Hrvatska je za 15 godina, koliko je trajala izgradnja našeg nedovršenog magistralnoh puta dužine 140 km, izgradila preko 1000 km autoputeva.
Piše: Zipp
Nešto malo preko 15 godina radjen je magistralni put Risan – Žabljak. Svečana vrpca, kao što kod nas uvijek biva sa „kapitalnim projektima" presjecana je nekoliko puta do sada. 140 kilometara, još potpuno nezavršenog puta otvorio je, ko bi drugi već Premijer Milo Djukanović. Upotrebna dozvola nije bila potrebna. Kao ni za KAP, tunel „Sozina", „Splendid" „Avalu", „Zavalu"…
A i valjda je bolje da se ide tim novim, nezavršenim putem, nego starim i lošim putevima, dobro zaključi premijer. „Pobjeda"- novina od riječi piše ovako o putu:
Pobjedin „reli" Boka-Durmitor
"Kada danas predsjednik Vlade Milo Đukanović bude otvorio put Risan – Žabljak, Crna Gora će početi da živi jedan od svojih snova i prestižnih turističkih slogana: ujutro kupanje na Mediteranu – popodne skijanje u alpskom ambijentu"
Premijer po ko zna koji put sve radi kako bi oživjeo sjever(na kojem više skoro da nikog nema), povezao ga, razvio, unaprijedio…
Normalno, bilo je i primjerenih zdravica za još jedan naš mega-giga poduhvat. Tako, "Vijesti" pišu o zdravici u čast premijera, koju je povodom otvaranja puta održao Mišo Perović, predsjednik mjesne zajednice Trešnjevo:
"Tvoja umješnost kazuje i garantuje da ćeš još dugo godina nas predvoditi. Jer, ipak, ono što ste vi učinjeli, umješnost vaša prema svim svjetskim političarima koji vam ne mogu odoljeti za ono što ste učinjeli za našu državu, pa izgleda da i bjelosvjetske dame padaju s koljena kudije vi prodjete. Rekao bih ovijema koji nijesu na našem putu, koji su malo zalutali(kao ja-moja primjedba), Crnogorci ajte kući, ić se mora, zove majka naša Crna Gora. Gospodine predsjedniče vlade rekao bih vam ovako – hvala Crnoj Gori što vas je rodila, tvojoj majci što te je odgojila, živio mi novi care današnjih junaka, neka te Bog čuva. Crna Gora naša i tvoja majka. Živjeli svi i sa tobom naprijed dugo."
Aferim Mišo!
Neoduševljen takvom gradnjom, premijerom, Pobjedom, Mišovom zdravicom, kao onaj „koji je malo zalutao", ne mogu a da se ne zapitam:
-Zar ne bi trebao neko da odgovora što smo magistralni put dug 140 km radili preko 15 godina i pustili ga nezavršenog, bez upotrebne dozvole? Zar taj podatak nije za stid umjesto za slavlje i ovako neprimjereno veličanje?
„Patriotski" odgovor je vjerovatno; spriječila nas je svjetska ekonomska kriza, u okruženju su bjesnjeli ratovi(u kojim mi nijesmo učestvovali), tranzicija…
Kako volimo poredjenja, evo jednog:
U Hrvatskoj nijesu „bjesnjeli ratovi u okruženju", već je bila u ratu u kojem je dobro porušena. I oni su prošli kroz tranziciju i bili zahvaćeni svjetskom ekonomskom krizom. Za navedenih 15 godina su izgradili preko 1000 km autoputa. Mi presjecamo vrpce za početak gradnje našeg autoputa prije nego smo našli koncesionara. Čas je to Hrvatski „Konstruktor", čas „Grčko-Izraelski konzorcijum", sada su igri kao Kinezi. Stalno se produžavaju rokovi za garancije mogućim koncesionarima(strateškim partnerima), nalaze novi, sve liči na najniskobudžetnije lationoameričke serije koje traju mjesecima tj. godinama. Bolje reći na očiglednu sprdnju sa svima nama. Od autoputa imamo samo smiulaciju koja se svako malo vrti na RTCG.
Na Mišovu žalost, i ne samo njegovu, premijer najzad odlazi sa funkcije. U to sam definitivno siguran. Informaciju je omaškom, danas potvrdio najobavješteniji i najprofesionalniji domaći novinar rekavši „to ću pitati budućeg premijera Lukšiča". Ne vjerujem „Vijesti"-ma i „Dan"-u. Vjerujem njemu, pogotovo kada napravi omašku. Jer znam da on zna, prije nego to doznaju neki premijerovi najbliskiji saradnici. Zna i ko je siguran naslijednik demokratije!
Ubrzo će, dakle, Igor Lukšić biti čašćavan mišovljevskim zdravicama, a „najveći sin naših naroda i narodnosti u novijoj istoriji" će, brže nego se misli, pasti u zaborav. Ili u zatvor. Ako se desi ili samo nazre ova druga mogućnost, počet će utrka sa bezbroj takmičara u pljuvanju na njega. Koliko je „Mišova zdravica" za mene degutantno-sramno-poltronska, toliko će biti nepodnošljivo slušati i čitati gadosti koje će mu pripisivati većina doskorašnjih nepokolebljivih branioca njegovog „lika i djela".
E,bas je Misu stalo da li Primus ide ili ne.Lukavi durmitorac cuva taj govor(s koljena na koljeno)jos od vlade knjaza Nikole!
“…pa izgleda da i bjelosvjetske dame padaju s koljena kudije vi prodjete. Rekao bih ovijema koji nijesu na našem putu, koji su malo zalutali…”
Мислим, није ми јасан овај сеоски стих о паду с кољена, у том смислу што, исто тако, можда може да се падне с појаса, или с врата, или чланака…
Рецимо, господин Мишо Перовић је, могуће, пао с појаса, наиме, пресамитио се, челом дотакавши под, што у еротском смислу, којем је провејана ова интенца, дакако, великог говора, даје дадатну драж и усхићење читалачке публике, грохотом опсједнуте, нажалост:)).
“Ubrzo će, dakle, Igor Lukšić biti čašćavan mišovljevskim zdravicama, a „najveći sin naših naroda i narodnosti u novijoj istoriji” će, brže nego se misli, pasti u zaborav. Ili u zatvor. Ako se desi ili samo nazre ova druga mogućnost, počet će utrka sa bezbroj takmičara u pljuvanju na njega. Koliko je „Mišova zdravica” za mene degutantno-sramno-poltronska, toliko će biti nepodnošljivo slušati i čitati gadosti koje će mu pripisivati većina doskorašnjih nepokolebljivih branioca njegovog „lika i djela” ZIPP
@ ZIPP – Bilo je vrijeme kada sam vjerovao u vasu iskrenost, i iskrenu “zadojenost pravdom”. Sada vjerujem da vi samo iskreno vjerujete u vase fikcije i fiksacije. Tj. da ste pravi hipokrit – kako ga definise A. Gide: The true hypocrite is the one who ceases to perceive his deception, the one who lies with sincerity (“Pravi hipokrit je osoba koja prestaje da vidi svoje obmane, koja laze sa iskrenoscu”.
Ne vjerujem vam, jer samo nepravedni ljudi se mogu radovati tudjoj nesreci.
Vas “ Schadenfreude ” (radovanje nesrecama drugih ljudi) vas odaje.
Ne znam kako ce, i gdje ce, zavrsiti g. Djukanovic – nikada nijesam pripadao njegovoj partiji, niti ga licno znam – tako da sam sa te strane nepristrasan. A sto ce se s njim (ili njemu – kako vi to zeljno ocekujete) desiti – to je otvoreno pitanje? Vidjecemo.
Medjutim, siguran sam da ga niko nece brzo zaboraviti. Vjerovatno ce ga prije zaboraviti “prijatelji” (tu ste u pravu), ali ga nikada nece zaboraviti neprijatelji – tj. neprijatelji nezavisne CG.
Uvjeren sam da je g. Djukanovic pokazao (i dokazao) da je, u posljednjih desetak godina, najuspjesniji politicar na Balkanu (vas ljubimac, g. Tadic – samoproklamovani “lider Balkana” – npr. nije mu ni do koljena. Kao politicar razumije se). I da je, postovali mi to ili ne, – “otac nezavisne CG”!
Da nije njega bilo, u tim sudbonosnim danima, – mi bi danas jos uvjek pokusavali da “ne uhvatimo Mladica” . I bili bi u dubokoj drustvenoj i ekonomskoj krizi. Nemojte mi sada reci da je i kod nas isto – mozda jeste, ali je sigurno bolje nego u Srbiji. Osim toga, CG je dobila status kandidata za EU i na pragu NATO-a je – a Srbija je jos uvijek daleko od toga.
Dakle, ako mjerimo nekim objektivnim kriterijumima g. Djukanovic ima veoma respektabilne politicke rezultate i reputaciju (naglasavam kao politicar – ne mogu, i ne zelim da ulazim, – u vasa nagadjanja o njemu i njegovoj sudbini kao covjeka/gradjanina).
To je moje misljenje o g. Djukanovicu – koje necu mijenjati – osim ako mi neko dokaze da moje cinjenice ne stoje.
Naravno, moracemo da sacekamo na sud istorije – ali nekako vjerujem da ce biti bolji od onoga sto vi, i vasi istomisljenici, zelite i nadate se.
Gospodine Stojanoviću,
To, kakvo Vi mišljenje imate o meni, apsolutno me ne zanima. Zanima me stav, i to donekle, prijatelja koje cijenim.
Znam samo da Vi volite da podmećete. Valjda je to patriotski! Pokušali ste to i na portalu “Analitika”, a sad i ovdje.
Kada i dje sam ja napisao da je Taidć moj ljubimac, ili mi je komentar išao u tom pravcu? Navedite mi primjer. Ili da sam ja jedan od onih koji se zalagao da Crna Gora bude 27 regija, zajedno sa ili pod Srbijom – i slično, što mi pokušavate podmetnuti? Opet mi navedite primjer. Jer za to ste me optužili na portalu “Analitika”.
Za vašu informaciju, nikada se ne upuštam u hvalospjeve liderima regiona. Jer su uglavnom svi iz istog koša-po mom mišljenju. Izuzev nekih Slovenačkih političara i Gligorova iz Makedonije.
Simpatičniji su mi-da tako kažem, oni lideri koji nijesu učestvovali u politici, ili su bili na marginama nje, 90-tih godina, od onih koji su bili aktuelni tada i sada. Mada je Djukanović jedinstven primjer-priznajem. Jedino je on ostao. I u ratu, i u miru. Uvijek najbolji!
Od novih lidera u regionu, najviše mi se dopada Ivo Josipović, vaše informacije radi.
O Djukanoviću mislim da je najveća pošast koja je zadesila Crnu Goru od II svjetskog rata naovamo. Da je jedan od krivaca za rat, deportaciju, Štrbce, hiperinflaciju, opštu rasprodaju dobara Crne Gore, sveopštu moralnu degradaciju, zarobljene institucije sistema, organizovani kriminal i korupciju.
A za takve sleduje odgovornost. Kad-tad. Makar podshumno. To je istorija pokazala.