"Naši" Rusi, ovi moderni, postsovjetski, sa kapitalom, ne ponašaju se ništa drugačije nego bilo koji kapitalisti na svijetu-poštuju, prije svega, sopstvene profitne interese.

Piše: I. Despotović

Prije 20 godina, u takozvanoj antibirokratskoj revoluciji, na jednom mitingu tražili su Ruse. "Hoćemo Ruse", nije da se baš otelo, nego je, vjerovatno, iz srca odjeknuo taj povik. Crnogorci su uvijek, pa i kad im nije trebalo, htjeli Ruse. A već kad bi ih Rusi pozvali, s kakvim su elanom ulazili u ratove, o tome da se i ne priča.Prije pedesetak i više godina i pjevalo se … ova zemlja biće ruska". Rusi su došli, evo već nekoliko godina. Ušli u naše fabrike, prvo u Željezaru, pa  jedne noći, i dan- danas "pod nerasvijetljenim okolnostima" napustili, pa onda u Kombinat aluminijuma i Rudnik boksita. Rusi su podigli i svoje "derevnje" nadomak Svetog Stefana. Ovdje imaju i svoje novine. Nije rjetkost da ih sretnemo na ulici, u pošti, restoranu.

Ovih dana, pak, čujemo- "neće Rusi hapsiti po Crnoj Gori", a jedan vođa štrajkača nikšićkog Rudnika boksita , čak, reče,  "dosta je ruskog terora". Znači li to da se Crnogorci počinju liječiti od "ruskog sindroma"?

Da li je predstava o "majci Rusiji" satkana na činjenici ogromne geografske udaljenosti te zemlje od Crne Gore, na njenoj veličini (" nikad u njoj Sunce ne zalazi"), na ovdašnjoj naivnosti o bratstvu, na obmanama crnogorskih vladara, pa i na privilegijama koje su imali od dvora velike carevine?

Istina, bilo je situacija kad je Rusija i pomagala, šaljući žito, oružje i knjige.

No, iskusni i učeni diplomata kralja Nikole, Gavro Vuković u svojim "Memoarima", objašnjava da je Rusija i u odnosima sa Crnom Gorom,  zapravo samo slijedila sopstvene interese. A i šta bi drugo?

Svakako, i "naši" Rusi, ovi moderni, postsovjetski, sa kapitalom, ne ponašaju se ništa drugačije nego bilo koji kapitalisti na svijetu-poštuju, prije svega, sopstvene profitne interese. Doduše, ovi ruski još se nijesu sasvim oslobodili  birokratskih "virusa" iz vremena socijalizma, pa ih njihovi radnici u Crnoj Gori, izgleda, doživljavaju i nešto teže nego bilo koje privatne vlasnike i gazde. Kažu, oni koji rade kod Rusa, da stalno nešto pišu, planiraju, da ima mnogo nekog administriranja, referisanja, itd. Ali, nas, možda, više boli to "rusko gazdinstvo", vjerovatno i zbog naše istorijske, gotovo genetske, nekritičnosti, prvo prema nama samima, pa i prema drugima. Valjda, po onoj "nijesmo se nadali od svojega". Nije, ipak,  isto Rus iz raznih političkih skaski i Rus-gazda.  

Ovdje su, nažalost, "rusku ljubav" mnogi "preležali" na Golom otoku. Ili stvarnu ljubav, ili, pak, samo zbog nečije dojave-da taj i taj voli "rusku krtolu" ili tome nešto slično. Šta vrijeme neće donijeti? U informbirovsko vrijeme, ruku na srce, koliko ih je bilo što su čekali Ruse.  A danas, gle ti Crnogoraca- "dosta je ruskog terora".