Legitimisanje prevaziđeno i na nivou Svjetske zdravstvene organizacije odbačeno razumijevanje homoseksualnosti kao bolesti

Piše: Tim ANIME*

Parada ponosa i neredi koje su izazvale dobro organizovane ultra-desničarske i klero-fašističke organizacije na ulicama Beograda ovih je dana, kao što se i očekivalo, uzburkala duhove i postavila pitanje prava seksualnih manjina u centar društvenog interesovanja. Opravdano ali, najčešće, nespretno i na neprimjeren način. Naime, umjesto da razgovaramo o spremnosti da poštujemo ljudska prava svih, kako onih sa čijim se stavovima i preferencijama slažemo, tako i onih sa kojima se u ovom pogledu razilazimo, rasprava o ovoj temi se tvrdoglavo vulgarizuje, medikalizira ili svodi na stvar kritici nepodložnih ličnih afiniteta koji se žele dogmatski i nasilnički nametnuti svima.

Bitnu ulogu u stvaranju skoro ratne histerije koja je svoj neslavni danak sramno pokupila po prodavnicama u centru Beograda, svakako su igrali i i dalje igraju mediji. Stavljajući osnovne principe i kodeks novinarske struke u službu retrogradnih tradicionalističkih ciljeva autistične desničarske politike, uredništva nekih dnevnih listova u Crnoj Gori svjedoče svoje „ljudskopravaške" kapacitete u ophođenju s drugim i drugačijim. Tako se lična drama kroz koju svakodnevno prolaze pripadnici/ce LGBT populacije u državi koja još nije u stanju obezbijediti im osnovna ljudska prava kada je slobodno ispoljavanje njihove seksualne orjentacije i/ili identiteta u pitanju, tumači kao „nemanje petlje" („Neredi u Beogradu – LGBT zajednica još nema petlju", „Pobjeda", 11.10.2010), a Parada ponosa kao „Parada haosa i srama" („Dan", 11.10. 2010) dok se navijačke grupe promovišu kao relevantni sagovornici („Pobjeda", 11.10.2010) u ovoj temi.

Međutim, članak „Homoseksuialnost je bolest" („Dan", 12.10.2010) prevazilazi neodgovorno i tugaljivo koketiranje sa ultra-desničarskim registrom. Ovakvim naslovom se smišljeno i brutalno zloupotrebljavaju nalazi istraživanja o homofobiji u Crnoj Gori koje su sproveli CEMI i Juventas, čime se nastoji legitimisati prevaziđeno i na nivou Svjetske zdravstvene organizacije odbačeno razumijevanje homoseksualnosti kao bolesti. Pomenuto istraživanje nije se bavilo utvrđivanjem prirode i statusa homoseksualnosti već, kako mu naziv govori – homofobijom. Nju najbolje potvrđuje upravo ovakva manipulacija rezultatima istraživanja od strane uredništva lista „Dan" koje se, kao i brojni crkveni velikodostojnici, očito bolje razumije u medicinska pitanja od Svjetske zdravstvene organizacije i mnogih drugih strukovnih udruženja, čim se stavlja u ulogu arbitra po ovim pitanjima.

Dok god nam navijači, popovi i poluinformisana uredništva budu predstavljali meritorne adrese za pitanja o seksualnosti o njoj će se misliti i suditi na ovaj način. Država koja bi trebalo da bude tu da sankcioniše ovakav govor mržnje i huškačko djelovanje pojedinih medija radije „hrabro" ćuti. No, imajući u vidu njenu spremnost da se obračuna sa homofobijom u vlastitom aparatu, kao i način na koji govori o LGBT populaciji kroz usta pojedinih ministara, pitamo se: da li je bolje tako?

*AMIMA je centar za žensko i mirovno obratzovanje iz Kotora

Napomena: Naslov i podnaslov je dao PCNEN