Nektar biljke badema (Prunus amygdalus) stvara neobičan i opasan otrov, što je jedini takav poznati slučaj u biljnom svijetu.

Istraživanje koje su obavili znanstvenici sa Sveučilišta u Haifi pokazalo je da toksin amigdalin predstavlja evolucijski mehanizam stvoren kako bi biljci osigurao prednost u natjecanju s drugim biljkama. Ranije su studije pokazale da se amigdalin u nektru badema nalazi u koncentracijama od 4 do 10 miligrama po litri. Poznato je i da je badem jedina biljka koja proizvodi ovaj toksin u svom nektru, koji je smrtonosan za manje sisavce, a, s obzirom da je visokokoncentriran u sjemenkama nezrelih divljih badema, opasan je i za ljude.

Skupina istraživača koju predvodi Ido Izhaki proučavali su razloge zbog kojih biljka proizvodi tako moćan toksin, čiji je nusproizvod cijanid, te su utvrdili da je prisutnost amigdalina u nektru samo naizgled nekompatibilna s privlačenjem kukaca.

Naime, izložili su pčele nektru u posudicama s raznim koncentracijama toksina te jednoj posudici bez toksina. Mjerili su četiri koncentracije amigdalina koje oponašaju prirodne razine toksina u nektru badema – 2.5 do 10 miligrama po litri.  U sljedećem eksperimentu praćene su razine toksina mnogo veće od onih koje se prirodno nalaze u nektru – 5 do 50 miligrama po litri. Rezultati su pokazali da su u oba slučaja pčele preferirale nektar koji sadrži amigdalin, a nisu birale nektar bez njega.

"Iako je teško, ponekad i nemoguće, odrediti mehanizme evolucije, čini se mogućim da se amigdalin stvara kako bi biljci osigurao prednosti u reprodukciji. Trenutačno možemo samo nagađati koji su to mehanizmi kojima se amigdalinom osiguravaju takve prednosti", pojašnjava Izhaki. "Primjerice, iako je amigdalin otrovan za sisavce, nije otrovan za kukce, za koje čak predstavlja i stimulant kako bi ih privukao. Prema tome, moguće je da se amigdalin stvara kako bi privukao potencijalne oprašivače. Druga je mogućnost ta da se amigdalin stvara kao oblik filtera – odbija ‘nestručne’ oprašivače, a dostupan je za ‘stručnjake’ koji su na njega razvili otpornost."

Znanstvenici trenutno istražuju mogućnosti dodatnog mehanizma prema kojemu bi toksin iz nektra sprječavao naseljavanje bakterija koje bi mogle pokvariti njegovu kvalitetu i naštetiti potencijalu oprašivanja.

"Iz razloga koji još nisu sasvim jasni, u svijetu postoji značajan manjak pčela i drugih kukaca oprašivača. S obzirom na to, biljke su morale razviti načine privlačenja onih vrsta koje su im dostupne, kako bi opstale u kompeticiji s ostalim biljkama", zaključuje Izhaki.

Biologija.com