Pismo sedam nevladinih organizacija sa višegodišnjim iskustvom u oblasti borbe protiv nasilja nad ženama i zaštite ljudskih prava poslaničkim klubovima u Skupštini Crne Gore, a povodom Predloga zakona o zaštiti od nasilja u porodici

Poštovani,

kao nevladine organizacije koje aktivno rade na zaštiti ljudskih prava i unaprjeđenju položaja žena u Crnoj Gori, izražavamo zadovoljstvo zbog usvajanja dugo očekivanog Predloga zakona o zaštiti od nasilja u porodici od strane Vlade Crne Gore.

Naše organizacije su u želji da  doprinesu boljem zakonskom rješenju, za vrijeme javne rasprave o Nacrtu zakona o zaštiti od nasilja u porodici, predlagaču zakona, Ministarstvu pravde, blagovremeno dostavile komentare na Nacrt zakona.

Međutim, samo manji dio naših predloga unijet je u Predlog zakona, i to ne i oni koji su, po našem mišljenju i po preporukama Ujedinjenih Nacija, ključni za efikasnu primjenu takvog zakona. Zbog toga vam predlažemo 24 amandmana na Predlog zakona, koji su zasnovani na našoj dugogodišnjoj praksi u pružanju konkretne pomoći ženama i djeci žrtvama porodičnog nasilja, na preporukama Ujedinjenih nacija i na pažljivoj uporednoj analizi zakona o zaštiti od nasilja u porodici iz regiona i podacima kojima raspolažemo o njihovoj primjeni.

Naši osnovni predlozi su  sljedeći:

1. predvidjeti osnivanje komisije za praćenje primjene zakona, koju bi činilo 9 članova, među kojima i predstavnici NVO, a koja bi nadležnim ministrima podnosila prijedloge i mišljenja za unaprjeđenje primjene ovog i drugih zakona od značaja za zaštitu žrtava nasilja u porodici. Takodje, neophodno je i obezbijediti finansijsku podršku žrtvama nasilja i smatramo da u tom cilju treba predvidjeti osnivanje Fonda za podršku žrtvama domaćeg nasilja, za koji bi se sredstva izdvajala iz budžeta, od prekršajnih kazni i donacija;

2. preciznije propisati obaveze državnih institucija za donošenje pratećih propisa za sprovođenje zakona u razumnom roku; npr. u pogledu nove zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana, neophodno je propisati obavezu nadležnog ministra da u određenom roku donese podzakonske akte za određivanje i sprovođenje te mjere, i sl;

3. proširiti krug lica na koja se zakon primjenjuje tako da uključi i lica u emotivnoj vezi koja ne žive u istom domaćinstvu (čl. 3), kao i oblike nasilja koje obuhvata tako da se predvidi i prinuda na brak, kao i da se oblici nasilja ne predvide isključivo, već da se ostavi prostor da zakon zabrani i nove oblike nasilja (čl. 8);

4. dodati zaštitne mjere: ograničavanje nasilniku prenosa zajedničke imovine; obezbjeđivanje žrtvi prava na privremeno korišćenje zajedničke imovine; obezbjeđivanje hitne finansijske podrške žrtvi i njenoj djeci (čl. 20);

5. produžiti maksimalno trajanje zaštitne mjere udaljenje iz stana učiniocu nasilja do dvije godine, umjesto  predloženih 6 mjeseci (čl. 21), u skladu sa iskustvom Hrvatske, kako bi se omogućilo izricanje mjere odgovarajućeg trajanja koja bi omogućila dovoljno vremena za reintegraciju žrtava, i zaštitu djece koja ne bi bila prinuđena da se sele za vrijeme školske godine itd;

6. u situacijama gdje je neophodno da se žrtva bez odlaganja zaštiti, skratiti rok za izricanje zaštitne mjere sa 48 na 24 časa (čl. 29, stav 1)

7. predvidjeti da redovni sud, a ne organ za prekršaje odlučuje o zaštitnim mjerama do konačne reforme organa za prekršaje u nezavisna sudska tijela, u skladu s evropskim standardima ljudskih prava. U Hrvatskoj i BiH o ovim mjerama odlučuju prekršajni sudovi, što je praktično rješenje, ali ga u ovim državama omogućava činjenica da su reforme organa za prekršaje odavno sprovedene, za razliku od Crne Gore.

Predložili smo dopunu predloženih zaštitnih mjera i drugih obaveza nadležnih organa i odredbi čiju smo neophodnost uvidjeli kroz praksu, sve u cilju djelotvorne zaštite žrtava nasilja (npr. precizirati da će se dijete smatrati žrtvom nasilja i onda kada je očevidac nasilja prema drugom članu porodice; da se povjerljivost podaka o žrtvi naročito odnosi na one koje mogu ugroziti njen psihofizički integritet; da povjerljivo lice po izboru žrtve koje je prati u postupku zaštite ne može biti saslušano kao svjedok, osim ako žrtva za to da saglasnost, itd.)

U prilogu dostavljamo predlog amandmana na Predlog zakona o zaštiti od nasilja u porodici, sa obrazloženjima, kao i preporuke Ujedinjenih Nacija za unaprjeđenje zakona za suzbijanje nasilja nad ženama koje vam, zbog njihove obimnosti dostavljamo u elektronskoj formi i na engleskom jeziku.

Smatramo da će se jedino dopunom postojećeg Predloga zakona ovim amandmanima dobiti zakonsko rješenje koje će biti moguće efikasno i djelotvorno primijeniti u praksi, pa ljubazno molimo da razmotrite naše amandmane i založite se za njihovo usvajanje kada se Predlog zakona nadje na dnevnom redu Skupštine Crne Gore.

S poštovanjem,

Mr Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorka NVO Akcija za ljudska prava
Ljiljana Raičević, izvršna direktorka NVO Sigurna ženska kuća
Milan Šaranović, direktor NVO Centar za anti-diskriminaciju EKVISTA
Ljupka Kovačević, koordinatorka NVO Anima
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka NVO Centar za građansko obrazovanje
Nataša Medjedovic,izvršna direktorka NVO SOS Nikšić
Biljana Zeković, izvršna direktorka SOS Podgorica

AMANDMANI

Napomena: Naslov je dao PCNEN