Izmjene zakona u cilju proglašenja premijerovog privatnog interesa javnim interesom

Piše: Branka Bošnjak

Predlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju je ništa drugo do pokušaj da se kroz zakonska rješenja pomogne premijerovom univerzitetu u vraćanju kredita od šest miliona eura uzetog kod CKB, na račun izgradnje zgrade univerziteta, jer mu uskoro ističe odobreni grejs period. U skladu sa predloženim izmjenama, Vlada će biti ta koja će odrediti koji je to studjski program od javnog interesa, a onda će te programe građani Crne Gore morati da finansiraju, bezobzira što nema tog studijskog programa na privatnim fakultetima, a da već ne postoje na državnom. Tako će, sigurna sam, od javnog interesa biti proglašena ekonomija na Univerztetu Donja Gorica, a ne ekonomija na državnom univerzitetu. Imajući u vidu da su tamo predavači mnogi ministri, njihovi pomoćnici i drugi javni funkcioneri logično je da po mjeri Vlade tamo bude i javni interes.

Dok najveći broj država Evropske Unije ne dozvoljava čak ni otvaranje privatnih fakulteta na kojima se stiče diploma učitelja, vaspitača, ljekara, pravnika…jer kroz  zakone o profesijama od izuzetnog značaja, ozbiljne država žele da imaju posebnu odgovornost za školovanje ovih kadrova i to drže u svojim rukama, naša država sistematski i svjesno urušava svoj univerzitet, a jača privatne.

A sve ovo će aminovati Savjet za visoko obrazovanje, čije će članove imenovati Vlada, na čiji predlog i po kojim kriterijumima još se ne zna, ali da će to biti tijelo kontrolisano od strane dobrog operativca, ministra prosvjete i nauke, ne sumnjam. Nakon intervencije državnog univerziteta, izbrisana je odredba iz nacrta da većinu članova Savjeta čine predstavnici Ministarstva, ali to ne znači da oni neće u drugom koraku, izradom podzakonskog akta, taj svoj naum i ostvariti.

Vlada se potrudila i da iz zakona potpuno protjera istraživanje i umjetnički rad, i od sad će isključivo finansirati izvođenje nastave, što se kosi sa standardima koje propisuje EU u kojima se potencira da državne vlasti i visokoobrazvne institucije čine sve da stimulišu razvoj profesije istraživača i da je učine što atraktivnijom. Dakle naši univerziteti, ukoliko se usvoji predlog ovog Zakona će postati isključivo predavački, bez istraživačkog rada, što dugoročno može biti pogubno po razvoj crnogorskog društva, čega mnogi još uvijek nijesu svjesni.

U sjenci ovih, usudiću se reći, antidržavnih rješenja, ostale su neke pozitivne izmjene, kao što je mogućnost da neka inostrana akreditaciona agencija koja je ovlašćena da utvrđuje validnost i kvalitet studijskih programa se angažuje za sprovođenje reakreditacije, a takođe i mogućnost da samofinansirajući studenti i studenti privatnih fakulteta imaju isti tretman kao bužetski finansirani studenti na korišćenje studentskih domova, povlašćenog prevoza i studentskog kredita. 

Pokret za promjene je potpuno svjestan, kakve posledice može izazvati ovaj predloženi Zakon, pa će pokušati da kroz amandmansko djelovanje učini sve da očuva višedecenijski, mukotrpno stican kredibilitet visokog obrazovanja u Crnoj Gori. Svjesni smo da ono što Crnoj Gori treba jeste jak, budžetski zaštićen državni univerzitet, koji treba da bude reper i čuvar kvaliteta visokog obrazovanja, te koji bi, konačno, kao i svi svjetski univerziteti mnogo više bio angažovan na istraživačkim poslovima relevantnim za našu privredu i društvo, a ne zanemaren i degradiran kakvim ga ova vlast želi učiniti, nažalost uz prećutnu saglasnost mnogih sa državnog univerziteta.

*Autiorica je poslanica PzP i šefica stručnog tima te stranke za obrazovanje i nauku

Napomena: Naslov je dao PCNEN