Piše: Vanja Štrbac

Ejup Ganić i Hasan Efendić rukovodili su masakrom u Dobrovoljačkoj ulici, rekao je to u svom iskazu pred Vojnim sudom u Beogradu tadašnji ministar unutrašnjih poslova RBiH Alija Delimustafić.

– Ejup Ganić je 3. maja imenovao Odbor za razmjenu predsjednika države i komandanta Druge vojne oblasti. Ganić je bio u ulozi vrhovnog komandanta vojske, kao predsjednik Predsjedništva, dok su Hasan Efendić, Sefer Halilović, Mustafa Hajrulahović zvani Talijan, Zaim Backović zvani Zagi, Jovan Divjak, Fikret Muslimović i Kerim Lončarević bili njegovi pomoćnici. Štab je stalno dežurao u Predsjedništvu. U Predsjedništvu su bili Ejup Ganić i Hasan Efendić, dok je Zagi upravljao operativno iz Predsjedništva s terencima Hajrulahovićem, koji je rukovodio svom operativom (Beretkama i Patriotskom ligom), a pomagali su mu Divjak, Sefer Halilović, Kerim Lončarević. Sve vrijeme zajedno sa Ganićem bio je u Predsjedništvu sin Alije Izetbegovića, Bakir Izetbegović – rekao je Delimustafić u svojoj izjavi od 29. januara 2002. vojnom istražnom sudiji u Beogradu, u okviru istrage u predmetu KI 651/93.

Tužilaštvo za ratne zločine predmet \"Dobrovoljačka\" preuzelo je od Vojnog suda.

Zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu počinjen je 3. maja 1992. godine. U komandi Vojske u Lukavici bio je zarobljen muslimanski lider i predsjedavajući Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović. U trostranom sporazumu između JNA, UNPROFOR-a i rukovodstva u Sarajevu, tačnije Ganića, dogovoreno je da se na bezbjedan način evakuiše Druga vojna oblast sa Bistrika, a da se Izetbegović, njegova pratnja, u kojoj su bili njegova kćerka Sabina i sadašnji lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, oslobode.

Međutim, vršilac dužnosti predsjedavajućeg Predsjedništva Ejup Ganić i komandant Teritorijalne odbrane Hasan Efendić odlučili su da se propusti samo vozilo u kojem se nalazi Izetbegović i komandant Druge vojne oblasti general Milutin Kukanjac, a da se ostatak kolone u povlačenju presiječe i napadne, iako je Izetbegović dao drugačije obećanje.

– Direktnu naredbu je dao Ganić i komandant Štaba odbrane TO. Sve je bilo pod njihovom komandom. Ta komanda za napad je snimljena, ona postoji kao i mnogi drugi dokazi. Kada se vodio taj razgovor, Ganić je rekao lično generalu Milanu Aksentijeviću, koji je bio posrednik između nas u komandi i Ganića, da smo mi zarobljenici i da nemamo šta da tražimo, nego samo da prihvatimo uslove koje je Ganić postavio. Postoje i snimci gdje on to javno kaže. On je naredio svojim potčinjenima da se Dobrovoljačka blokira i da nas sve pobiju. Ganić je tada rekao: \"Zapaliti i pobiti, niko neće proći prije dolaska UN\" – kazao je \"Glasu Srpske\" ranije ključni svjedok zločina i sam pripadnik kolone koja je napadnuta u Dobrovoljačkoj, general u penziji Dušan Kovačević.

Glavnokomandujući UNPROFOR-a general Luis Mekenzi u svojoj knjizi "Mirovnjak: Put do Sarajeva" sjeća se da je, kada je u oklopnom vozilu dovezao Izetbegovića i njegovu pratnju, kćerku Sabinu i sadašnjeg lidera SDP-a Zlatka Lagumdžiju u komandu na Bistriku, tamo zatekao Kukanjca da pije kafu sa zamjenikom ministra policije Jusufom Pušinom. Objasnili su mu da Pušina želi da bude u Izetbegovićevoj pratnji od Bistrika do zgrade Predsjedništva.

General Mekenzi svjedoči:

"Radio-vezom pozvali su me iz mog štaba i saopštili da im je Ganić rekao da je dogovor pao u vodu. ‘Do vraga, o čemu to govorite’, povikao sam u mikrofon… Otišao sam do predsjednika Izetbegovića i pitao ga: ‘Kome da vjerujem, vama ili Ganiću?’ ‘Generale Mekenzi, imate moju riječ i riječ našeg vojnog komandanta’, odgovorio mi je. Radio-vezom saopštio sam štabu: ‘Polazimo. Recite to Ganiću'…

Ganićeva naredba, koju je saopštio komandantima TO Efendiću i Muslimoviću, a oni prenijeli jedinicama na terenu, glasila je: \'Pustite da prođu bijela UN vozila, a onda napadnite!'"

Napad je počeo odmah čim su dogovoreno mjesto prošla vozila UN, u kojima su se nalazili Mekenzi, Izetbegović, Kukanjac i Izetbegovićeva pratnja, kćerka Sabina i Zlatko Lagumdžija.

Mekenziju su javili da je začelje kolone napadnuto. 

– Poslije nekoliko minuta vođe TO vratile su se u svoje jedinice duž našeg konvoja. Ali šteta je već bila učinjena. Oko 200 vojnika JNA je nestalo. Kasnije sam otkrio da su ih vojnici TO zarobili i odveli sa sobom. Sve oružje i svu opremu su zaplijenili, šest oficira JNA su hladnokrvno pobili. Deset vojnika UN spriječilo je masovno prolivanje krvi, što je bila slaba utjeha… Ovo je bio najstrašniji dan mog života – zapisao je Mekenzi.

Izetbegović i Kukanjac su prošli, a zatim je u Dobrovoljačkoj ulici nastupio pokolj.

Sve ovo priznao je i sam Hasan Efendić u svojoj knjizi "Ko je branio Bosnu", u izdanju "Udruženja građana plemićkog porijekla". Na 269. stranici piše:

– Mi smo donijeli odluku da se kolona mora zaustaviti, ali u momentu kada vozilo sa Izetbegovićem bude van opasnosti na Skenderiji, kada može da skrene u pravcu Predsjedništva. Vojnicima iz kolone je naređeno da izađu iz vozila, što su oni poslušno i uradili. U toku ove akcije poginulo je pet oficira JNA (tri pukovnika i po jedan kapetan i vodnik), četiri-pet oficira je ranjeno. Na našoj strani nije bilo poginulih.

Za generala Kovačevića nema dileme da je najodgovorniji za zločin u Dobrovoljačkoj ulici Ejup Ganić, koji je obavljao dužnost komandanta Armije RBiH.

– Mi nismo tražili nikakve posebne uslove već da mirno i bez incidenata napustimo zgradu Komande na Bistriku i prevezemo se sa četrdesetak vozila u Lukavicu. Da je JNA htjela da pravi incidente i da pod borbom izvuče svoje trupe iz grada, u tom slučaju pola Sarajeva bilo bi srušeno, ali to nam nije bio cilj – kaže on.

I sam Alija Izetbegović je u svojim sjećanjima napisao da je \"kolona Jugoslovenske vojske napadnuta\" deset minuta nakon što je krenula s Bistrika.

Težina zločina ogleda se i u tome što su svi pripadnici JNA u koloni poštovali naredbu generala Kukanjca da ni po koju cijenu ne otvaraju vatru, a neprijateljska strana to je obilato koristila.

Prema podacima tima MUP-a RS za istraživanje i dokumentovanje ratnih zločina, u napadu na kolonu vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici, 2. i 3. maja 1992, ubijena su 42 i ranjena 73 vojnika i oficira JNA. Tada je bilo zarobljeno 215 pripadnika JNA koji su bili izloženi psihičkom i fizičkom zlostavljanju. Prema izjavama svjedoka, u napadu na kolonu učestvovali su pripadnici TO i tzv. Zelenih beretki i Patriotske lige, kao i više samostalnih naoružanih grupa.

U Dobrovoljačkoj ulici ubijeni su pukovnici Budimir Radulović, Gradimir Petrović i Boško Mihajlović, potpukovnik Boško Jovanić, kapetan prve klase Marko Labudović, poručnici Ivica Cvetković, Nihad Kastrati i Obrad Gvozdenović, stariji vodnik Kazafer Rotić, desetar Ivica Simić i vojnici Momir Mojsilović, Stevo Ritan, Vlastimir Petrović, Zoran Gajić, Robert Kočić, Nebojša Jovanović, Goran Divović, Slobodan Jelić, Predrag Cerović, Miodrag Đurović, Srećko Jovanić, Branko Popović, Dragan Vitković, Zdravko Tomović i Perica Nović, te građansko lice na službi u JNA Normela Šuko.

Na spisku ranjenih su bili: Zoran Zrnić, pukovnik Enes Taso, Josip Ivanović, Ivanka Stankov, Zoran Adžić, pukovnik Ljubinko Lukić, potpukovnik Franjo Patačko, pukovnik Komnen Žarković, Marko Stamenić, civilno lice po prezimenu Petrović, Dragan Pantić, Ivica Simić, pukovnik Ratko Katalina, jedan N.N. vojnik, kapetan Dragan Stanković, kapetan Laslo Pravda, Slobodan Bojanić, pukovnik Dragoljub Pavlović, Zvezdan Arsić, Dragan Kovačević i pukovnik Dušan Kovačević.

Likvidacije su bile brutalne. Jedno sanitetsko vozilo zaustavljeno je. Vozaču je prislonjena puščana cijev na potiljak, a lice starosti oko 18 godina iz neposredne blizine uputilo je nekoliko smrtonosnih hitaca u glavu pukovnika dr Budimira Radulovića, koji je sjedio na suvozačevom mjestu. Zatim su otvorili zadnja vrata kombija i zapucali. Na licu mjesta su poginuli pukovnik Miro Sokić i Normela Šuko.

Srbija je raspisala potjernicu za 19 državljana BiH osumnjičenih za ovaj zločin. Među licima sa potjernice su Ejup Ganić, Stjepan Kljujić, Mustafa Hajrulahović Talijan, Zaim Backović, Jovan Divjak, Hasan Efendić.

Zašto je zarobljen Izetbegović General Kovačević je kazao da je naređenje za hapšenje Izetbegovića lično dao tadašnji načelnik Generalštaba JNA general Blagoje Adžić. – Navodno je general Adžić od generala Aleksandra Vasiljevića, prvog obavještajca JNA, dobio informaciju da će muslimanska strana, predvođena Ejupom Ganićem, nezadovoljna postignutim dogovorom na mirovnoj konferenciji o BiH u Portugaliji (Kutiljerov plan), ubiti Izetbegovića po povratku u zemlju. Planom je predviđeno da se na Aliju Izetbegovića puca na putu od aerodroma do grada, ubistvo bi bilo pripisano JNA i srpskim snagama – tvrdi general Kovačević. Dodao je da Izetbegovića, kada je sletio na aerodrom, niko nije dočekao, i trebalo je sam da prođe liniju razdvajanja JNA i položaja neke druge paravojske sa muslimanske strane. – Upravo na tom prostoru, kad je trebalo da uđe na liniju koju je držala JNA, ekstremni muslimani su htjeli da ga ubiju, i onda bi optužili JNA i Srbe, nakon čega bi uslijedila jedna opšta katastrofa. Mnoge obavještajne službe su znale za to. I glavešine sa muslimanske strane. Zato ga i nisu dočekali – ističe Kovačević. Snimci Među dokazima o zločinu nalaze se i snimci razgovora radio vezom na kojima Ejup Ganić komanduje svim jedinicama da izvrše napad na kolonu. – Naređenje za sve jedinice: sva pokretna vozila neprijatelja uništiti! Pripremiti zapaljive smjese i sve paliti! Blokirati jedinicu i odmah po njima. Obarajte stabla da se ne mogu ni milimetra maknuti. Nema prilaza UNPROFOR-ovim vozilima dok predsjednik ne bude u Predsjedništvu. Odmah, odmah zarobiti sve! Neka sve jedinice koje su blizu Dobrovoljačke dejstvuju po ovoj vojsci – glasilo je naređenje. Na drugom snimku Zaim Backović Zagi izdaje naredbe iz Predsjedništva. – Svim jedinicama – Izvršna komanda, ljudi. Iz Vrhovne komande TO BiH, Zagi vam govori, ne mogu vozila prolaziti, blokiraj to, blokiraj. Najbliža jedinica Dobrovoljačkoj – blokirati ulicu. Zagi ovdje – govori on. Mekenzi U tom scenariju čovjek se zapita ko i zašto je odobrio napad na kolonu koja se povlačila u Dobrovoljačkoj, nije mi do kraja jasno. I dan-danas ja bih pred sudom i pod zakletvom izjavio da Izetbegović nije želio da se sve tako odigra. Isto tako vjerujem da su postojale tenzije među ljudima u Predsjedništvu, gdje su se preplitali razni interesi. I treće, nisam nikada, baš nikada od prvog momenta vjerovao Ejupu Ganiću – rekao je u jednom dokumentarnom filmu o Dobrovoljačkoj general Mekenzi.

Glas Srpske