravnopravnosti.
Na žalost, dominanta kultura u našim glavnim medijima je daleko od razumijevanja suštine pitanja rodne ravnopravnosti. Tebi Božena hvala na ovoj analizi i javni pozdrav.
Pomenuta Muhićeva kolumna je slika naše stvarnosti na području ravnopravnosti polova, prikazana kroz dijalog mačiste i feminisice. Izvrsni mislilac Muhić nije kriv što je ta slika groteskna – filozof ju je samo prenio na papir.
I uvazeni mislioci mogu biti (i bili su) izrazito skloni rodnoj diskriminaciji.
Picasso je odbio primjedbu da je omrčio Guernicu, rekavši da su to učinili drugi, iako je njegovo djelo. Pa ipak, to nam ne govori o njegovom političkom usmjerenju.
Isto tako ne možemo znati kakve lične stavove o svakodnevnim pojavama ima dr Muhić, zato nećemo ni nagađati.
Monitor citaju i neupuceni u lik, delo i stil g. Muhica. Prosecno (ne)informisani citatelji/ke Monitora privuceni naslovnim stranama sa kojih ex-premijer odmerava do lakta, ili gleda u kuglu, tesko ce , nakon niza tekstova o nasim svakodnevnim anomalijama, pisanih koretnim novinarskim stilom, shvatiti nebukvalnao ovako napisan tekst?
Puna podrska tekstu, naravno.
Mizoginija je , nazalost, jos uvijek snazna u crnogorskom drustvu. Sto ne treba biti neko iznendjenje, s obzirom na drustvene tradicije i dominaciju monoteistickih religija sa snazno izrazenim mizoginim tendencijama i ucenjima.
Pa ipak ima gradacija u okviru ovog pojma.
Naime, mislim da crnogorska mizoginija nije uperena protiv svih zena. Postoji paralelno i kult majke i sestre, pa se mizoginija najvise okrece prema supruzi. Sto je tragicno – i tipicno za CG. Sto je uzrok tome? U prvom redu vec pomenuta tradicija. A to je i razlog sto se mizoginija, na ruzan nacin, manifestuje u pogledu anahrone potrebe za “muskim” glavama.
Paradoks je da su, uistinu, CG uvijek vise bile potrebne – zene. Jer zene su nosile citav teret zivota porodice – dok su vojvode i serdari ratovali.
Po nekim ucenjima starih Grka (odakle je i dosla ova rijec) mizoginija je poticala – od straha od zene. Ima u tome dosta istine. Glavni izvor mrznje i netrpeljivosi, uglavnom i jeste – strah. Strah od drugog, novog, nepoznatog, misticnog, … Zena jeste misterija (zagonetka) za muskarca, koja treba, ipak, mnogo vise (suptilnijih) kljuceva od Niceove ” trudnoce” (ili “bica”).
Moderni feminizam je isuvise radikalan, jer sve svodi na opstu mrznju (mizoginiju) prema zenama, a ja ipak mislim da to nije bas tako jednostavno. I da postoje razne nijanse. A postoji kod mnogih zena i mrznja prema muskarcima. Nije sve bas jednosmjerno.
Americki novinar Mencken je jednom, pomalo cinicno, rekao: “Mizoginist je covjek koji mrzi zene isto toliko kao sto zene mrze jedna drugu” I ima istine u tome da su mozda najveci mizoginisti – zene. Mozda zato jer se bolje poznaju? Ovo zvuci pomalo zlobno. Naravno, salim se.
Po meni, je mizoginija jedna od ozbiljnijih bolesti naseg drustva. Ali nije i jedina. Postoji niz drugih predrasuda u drustvu, jer, nazalost, mi nemamo tradiciju postovanja individue i njene ravnopravnosti i tolerantnosti. Mozda zato sto smo jos uvijek plemensko, pred-gradjansko drustvo? Da bi se sve te drustvene deformacije uklonile bice potrebno vrijeme – i ucenje. Svakim danom se sve vise pokazuje s kojom kolicinom neznanja, laznih nauka , teorija, ideja, mitova, itd. je zatrpano ovo drustvo. Malo ih je koji citaju, a jos je manje onih koji razmisljaju izvan banalnih, svakodnevnih problema. Ubice nas neznanje.
Iako sam po prirodi optimista, ne ocekujem da ce se crnogrosko drustvo brzo osloboditi mizoginije. I pored Ustava i zakona koji garantuju rodnu ravnopravnost. Ali to ne znaci da ne treba uporno i svakodnveno raditi na tome. U tome imate moju punu, aktivnu, podrsku. Uostalom, mogu za sebe reci da sto sam ubijedjeni – “filoginist”. Dakle, prirodni saveznik.
Cestitke za ovaj prvijenac g-dje Jelusic, kao i za temu od vaznosti. Ja sam svojevremeno, prije nego sto sam potpuno digao ruke od Vijesti, pisao ovoj novini zbog naslova u kojima koriste carsijske nadimke, palanacke mitove, itd. kad govore o politicarima. Odnosno, zbog cinjenice da podupiru jedan nakaradni mentalni sklop. Naslovi iz ovog teksta takav nivo svijesti u nasim medijima dokazuju na najbolji nacin, a na nasu zalost.
Pretpostavicu i da se ova dva naslova, s obzirom da su izdvojeni, odnose na najvece dvije novine, Dan i Vijesti (da im je ogranicen domet, ne bi bilo tolike potrebe za uzbunom). I da je ovaj ‘blazi’, a svejedno katastrofalni, onaj iz Vijesti. Smatram da je to vazno zato sto nam ova novina prodaje provincijalna i prigradska muda za urbane bubrege, dijeleci lekcije iz kulture i lijepog ponasanja. No tekstovi i naslovi (‘bez klime ne ljetuju ni Srbijanci’!?) ih najbolje slikaju.
P.S. Malo sam iznenadjen da g-dja Jelusic, koja je, koliko je meni poznato, profesorica jezika, grijesi kod glagola ‘izviniti se’, sem ako je greska namjerna.
A propos uvredljivih poruka, evo jednog upucenog citavom crnogorskom puku, koji odlicno obradjuje blogerka Mala Sirena: http://javniservis.me/2011/02/10/nema-niceg/