Indijanski narodi Sjeverne Amerike zahtijevaju svoju nezavisnost, a glavni predmet spora više nije zemlja već – pasoši. Sve je počelo odbijanjem američkog indijanskog lakros (lacrosse) tima da u druge zemlje putuju bez pasoša koje je izdala vlast plemena Irakvaja.

Vlasti SAD su prvo odbile zahtjev tima, ali kako su mladi Indijanci ostali uporni u svom zahtjevu odlučili su da popuste. Isto nije napravila Velika Britanija u kojoj se utakmica trebala održati.

Ovaj potez su Indijanci doživjeli kao uvredu svom identitetu, ali i svom sportu, jer lacrosse je, ipak, sport koji su njihovi preci pomogli stvoriti.

S irakvajskim stavom se ne slažu svi indijanski narodi – predstavnici Navah i Maskogija smatraju SAD svojom domovinom koju su pomogli odbraniti u brojnim ratovima u dvadesetom vijeku. Upotreba navaho jezika u Drugom svjetskom ratu danas je već postala legendarna.

Mladi Navaho marinci, koristeći tajne vojne termine u šiframa Navaho jezika, pomogli su da SAD odnesu pobjedu na Ivo Džimi i u drugim pacifičkim bitkama iz Drugog svjetskog rata, učestvujući u svakom napadu na Južnom Pacifiku između 1942. i 1945. Vojni komandanti su kazali da je kod, koji je prenošen verbalno preko radija, pomogao u spasavanju života bezbroj Amerikanaca i u bržem okončanju rata na pacifičkom frontu.

Zakleti su na tajnost kada je u pitanju kod, toliko složen da ga čak ni drugi Navaho marinci nijesu mogli dešifrovati. Korišten za prenošenje tajnih taktičkih poruka preko radija ili telefona, kod je ostao neprovaljen i povjerljiv decenijama zbog moguće poslijeratne upotrebe.

S Irakvajima se slažu Hopiji, kao i još neki indijanski narodi, kojima se ne sviđa politička situacija u kojoj su se, kako tvrde, našli, jer im suverenost na papiru ne znači ništa ako zapravo moraju slušati vladu u Vašingtonu od koje su brojnim ugovorima zapravo odvojeni.