Komentar Zive Istine
Piše: Časlav Pejović
Zahvaljujuci blagodetima interneta, imao sam prilike da odgledam intervju odlazeceg premijera Djukanovica na IN televiziji. Pri kraju intervjua sam pomenut, istina ne po imenu, ali je jasno da se radilo o meni i mom zadnjem tekstu u Vijestima od 25. decembra. Pitanje Darka Sukovica je bilo sto Djukanovic misli o tom tekstu, narocito o tvrdnji u tekstu da se branama na Moraci namjerava rjesavati deficit Italije sa "zelenom energijom", a ne deficit struje kojeg ima Crna Gora.
Pitanje D. Sukovica je bilo vrlo konkretno i korektno. Odgovor M. Djukanovica je bio odgovor politicara koji vodi racuna o efektu onog sto kaze na one koji ga slusaju. Moram kazati da je u tom dijelu, M. Djukanovic majstor zanata. Njegov odgovor je vjerovatno djelovao ubjedljivo, za neupucene. Meni je dao priliku da dalje elaboriram ono sto sam pisao za Vijesti.
Najprije o problemu kojeg ima Italija sa "zelenom energijom". Direktiva 2009/28/EC o promociji koriscenja izvora obnovljive energije iz 2009. godine postavlja kao cilj da do 2020. godine EU koristi 20% energije iz obnovljivih izvora (tzv. "zelena energija") . To je ambiciozan cilj i neke zemlje ce imati ozbiljne probleme da to postignu. Po nekim procjenama, obzirom da "zelena energija" pokriva samo 7% potrosnje, Italija taj cilj ne moze postici bez uvoza, pri cemu se procjenjuje da ce 50% tog uvoza ici preko podvodnih kablova koje Terna planira graditi prema Tunisu i Crnoj Gori: www.reuters.com/article/idUSTRE62F4ZM20100316
Proizvodnja "zelene energije" donosi "ekstra profit" onima koji je proizvode/nabavljaju, jer mogu racunati na razne subvencije i pogodnosti koje drzava daje za tu vrstu energije. Dakle, interes italijanskih kompanija da grade brane na Moraci je jasan i neupitan.
S aspekta Crne Gore, znacajnije pitanje je da li ce brane na Moraci smanjiti deficit struje Crne Gore. M. Djukanovic tvrdi da hoce, a ja pitam – kako i koliko? Ako se struja namjerava izvoziti za Italiju, a to je ocigledan cilj sadrzan jasno i u tekstu ugovora o koncesiji, onda bi trebalo biti jasno da se izvozom struje ne moze rjesavati deficit. M. Djukanovic je pomenuo da ce izvoz smanjiti trgovinski deficit, koji dijelom nastaje zbog uvoza struje. Ja ponavljam isto pitanje – kako i koliko? To je, u stvari, jedno od glavnih pitanja oko kojeg, ocigledno, postoji nerazumijevanje. To se vidi iz izjave za Vijesti jedne od clanica tima koji je radio Analizu ekonomskih efekata HE Moraca koja je tvrdila da "(N)ajznacajniji efekt od izgradnje elektrana predstavlja izvoz elektricne energije koji bi smanjio spoljnotrgovinski deficit…" ("Vijesti, 20.09.2010, str.7). U cemu je problem s ovom izjavom, odnosno izjavom M. Djukanovica koja je u istom smislu? U cije dzepove ce ici novac kod izvoza struje u Italiju? Tacno je da ce firma koja ce se baviti proizvodnjom i prodajom struje biti registrovana u Crnoj Gori, te ce to formalno biti crnogorska firma. Medjutim, taj novac ce biti onoliko crnogorski, koliko bude crnogorsko vlasnistvo u toj firmi. Tesko je sada tacno reci koliko ce to biti, vjerovatno negdje oko 20%, a mozda i manje. Eto, toliki ce otprilike biti stvarni prihod Crne Gore od izvoza.
Ni tu nije kraj price. Nacrt ugovora o koncesiji ostavlja koncesionaru mogucnost manipulacije sa izvozom, sto bi imalo direktne negative posljedice po interese Crne Gore. Namjeravao sam objasniti kako se to moze raditi, ali sam odustao od stavljanja tog dijela u blog, jer se radi o komplikovanim transakcijama, sto bi citanje bloga moglo uciniti zamornim. Ako nekog bude interesovalo, rado cu to objasniti u odgovorima na pitanja.
Kao zakljucak, neupitno je da se brane na Moraci namjeravaju koristiti za rjesavanje problema "zelene energije" u Italiji, dok je upitno koliko se time rjesava problem deficita struje Crne Gore. Ono sa cime se mogu potpuno sloziti sa M. Djukanovicem jeste da nase energetske izvore treba koristiti, te da je steta sto se ne koriste. Nase glavno neslaganje jeste oko toga na koji nacin se ti izvori trebaju koristiti. O tome u sledecem blogu.
Mislim da su pitanja koje g. Pejovic pokrece veoma interesantna i od izuzetne vaznosti za CG. Posebno jer se radi o “javnom dobru” (tj. zajednickom vlasnistvu gradjana “commons” – a ne o privatnom posjedu). Sacekacu slijedeci(e) tekstove, ali bih izlozio par razmisljanja – bez pretenzija da je to moje konacno vidjenje/stav ili da sam u pravu.
Cini me se da treba razmisljati o sledecim stvarima:
1. CG posjeduje (elekro)energetske izvore koje bi morali iskoristiti (tu je g. Djukanovic u pravu). Pitanje je – koje postavlja, sasvim ispravno, g. Pejovic je – “na koji nacin to treba ucinjeti?” Tj. da li je put koji je izabrala Vlada CG ispravan?
2. Nesporno je da bi se gradnjom hidroelektrana u CG mogao pokriti spoljno-trgovinski deficit od preko Eur 100 miliona (ako sam dobro razumio g. Djukanovica) – pod uslovom da tolika kolicina prozvedene energije koja je potrebna CG – ostane u CG – a visak se izvozi za Italiju. To bi vjerovatno i uticalo na stabilizaciju cijena elektricne energije u CG.
3. Izgleda mi logicno da je Italija odabrala CG (i Tunis) kao izvore (sirovinske) ciste obnovljive energije jer je za nju, vjerovatno, mnogo jeftinie da to uradi na tim lokacijama. I, naravno, ovi projekti bi bili najvjerovatnije finansirani od strane EU fondova.
(zasto CG ne razmotri tu mogucnost?).
4. Cinjenica je da CG nema finansijskih sredstava za strukturalne radove tog obima pa koncesija – ako je korektno i pravno dobro ucinjena – moze da rijesi to pitanje na nacin veoma koristan za CG i njene gradjane. A infrastruktura bi se vratila u vlasnistvo CG po isteku koncesije.
5. U svakom slucaju, mora se uzeti u obzir, uticaj vjestackih jezera na okolinu (mikro-klima) i na turisticke potencijale CG. Zato ovaj projekat ne moze biti zasnovan iskljucivo na finansijskim parametrima.
6. Interesantno mi je da Italija ne ulaze vise napora na planu razvoja solarne energije (mozda se o tome radi u Tunisu – mada Italija ima izuzetne potencijale za ovaj izvor energije?). To isto vazi i za CG. Koliko je ovaj izvor vazan mozda najbolje ukazuje cinjenica u izvanrednom tekstu T. Hartmana http://www.truth-out.org/cool-our-fever66299 . “Within the past decade, Germany has gone from near zero to producing 8,000 megawatts (MW) of power from solar, the equivalent capacity of eight nuclear power plants in the United States. “ U posljednoj dekadi, Njemacka je pocela od nule a proizvodi danas 8,000 megavata (MW) solarne elektricne energije – sto je ekvivalentno prozvodnji 8 elektrana na nuklearni pogon u USA” T. Hartman
7. Izuzetno je vazan Ugovor o Koncesiji – i zato je veoma vazno da je pravno besprekoran i da su interesi CG dobro zasticeni. To mora biti “win-win” situacija tj. obije strane treba da imaju podjednaku korist, a ne da (samo) jedna strana gubi a druga dobija (“win-lose”).
8. U ovaj projekat treba uci sa konsensusom gradjana i partija – jer se inace moze otvoriti novo zariste sukoba –tj. nepotrebna “politizacija” ovog pitanja. Da li je to realno za ocekivati sa ovakvom opozicijom – nijesam siguran? To zahtjeva javnost procesa i otvorenu diskusiju u citavom drustvu.
Za sada, toliko. Smatram da je nuzno da se cuje sto vise milsljenja (u odgovoru na prethodni blog Yankee je iznio neke interesantne aspekte ovog pitanja).
U svakom slucaju moramo usvojiti u CG princip “gambarimasu”-a ako zelimo napredak.
Gospodine Stojanovicu,
Hvala na ulozenom trudu i veoma konstruktivnom komentaru. Postavili ste neke vrlo znacajne teze. Osvnucu se na tri tacke koje smatram posebno znacajnim (sto ne znaci da ostale nijesu, samo se bojim da ne oduzim, a na neke cu se osvrnuti u narednom blogu).
4. Ovdje ste otvorili jedno od kljucnih i najkompleksnijih pitanja. Crna Gora trenutno nije u mogucnosti da sama finansira ovako veliki projekat, a zbog globalne finansijske krize tesko da bi u ovom trenutku mogla da racuna na kredite pod povoljnim uslovima. S druge strane, ako bi krenula u gradnu HE na Komarnici, situacija bi bila znacajno drugacija. Prvo, ta investicija bi bila daleko manja, tako da vjerujem da bi Crna Gora mogla da je gradi bez koncesije (tako je i predvidjeno Strategijom energetskog razvoja). Komarnica bi imala prednost u prakticno svim aspektima – taj dio je nenaseljen, ne bi se potapale kuce, imanja, putevi, mostovi, groblja, ne bi se ugrozavali manastiri… Vec samim tim bi troskovi gradnje bili znacajno manji, jer prakticno ne bi bilo troskova po osnovu ekspropriajcije i izmjestanja infrastrukture. Osim toga, gradnja HE Komarnice bi bila u direktnoj funkciji rjesavanja deficita struje Crne Gore, jer bi to bila struja kojom bi Crna Gora raspolagala. Jedna od kljucnih gresaka u Vladinom pristupu je da uopste nijesu razmatrane prednosti i mane alternativnih rjesenja u pogledu zbora energetskih izvora, vec je jedina alternativa koja je razmatrana bila: graditi HE Moraca ili ne graditi. Zasto je tako radjeno? Po mom dubokom uvjerenju zato sto je Vlada to radila zbog interesa koncesionara, stavljajuci interese Crne Gore u drugi plan. Naime, koncesionaru HE Komarnica ne odgovara, jer bi to bio dio jedinstvenog sistema Pive, cija struja se isporucuje Srbiji po dugogodisnjem aranzmanu o razmjeni, tako da koncesionar ne bi mogao da slobodno raspolaze tom strujom. Pretpotstavljam sto bi bilo opravdanje za prednost Morace, ali i na to imam spreman odgovor.
5. Ovo pitanje je izuzetno vazno i moralo mu se dati mnogo veci znacaj. U svim procjenama koje sam citao upozorava se na velike rizike po ekologiju. Ako se zaista zele graditi brane na Moraci, a na adekvatan nacin zastititi priroda, to bi iziskivalo ogromne troskove. Koncesija to pitanje tretira na vrlo povrsan i generalan nacin. U pravu, ako se zeli postici jasna i precizna zastita, onda se koriste jasne i precizne odredbe. Ako se koriste opste odredbe, kao sto je slucaj sa ovim Nacrtom, to ostavlja mogucnost diskrecije i fleksibilnog pristupa, a na stetu zivotne sredine.
6. Ovo bi trebalo reci ministru Vujovicu i M. Djukanovicu, kao odgovor na njihov argument da Crna Gora prosipa energiju koja tece rijekama bez brana. A sto cemo sa suncevom energijom? Ako Njemacka moze da koristi suncevu energu, kako to da Vlada ne krene u osvajanje tog izvora energije? Ako je Crna Gora u necemu bogatija od Njemacke, to je sunce.
Ako me sto ne sprijeci, sjutra cu postaviti novi tekst, kojim cu nastaviti i prosiriti ovu diskusiju.
Nadam se da ce biti jos ovakvih komentara kao sto je ovaj Danilov (mislim da mozemo precina licna imena?). Time cete mi pomoci u pripremanju novog bloga. Vise ruku – veca je i snaga. To je u skladu sa jednom japanskom mudroscu o tri strijele: ako pokusate da slomite jednu, nije tesko. Ali, ako se pokusaju slomiti tri povezane strijele, to ide malo teze.