Naravno, drustvo potpuno naviklo na slijepo upijanje commie-style propagande koju im serviraju razna vladina priopcenja i potpuno nenaviklo na usmjerenu, inteligentnu i argumentiranu raspravu, nema posebnu zelju probuditi se iz tog stanja informacijske polusvijesti

Piše: editor

Velika vecina hrvatskih novinara neuki su, nesposobni i ograniceni medijski cinovnici koji ne sluze javnom interesu i nisu u stanju istrazivati pitanja od javnog interesa na zadovoljavajuci nacin. Jedno od vrhunskih orudja transparentnosti, zahtjev za informacijom od javnog tijela temeljem posebnog zakona o slobodnom pristupu informacijama, u Hrvatskoj se gotovo uopce ne koristi u medijskim krugovima, a vecina novinara ne zna ni sto je to (van onog sto su procitali u agencijskom priopcenju kad je zakon stupio na snagu ili kad kakav NGO odrzi presicu na dosadan dan).

S druge strane, u zemljama zive i proaktivne medijske scene zahtjev za informacijom temeljem zakona o slobodnom pristupu informacijama gotovo je zamijenio mikrofon i olovku u novinarstvu. Ilustracije radi, BBC je prenio vijest da je Independent temeljem takvog zahtjeva doznao da je zamjenik blagajnika kraljice Elizabete 2004. pokusao u ime monarha aplicirati za subvenciju za grijanje iz fonda za siromasne koja je odbijena zbog moguceg "negativnog publiciteta"! U razmatranju sto je sokantnije – da je razlog odbijenice "negativni publicitet" ili da je monarh pokusao izmusti pomoc iz drzavnog proracuna namijenjenu siromasnim obiteljima – britanska javnost ima priliku kritizirati ponasanje onih koje svojim porezima placa i zahtijevati odgovornost, centralnu posljedicu transparentnosti demokratskog drustva – istu onu od koje je Hrvatska udaljena poput zemlje treceg svijeta.

Zamjenik kraljicinog blagajnika pisao je naime ministartsvu kulture, medija i sporta o tome kako se kraljicin racun za plin i struju udvostrucio u 2004. i iznosio 1 milijun funti godisnje te postao "neodrziv". Ali umjesto predlaganja nacina ustede na grijanju i nepotrebno upaljenim lusterima u Buck house-u (Buckinghamska palaca), Kraljevsko kucanstvo (Royal Household) se pozalilo kako 15 milijuna funti godisnje, koje od vlade dobiva za odrzavanje kraljevskih palaca, nije adekvatan iznos te zatrazilo subvenciju kojom bi se zamijenile 4 kombinirane toplinske i elektricne jedinice u Buckinghamskoj palaci i dvorcu u Windsoru.

U apologetskom email odgovoru, vladin duznosnik je objasnio da su subvencije namijenjene skolama, bolnicama, opcinama i udrugama stanova za programe grijanja na korist obiteljima s niskim primanjima dodajuci "Takodjer, osjecam se malo neugodno glede moguce lose medijske kampanje ako bi Dvor dobio subvenciju na teret recimo bolnice. Zao mi je sto ovo ne zvuci optimisticnije." Zahvaljujuci Independentu, "negativna" medijska kampanja (poznata i kao "javni poziv na odgovornost") je ipak pocela, makar i sa 6 godina zakasnjenja.

Ovaj slucaj kao takav hrvatskoj javnosti, ukljucujuci njen internetski fragment na ovim stranicama, nece biti zanimljiv i rasprava o tome treba li ukinuti monarhiju ili treba li zapaliti staru vjesticu pa ce se onda brzo ugrijati nece biti pokrenuta. Njegova poruka je medjutim drugacija i tice se uloge medija u demokratskom drustvu kao borca za informaciju na koju javnost ima pravo.

Independent je predanim istrazivanjem te upornim i odgovornim postupcima zakonski dosao do internog emaila vladinog sluzbenika – Vecernji, Jutarnji ili neki treci list radije ce platiti nekome da im nadje vezu kako bi nesto isisali kroz neku "neformalnu kavu" i raspalili po naslovnici, ma kako nepouzdano bilo. Independent ne samo da je otkrio da je kraljicin ured zatrazio novac nego je istrazivanje odveo do kraja i objavio i tko je, kad je kraljica odbijena, novac dobio – mahom bolnice, sveucilista i vijeca, kao sto je i predvidjeno – te iznose koje su dobili. Potpuna informacija za potpunu javnu raspravu.

Umjesto medija, cija je to prirodna uloga, provedbom zakona o pravu na pristup informacijama u Hrvatskoj se moraju baviti udruge poput GONGa ili Transparency Internationala koji ce na svojim stranicama doduse revno objaviti vijest da je broj javnih tijela koja su uopce poslala izvjesce nadleznima o tome kako postuju taj zakon u padu svake godine, ali budimo realni – tko cita news stranice GONG-a? Takva vijest trebala bi se naci na cetvrtoj stranici dnevnog izdanja srijedom ili barem u besplatnim novinama za citanje u tramvaju. Umjesto toga citat cete o tome kako je Hloverka sjela Sukeru u krilo i, sto je najgore, biti potpuno zadovoljni ili barem letargicni prema takvom stanju. Prema zadnjim podacima GONGa, samo 39% drzavnih tijela odgovara na zahtjeve u roku, a prema Transparencyju uklanjanje povjerenika na informacije, koji je bio neovisni arbitar u sukobu zahtjeva tajnovitosti podataka i javnog interesa, je opasan napad na ucinkovitost zakona. No to nikoga nije briga, a najmanje novinare kojima bi to trebalo biti od esencijalne vaznosti za obavljanje drustvene funkcije novinarstva.

Naravno, drustvo potpuno naviklo na slijepo upijanje commie-style propagande koju im serviraju razna vladina priopcenja ("Vlada odlucno odbacuje…") i sterilne medijske kuce ("Vlada je priopcila da odlucno odbacuje…") i potpuno nenaviklo na usmjerenu, inteligentnu i argumentiranu raspravu (za primjer vidi raspravu pod dnevnikom Uhapsite Benedikta! na ovim stranicama), nema posebnu zelju probuditi se iz tog stanja informacijske polusvijesti i poduzeti nesto kako bi se odluka donesena na izborima ili o bilo kojem politickom ili drustvenom pitanju donosila na temelju mnostva relevantnih informacija, a ne iz cistog inata ili lojalnosti. Kultura "afera" koja vlada hrvatskim medijskim prostorom mizerna je i tabloidna zamjena za dostatnu informiranost javnosti odnosno doista odgovorne medije koji ispunjavaju svoju drustvenu funkciju. Sama cinjenica da se valovi "afera" krecu onako kako dolazi do manjih ili vecih promjena u vladajucoj strukturi pokazuje da je medijska funkcija u Hrvatskoj svedena na retrogradnog pasivnog izvjestavaca umjesto pokretaca promjene. Nije nuzno da hrvatski medij uspije doci do emaila iz Predsjednikova ureda kojim od Kosoricinog ministarstva trazi subvenciju za kupovinu ekstra krizeva i religijskih ikona za dekoraciju zidova na Pantovcaku, ali bi bilo barem pozeljno da javnost cesce cita o "aferama" koje su produkt istrazivacke proaktivnosti medija, a ne promjene u vladajucoj eliti ili budjenja drzavnog odvjestnistva iz hibernacije.

Dok je istrazivacko novinarstvo ograniceno vlascu i njenim polugama dotle je Hrvatska medijski u svakom pogledu ni vise ni manje nego zemlja treceg svijeta.

Politika.com