bez iznenađenja

Piše: Ervina Dabižinović

Po datumu na novim kalendarima, u Novoj godini sam. Po temama u medijima, koji prenose informacije svih naših svetih, javnih, tajnih i inih ne bih bila tako sigurna. Povik Premijera LI-GA, da je Vlada koju on vodi , ona  koja nastavlja gdje je prethodna stala, pa ponovo, ponovo i ponovo- odzvanja  kroz sve medije. Premijer je rekao tuđi planovi , ocjene i procjene moje. Bivši potpredsjednik Vlade, kontinuirano ponavlja da je posvećen, posvećen, posvećen istini i pravdi, nadi u odnosu na svoju krv i svoje prijatelje.  Posvećeni od devdesetih posvećeno radi na krvi. Ratomir, ranije nije  dijelio iskstvo  sa drugima  kada neko drugi vuče konce. Sa svake livade i brda viri kost onih koji i danas traže svoje najmilije i nadaju se pravdi i tražeći od inih ratimira da prihvate  odgovornost za to što su vukli  konce. Apelacioni sud u Crnoj Gori, sud u Bijelom Polju  još nisu stigli do te tačke gdje i bivši potpredjednik- nisu posvećeni pravdi- nemaju dokaza.  Možda ipak  čuju bivšeg koji se poziva na božiju kada nema ljudske. Zanimljivo!!! 

Mitropolitičar, kontinuirano proklinje, proklinje, proklinje sve/kog. Žene, LGBT je prokleo davno. Od učitelja u vjeri,  do običnoga  plaćenog lelekača- ali je sam kriv. Što li mu misle fanovi?   Nama sa njim ne prestaju devedesete koje je pomagao i  pothranjivao u svakoj kletvi,  kojima je zaslužio  vlast, ali i zadužio tako da ni porez država  ne traži da plati.  

Predsjednik Crne Gore se tada nije ljutito brecnuo i rekao da je izašao iz religijskih poruka, sad se nastavlja igrati   žmurke- Pu za mene,-  i mjenjati i mjeriti,   popa iznad popa.    Onaj koji je prije par godina verbalno počastio neistomišljenike rekavši da ih treba objesiti za Vezirov most, pristao je uz vlast, od početka  i vlast uz njega. Tako da imamo državni program  koji je  transparentan  kroz  medijski  horski  visoki  C, u svim  informativnim  programima  i dnevnicima,  s kojih  nas u crveno obučene spikerice, kao uskršnja  jaja farbana za napredak, koja stoje do narednog praznika, podučavaju po naredbi urednika,  onome što uči vjeronauka. Ovoga puta je blo vidljivo koliko se vlast i njene crkve, podruku hvataju  za moć svaka sa svoje strane i plešu politički tango montenegrino.  Par dana javno, tek toliko da nismo na krivom kolosijeku.  Što je tu je,  vjeronauka nam je i politički i obrazovni program  iz udarnih termina javnog servisa i svih privatnih televizija-klero- fašistička ideologija.  Kao i  sistem, kao i budget.

Kontinuitet Vlade Premijer  LI – GA,  ogleda se i u preživljavanju ministra za ljudska i manjiska prava. Bez izneneđenja nastavljamo da diskrminišemo i ponižavamo, slaveći  plemenskotradicionalističke rudimenete u „mudrim" glavama  tako da ga i brkati i čupavi satrapi  cijene i hvale.  Ovdje  miš i mačka i lisica i vuk umiju zajedno osvanuti ugrijanih nogu.  

A kontinuitet je i u  samo jednoj ženi u Vladi, koju je u Parlamentu od strane Predsjednika,a prihvaćeno bez ostatka,  definisao  kao uljepšivačicu. Ne trepnu niko na to. Jedan jedina ministarka postavljena je da uljepšava i ukrašava Vladu kontinuiteta uz barbikijanski osmjeh  11%  poslanica kojima je tog dana parametar za realnost očigledno ispario,  pa su umjesto u operu zalutale u Parlament. Sve ljepša do ljepše. I sve se identifikovaše sa uljepšanim bedžom ministarkom,  kako to izgovori majstor za zdravi patrijarhat. Ne uzdrhta niko. A one zadovoljne priznanjem o ljepoti.  Aferim.

Prije ove smicalice od vlade i  interventnih kapuljača koje hapse rodbinu na i sa vlasti, opozicija je ljupko i kao da neće otvoreno  bockala LI-GU, te jeli on izvršilac radova i ima li nade da  transplantacija srca ove vlade urodi životom, uz  autentičnost novog političkog portreta. Zaigrali se pa onako zajapureni  zaspali kada su dali svoj amin na kontinuitet Vladu. Taj politički porođaj trebao je trajati makar do jutra, ali nam adoptirani očevi požuriše  umorni od napora, pa  novorođenče stiže  vakumom- Nova- stara Vlada/ Novi -stari most. Šteta, očekivala sam da se neprekidno  priča  od devedesetih  do jutra pred novu, o tome ko i zašto brani lustraciju, ko i zašto  ne dozvoljava suočavanje sa prpšlošću,  ko i zašto vrši pritisak na tužilaštvo i institucije sistema zloupotreblajavjući ih u ličnu korist, zašto smo najsiromašniji  i oguljeni do gole kosti a imamo  najmoćinije platežnu elitu,  u kojoj su nezaposleni vlasnici banaka, novokomponovani bogataši ,  zašto smo  u tri naredne generacije onemogućili napredak i razvoj vitalnih dIsiciplina što ekonomskih, privrednih ,naučnih, kulturnih inih, kako smo ubili  budućnost  zaduživanjem, kako gradimo promašaje….. I sve što se kaže je puko ponavljanje.   Ovo su  godine  koje  se ne zovu NOVIM,   zarobljena u istom krugu onih koji su mi devastirali sadašnjost i budućnost.  Prolazile su mi kroz glavu sve  ambicije i planovi  koje sam imala  dok sam  gledala u vrata zatvorenih institucija praznikom, i mislila na one koji  vuku konce, na one koji su mi  razoružali  život.  Danas sam neambiciozna ( kako bi mi rekao bivši potpredsjednik i digao lijevu obrvu da me podsjeti da sam nesposobna da se snađem)  jer  živim na mjestu  gdje nema razloga za ambiciju sem  skorojevički manir i gdje ćutanjem  o onima koji vuku konce ( nisam to izabrala) nosi  nekoliko bodova  a već da molim dobila bih neki sitni novac da  obnarodujem svoj  talenat,  ako ga imam,  il ga je ikada bilo, i da kolaboriram  sa  užetom dok se ne pretrže.  Ono što moram da radim je čisto preživljavanje sa punom sviješću  da su najbolje godine prošle. Stara/Nova vlada, meni zvuči poznato. Ni minut više nedam!!!