Piše: Akcija za ljudska prava

Povodom razmatranja izvještaja Državnog tužilaštva Crne Gore za 2009. godinu, Akcija za ljudska prava uputila je dopis predsjedniku Skupštine i šefovima poslaničkih klubova u kome ih obavještava o zahtjevima za slobodan pristup informacijama upućenim Vrhovnom državnom tužiocu.

Poštovani

obaviješteni smo da Skupštini predstoji razmatranje i ocjena godišnjeg izvještaja o radu Državnog tužilaštva Crne Gore.

Akcija za ljudska prava uputila je pitanja Vrhovnom državnom tužiocu 12. maja i 2. juna 2010. godine, na koja nijesmo dobili odgovore, koji nijesu sadržani ni u izvještaju o radu Državnog tužilaštva Crne Gore za 2009. godinu.

Pitanja se odnose na neistražene ili nekažnjene slučajeve zlostavljanja i mučenja, ubistva, odnosno fizičkih napada na novinare, prijave sumnje na korupciju, ugrožavanja sigurnosti i druge koje preporučujemo Vašoj pažnji. Smatramo da bi sadržajna rasprava o razlozima koji su doveli do toga da ovi slučajevi ostanu neistraženi i/ili nekažnjeni bila od izuzetnog značaja za ocjenu poštovanja ljudskih prava i uopšte vladavine prava u Crnoj Gori. Podsjećamo da su slučajevi neefikasne istrage prijava zlostavljanja okrivljenih za terorizam u akciji „Orlov let", prebijanja pritvorenika u ZIKS Spuž 1. 9. 2005. godine i slučaj prebijanja pritvorenice Vladane Kljajić iz septembra 2008. godine, a posebno stanje u JU Komanski most izazvali konkretna pitanja i preporuke upućene Vladi Crne Gore od strane Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), kao i da Vlada Crne Gore Komitetu nije dostavila odgovore na pitanja povodom prva dva navedena slučaja.

Primjetno je da izvještaj o radu Državnog tužilaštva za 2009. godinu ne sadrži komentar procesuiranja prijava krivičnih djela iz Glave XV KZ CG – krivična djela protiv sloboda i prava čovjeka i građanina, što ne odgovara značaju koji slobode i prava čovjeka i građana imaju prema Ustavu Crne Gore. Posebno bi bilo važno čuti razloge za značajan broj neriješenih prijava k.d. Zlostavljanje i mučenje iz prethodnog perioda. Naglašavamo da neefikasno istraživanje prijava mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja po sebi predstavlja kršenje apsolutno zaštićenog ljudskog prava na zabranu mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i da je po ovom osnovu Evropski sud za ljudska prava donio brojne presude protiv država članica Savjeta Evrope. Tom sudu su i protiv Crne Gore podnijete predstavke upravo po osnovu neefikasne istrage prijava mučenja i zlostavljanja.

U godišnjem izvještaju nedostaje i jasno izdvojena stavka o broju slučajeva u kojima je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, kao i obrazloženje da li je i u koliko slučajeva utvrđena odgovornost državnog organa, odnosno nosioca pravosudne funkcije ili državnog službenika za nastupjelu zastarjelost i koje radnje ili sankcije su preduzete da se istraži odgovornost za zastarjelost krivičnog gonjenja u konkretnim slučajevima. Smatramo da je suzbijanje nekažnjivosti, a posebno proizvoljnog amnestiranja od krivične odgovornosti, koje može biti i rezultat korupcije, od izuzetnog značaja za snaženje vladavine prava u Crnoj Gori, te da nije opravdano da se izvještaj o radu Državnog tužilaštva Crne Gore za 2009. godinu ne posveti više pažnje obrazloženju razloga za zastarjelost krivičnog gonjenja do kojeg je došlo u značajnom broju slučajeva.

Kako godišnji izvještaj o radu Državnog tužilaštva treba da sadrži i opis i analizu stanja u tužilaštvu, kao i probleme i nedostatke u njihovom radu, smatramo da razgovor o razlozima za neuspjeh istraga u navedenim predmetima spada u nadležnost Skupštine kao tijela nadležnog da razmatra i ocjenjuje izvještaj. Kako izvještaj o radu Državnog tužilaštva za 2009. godinu ne sadrži odgovore na pitanja koja smo postavili, nadamo se da ćete pokazati interesovanje za dobijanje odgovora na postavljena pitanja i da će to podstaći Vrhovnog državnog tužioca da na njih što sadržajnije odgovori.

Podsjećamo da je i po važećem Zakoniku o krivičnom postupku, državni tužilac osnovno nadležan za krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela, odnosno za vođenje pretkrivičnog postupka i usmjeravanje istrage, da su i policija i svi drugi državni organi dužni da sarađuju s nadležnim tužilaštvom, a da je u slučaju da odbiju da postupe po nalozima tužioca, tužilac ovlašćen da o tome obavijesti starješinu organa, odnosno nadležnog ministra i Vladu.  Kako u izvještaju o radu Državnog tužilaštva za 2009. godinu nema konkretnih primjedbi na neodgovarajuću saradnju određenih državnih organa, smatramo da je Vrhovna državna tužiteljka jedina nadležna i odgovorna za objašnjenje narodnim poslanicima zbog čega do današnjeg dana navedeni slučajevi nijesu odgovarajuće djelotvorno procesuirani.

mr Tea Gorjanc-Prelević,

izvršna direktorka