Bogojavljenje (grč. Επιφανεια) je manifestacija Boga na ovom svijetu, bilo tjelesna bilo direktnim djelom.

Bogojavljenje je jedan od petnaest najvećih hrišćanskih praznika. Po Bibliji, odmah po krštenju, koje je u Hristovoj  30. godini obavio u rijeci Jordanu Jovan Preteča, otvorilo se nebo i začuo se glas Boga Oca koji je objavio da je Isus sin njegov. Tada je na Isusovo rame sletio Sveti Duh u obličju goluba.

Od Božica do Bogojavljenja mrsni su dani, pa i srijeda i petak, ali se uoči Bogojavljenja, na Krstovdan, posti ma koji dan bio.

Dani od Božica do Bogojavljenja se zovu "nekršteni dani".

Nekada, od 28. novembra do Bogojavljenja, nije moglo biti svadbi ni vjencanja, a vjencani dani su bili od ovog praznika, u toku cijelih Mesojeđa do mesnih poklada.

U narodu postoji i vjerovanje da se preko noći uoči Bogojavljenja na nekoliko trenutaka otvaraju nebesa. Ko bude napolju i to vidi može da od Boga zatraži ispunjenje jedne želje, i ispuniće mu se. Želja mora da bude samo jedna.

Kako Krstovdan pada pred početak solarne godine, ovaj dan kroz vjekove je služio i kao svojevrsna vremenska prognoza. Pošto između Božića i Krstovdana ima 12 dana, svaki dan je određivao vrijeme u mjesecu koji predstavlja.

Na Krstovdan se krst stavljao u vodu, pa ako se voda zaledi, godina će biti plodna i berićetna.

U Italiji djeca poklone dobijaju u velikim staklenim posudama, ali ne za Božić, već na Bogojavljenje. Legenda kaže kako darove donosi La Befana, dobra vještica, koja u kuće ulazi kroz dimnjake leteći na metli i puni staklenke darovima, Staklenke još nazivaju i urnama sudbine.