Menadžment nikšićke Željezare, u danas objavljenom saopštenju, navodi da ta firma nema nikakvu obavezu da radnicima ponudi socijalni program i kritikuje ponašanje fabričkog sindikata

***
Izvrsni Odbor Sindikalne Organizacije Zeljezare je Poslodavcu, dostavljem Odluke o generalnom strajku, je najavio strajk za 13,decembar sa pocetkom u 7h. Menadzment Zeljezare Niksic bio zelio da Crnogorskoj javnosti objasni stvarno stanje stvari u Zeljezari. Sindikat je zapoceo strajk zahtijevajuci sledece:

1.         ispalata zarada i regres

2.         kontinuitet proizvodnje

3.         socijalni program

Sto se tice zarada, menadzment je imao dogovor sa Sindikatom da se oktobarska zarada isplati do 8.decembra. Cinjenica je da je Sindikat najavio strajk upozorenja 7.decembra, sto je prije isteka dogovorenog roka za isplatu zarada. Sto se tice zahtjeva za regres, isti nema imerativan karakter sve do kraja 2010.godine., sto znaci da je regres moguce isplatiti do 31.decembra. Medjutim, Sindikat je odlucio da preduzme mjere prije bilo kojih dogovorenih ili zakonski potrebnih rokova i pocne sa generalnim strajkom onda kada je isplata zarada kasnila samo nekoliko dana. Iako imaju zakonsko pravo da strajkuju, Sindikat nije sagledao posledice svojih radnji kada govorimo o obavezama koje Zeljazara treba da ispuni prema svojim kupcima i dobavljacima. Povrh dugorocne stete koju je reputaciji Zeljazare nanio Sindikat svojim radnjama i izjavama, to je za posledicu imalo i prekid proizvodnje, tako da je vise kupaca obavijesteni da ce doci do kasnjenja isporuke ili cak i da nece doci do realizacije narudzbe. Zbog strajka u Zeljezari,  dobavljaci su s pravom zabrinuti da li ce uopste biti isplaceni. Medjutim, menadzment koristi ovu priliku da obavijesti svoje dobavljace da ce dati preduzeti sve radnje i dati sve od sebe kako bi Zeljezara blagovremeno ispostovala sve obaveze i na taj nacin sprijecila kasnjenje isplata.

Sindikat razloge za strajk trazi u nedostatku proizvodnje u Zeljezari, rekavsi da je menadzment zaustavio proizvodnju implicirajuci na neku vrstu zelje menadzmenta da ne proizvodi. Takodje, Sindikat je izjavio da Zeljezara nema sirovine neophodne za proizvodnju. Ove izjave su potpuno netacne. Danas se u Zeljezari nalaze najmanje 2,500t starog zeljeza i dodatne 2,500t poluproizvoda. Sasvim je normalno da dolazi do zastoja usled uhodovanja nove peci. Gospodin Kwasik, Izvrsni direktor Zeljezare,  je izjavio: "Normalno je da je potrebno odredjeno vrijeme da nova oprema dostigne puni potencijal, kao I to da je operaterima potrebno vrijeme da se naviknu na rad u novim uslovima. Normalno je i da problemi ove vrste prate instalaciju nove, glavne opreme I to je sastavni dio kada je u pitanju pocetak proizvodnje na novoj peci. Takodje, normalno je da radnici treba da rade na rjesavanju problema umjesto da se zale na njih. Sindikat je izjavio da zeli proizvodnju, ali su istovremeno ohrabrili radnike da ne rade na popravci nove opreme. Takve radnje nemaju nikakvog smisla." Menadzment smatra da bi se proizvodnja u Zeljezari nesmetano odvijala da Radvent nije odbio da pruza usluge odrzavanja za Zeljezaru iako Zeljezara sa Radventom ima Ugovor o poslovnoj saradnji. Zeljazara u ovom trenutku ne duguje Radventu novac, a Radvent je direktno uticao na stetu koja je nastala zbog obustave proizvodnje.

Uprkos javnim diskusijama, menadzment izjavljuje da Zeljezara nema nikakvu obavezu da radnicima ponudi socijalni program. Nakon privatizacije fabrike, Zeljezara se obavezala da zadrzi 1500 zaposlenih, sto je smanjeno na 1200 zaposlenih uz obavezu da se taj broj odrzi za odredjeni vremenski period i sa odredjenom prosjecnom zaradom. O ozbiljnosti problema sa kojim se Zeljezara suocava govori cinjenica da je manje od 700 ljudi potrebno za rad u Zeljezari. Obaveza koju je Zeljezara preuzela privatizacijom, a koja se odnosi na odrzanje tako ogromnog viska zaposlenih, za posledicu je imala zloupotrebu bolovanja od strane pojedinih zaposlenih, kao I nevjerovatno lose rezultate rada koji su lose uticali na postene ljude koji su nastavili naporno da rade, a  pruzilo podrsku onima koji su podrzavali zloupotrebu sistema. Suocivsi se sa takvim ponasanjem zaposlenih, Zeljezara je morala da honorarno zaposli druge radnike da bi ispunila sve zahtjeve proizvodnje.

Nakon završetka instalacije nove elektrolučne peći zajedno sa opremom za zaštitu životne sredine, rukovodioci proizvodnje u Željezari su imali poteškoće da pronađu dovoljan broj zaposlenih u Željezari koji su spremni da nauče da rade na novoj opremi. Ovo se dešava u isto vrijeme kada se sindikat fokusira na "odbranu" predratne tehnologije, srednje i sitne valjaonice, koja je van upotrebe već poslednjih nekoliko godina i koja ne može da proizvede material koji bi se mogao prodati.

Konačno, menadžment bi želio da se osvrne na ponašanje nekih zaposlenih 13. decembra što Sindikat opisuje kao ,,pošteno i dostojanstveno ponašanje." Izvršni direktor Željezare, Leslaw Kwasik, kanadski državljanin, je bio izložen fizičkom i verbalnom zlostavljanju kada je toga dana pokušao da napusti svoju kancelariju. Skandirajnje najvulgarnijih riječi, prijetnje i pozivanje na linč se ne može smatrati mirnim načinom organizovanja štrajka. Takođe, upućene su uvrede i neprimjerene riječi od strane nekih zaposlenih koji ucestvuju u strajku i to „njihovim" koleginicama koje obavljaju poslove koji su u direktnoj vezi sa poslovima menadžmenta, a sve u cilju oživljavanja naše fabrike. Takvo ponasanje i radnje  (vrijedjanje, prijetnje, stampanje fotografija sa Interneta idr.) prema zaposlenima ciji je jedini grijeh savjesno obavljanje svojih poslova, zaslužuje najoštrije osude svakog normalnog covjeka.

Umjesto da se motivišu radnici da zavrnu rukave zajedno sa menadžmentom u ovom jako teškom trenutku za Željezaru i da zajedno sa menadzmentom rade kako bi sačuvali fabriku i poboljšali stanje, Sindikat Željezare je odlučio da implementira štetne mjere koje su dovele do zaustavljanja proizvodnje i zlostavljanja menadžmenta Željezare. Štaviše, upad u upravnu zgradu je suprotan bilo kojim poznatim međunarodnim propisima i pravnim standardima. Takve radnje Sindikata su veoma neproduktivne, nelegalne i zlonamjerne.

Tokom par proteklih mjeseci brojni kupci, dobavljači i poslovni partneri Željezare su izrazili duboku zabrinutost u vezi sa uticajem sindikalnih aktivnosti na budućnost Željezare i njenu mogućnost da efikasno funkcioniše i ta je zabrinutost još veća zbog stvari koje su se desile proteklih nekoliko dana. Ponašanje Sindikata takođe utiče na sliku i reputaciju slike Crne Gore u svijetu u nedjelji kada Crna Gora treba da dobije status države pristupnice u Evropskoj Uniji.

G. Mark Jacobson, Predsjednik odbora direktora Željezare, je izjavio:,,Većinski vlasnik je obavjestio bord Željezare da su spremni da ulože značajna sredstva u Željezaru. Ovo je imalo jasne uslove i zabrinut sam da li će ova sredstva biti dostupna Željezari ako Sindikat nastavi da rastjeruje klijente i dobavljače. Uprkos svemu tome, mi nastavljamo da radimo na oživljavanju Željezare i nećemo odustati. Nas neće ,,odnijeti poplava do ostrva sa kojih smo navodno stigli" – naša pozicija je konstruktivna i mi intezivno radimo na učvršćivanju Željezare na poziciji uspješnog proizvođača čelika i industrijskog lidera u ovoj državi. Nijesmo zainteresovani za crnogorsku politiku, za razliku od vođa Sindikata koji su javno izjavili da žele da izgrade politički kapital pravljenjem buke i ometanjem rada naše kompanije."

Nepomena: Naslov i podnaslov je dao PCNEN