Piše: Tim Anime

I pored toga što je Crna Gora prihvatila tri najznačajnija međunarodna dokumenta:

Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW), Pekinšku Deklaracija i platformu za akciju i Rezoluciju Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija 1325, na implementaciji tih dokumenata nije urađeno dovoljno da se situacija u Crnoj Gori po pitanju prava žena, politika ravnopravnosti i bezbjednosti unaprijedi.

Na desetogodišnjici usvajanja Rezolucije UN 1325 moramo konstatovati da nema legislative koja je neophodna za praćenje sprovođenje rezolucije, i tek prestoje napori da se kompletira.

Nepotpuna legislativa nije jedina teškoća, sprovođenju ove Rezolucije, postoje i drugi faktora, koji čine da je situacija u Crnoj Gori po pitanju bezbjednosti žena veoma teška, a to su :

• Nedostatak političke volje na svim nivoima odlučivanja
• Slabi institucionalni mehanizmi
• Nedostatak kampanja za informisanje žena o njihovim pravima i usvojenim zakonima kao ni o Rezoluciji 1325
• Nedostatak implementacije rodnih politika na svim nivoima
• Broj žena u bezbjedonosnim službama -mali
• Nedostatak ljudskih resursa -stručnih i osviještenih
• Nedostatak namjenskih (za žene ) finansijskih sredstava
• Nedovoljno razvijen civilni sektor
• Ženske organizacije malih resursa čiji su napori marginalizovani a često i zloupotrebljeni  

ANIMA je povodom desetogodišnjice Rezolucije 1325, uradila istraživanje i konstatuje da su žene u Crnoj Gori potpuno svjesne svoje nesigurne pozicije, svjesne da ih kulturološki i ekonomski faktori dominantno dovode u tu poziciju, da je nasilje nad ženama prisutno u svim sferama a dominantno u porodici, da su ograničene brigom o djeci, porodicom, vaspitanjem.

Žene nemaju dovoljno znanja o Rezoluciji 1325. Ovo znači da veliki broj žena ne zna da postoji način da se situacija promijeni i da im se omogući veći stepen ravnopravnosti i bezbjednost. Žene u Crnoj Gori su pod jakim uticajem represivnog sistema u kojem se bezbijednošću bave muškarci, u kojem je siromaštvo žena uobičajeno stanje, u kojem je militarizacija društva znak sigurnosti a alternative koje se zalažu za mir, pravdu i kvalitet života su one koje uznemiravaju i isključuju se na svim nivoima odlučivanja.

Takva situacija čini da u političkoj reprezentaciji ima jako malo žena, da žene koje su u sistemu usvajaju i podržavaju tradicionalne vrijednosti bezbjednosti, da politike ravnopravnosti zastupa samo ženski civilni sektor i da se diskriminacija i nasilje nad ženama ne smanjuje.

Desetogodišnjica usvajanja Rezolucije 1325 – Žene, mir, bezbjednost, ženama u Crnoj Gori nije donijela ništa značajno ali je ovo prilika da ukažemo svim društvenim faktorima da preispitaju svoje dosadašnje aktivnosti i urade dodatne napore da se situacija promijeni i da se žene iz Crne Gore u svojim pravima približe ženama Evrope.

Članice Anime će 31.10 u 13 sati ispred vrata grada u Kotoru dijeliti brošure u kojima se nalaze osnovne informacije o značaju Rezolucije.