"Pun revolver na prazan stomak" najtačnija je od svih definicija Crnogorca

Piše: Marko Vešović

1. S užitkom čitam tekstove iz E-novina i Peščanika koji su prvo mjera srpske normalnosti, potom sve ostalo, u šta ide i to da su odlično pisani. Evo primjer. Kad je čačanski siledžija Velja Ilić nedavno udaren u glavu, rekao je da se ne osjeća bezbednim na ulicama Beograda, "istim onim", dodaju E-novine, "kojima su se nakon proglašenja kosovske nezavisnosti kretali razni oblici života uz podignuta tri prsta i iza kojih je ostajala samo pustoš, što je Ilić tada razumeo i pravdao". Sve ću iz tog teksta zaboraviti osim oblika života sa podignuta tri prsta. Ovakvi tekstovi bude želju da nastavim gdje je autor stao, ali lijenost je jača od želje. Ne uvijek. Neko je na Peščaniku komentirao nov srpski zakon o strankama, a ja zapisao ovo:

Član 6. kaže: "Naziv političke stranke može da sadrži reč ‘Srbija’ u odgovarajućem padežu, na način kojim se ističe ugled i dostojanstvo Republike Srbije." Član je nedorečen: morao je propisati padež i način, jer prvih je 7 a drugih 777, što ministru Markoviću ostavlja odriješene ruke da ovu ili onu stanku ukine s obrazloženjem da padež ili način nije podoban. Morao je reći koji nije. Recimo: ne dolazi u obzir padež u kojem je počinjen genocid u Srebrenici. Ili: neće biti tolerisan padež koji je ubio i u jamu s krečom ćušnuo Stambolića. Ili: biće sankcionisan padež koji je srušio Vukovar. Isto je s načinom. U zakonu bi moralo stajati: način na koji su srpske crvenkapice likvidirale bošnjačke dječake kod Trnova ne bi naglasio ugled i dostojanstvo Srbije. Ili: način na koji su Srbi albanske leševe koristili kao podlogu za pravljenje autocesta ne bi pridonio ugledu i dostojanstvu Srbije. Srbi moraju kao zjenicu oka čuvati oboje, jer ljudi diljem planete, čak i njini kućni ljubimci, znaju da vodostaj srpskog ugleda i dostojanstva nikad nije bio viši no danas, stoga moraju i kad osnivaju stranke isticati taj ugled i dostojanstvo, jer su stečeni krvavo.

2. Rekli ste, sveta osobo, da su Srbi i Crnogorci jedan narod. Što je točno, ali uz dopunu: vi ste od nas, ne mi od vas. Laže ko veli da su Crnogorci postali od najboljih Srba koji se nisu šćeli u lance vezati, jer i Bog i narod znaju da su Srbi postali od najgorih Crnogoraca koji su se šćeli najesti: "Pun revolver na prazan stomak" najtačnija je od svih definicija Crnogorca.

Pomenuću Slobu, Raša i Arkana, tri najčuvenija Srbina koji su postali od Crnogoraca: i Hrvati i Bošnjaci bi lagali ko kučke ako bi rekli da su u ratu dali i jednog zločinca kalibra ove trojice, zato mi ne priznajemo da smo jedno, jer se stidimo njih, a vi ne prestajete dokazivati da smo jedno, jer se njima ponosite.

Slobo reče: ako ne umete da radite, umete da se bijete. Za Turčina ste riljali 5 stoljeća, a ne umete da radite? Turčinu ste robovali 5 stoljeća, a umete da se bijete? Umete malo morgen. Izgubili ste sve ratove, a tvrdite da su Crnogorci od Srba, sram vas bilo. Vaši porazi govore da su Srbi nastali od Crnogoraca koji nisu umeli da se biju, a pošto takvim nije bilo mjesta u Crnoj Gori, bježali su u Srbiju, gdje su morali naučiti da rade, čemu se nisu mogli naučiti kod nas: mi smo se pet vijekova bili s Turcima zato što su naš šćeli naćerati da radimo. Nas ni Gospod ne bi naćerao da radimo za sebe, a kamoli za Osmanlije.

Ćosić veli da su od srpskog škarta nastali Bošnjaci i Hrvati u BiH. Ne znam je li to tačno, ali znam pouzdano da ste vi nastali od našega škarta: Crnogorci koji nisu umeli da se biju, a šćeli su se najesti i šćeli su se u lance vezati, bježali su u Srbiju.

Izgubili ste sve nedavne ratove jer vam je to po ukusu: porazi su vaša dika, krasno vam stoje, otvaraju vas u struku, vi ste jedini narod koji slavi dan svoje nacionalne propasti. Mi smo dobili sve ratove, jer nismo znali šta bismo s porazima. Znamo mi, doduše, da smo u 400 bitaka sa Turcima bar 200 puta dobili po pički, no sve im je bilo zalud: nikad nismo priznali da su nadbili. I dok vi slavite kosovsku izgibiju, mi se krstimo od čuda, mi koji smo sebi pripisali 200 turskih pobjeda. Otimali smo im atove, oružje, zlato, žene i pobjede. Ime lista POBJEDA sadrži naš nacionalni program. Te ako slavite dan kad vam je Bajazit na Gazimestanu raščevrljio vilice, to je nepobitan dokaz da su Srbi nastali od Crnogoraca koji su bolovali od mazohizma.

3. Ne vjerujem u Starog. Ako ga ima, tu smo da mu svojim patnjama prekratimo dosadu, jer vječnost je grozno duga, da ga razgalimo kao što zvijeri u zoološkom vrtu robuju da razonode ljude. Takav Bog meni ne treba i duša mi ne bi pristala da se u njegovu raju raduje pošto se nacviljela u njegovu svijetu. I da sam imao vjeru tvrđu od Bobovca, dosta bi bilo da u ratu 10 minuta slušam oberpopa Pavla pa da prestanem vjerovati. To što su, od 16 poglavara pravoslavnih crkva, na Pavlovu sahranu došla samo dva, govori o njemu puno. Način mišljenja svetosavskih popova meni je, kako bi rekao Proust, "kao oni starinski zakoni koji, uz divljačke propise o pokolju djece na majčinim grudima, s pretjeranom osjetljivošću brane da neko kuha jare u mlijeku njegove matere ili da pojede životinjski bedreni živac kad se časti njenim bedrom". SPC liči na sunce koje u jednoj pjesmi Victora Hugoa isijava mrak.

DANI